subota, 30.12.2017.
Godina iza nas
Ovo mi je bila zanimljiva godina.
Godina u kojoj sam sa svojih 40, napokon naučila voljeti samu sebe. Oprostiti si za sve greške i sranja koja sam si priuštila i cijeniti samu sebe jer jednostavno znam da imam i zašto.
Oslobađajući je osjećaj kad osjetiš iznutra, u sebi, da si dobra i pozitivna osoba, na dobrom putu i ne trebaš potvrdu okoline da vrijediš.
Ovo je bila godina u kojoj sam pronašla samu sebe.
Započela sam godinu sama (ovaj put po vlastitom izboru), ali nisam osjećala usamljenost. Odlučila sam disati punim plućima. I tako sam i proživila čitavu ovu godinu. Upoznala sam divne ljude i jednu posebnu osobu zbog koje mi osmijeh već mjesecima ne silazi s lica.
Zahvalna sam na svakom lijepom trenutku u ovoj godini na izmaku. A bilo ih je stvarno puno.
Kakva je vama bila 2017?
- 23:36 -
petak, 22.12.2017.
Sretan Božić i sve najbolje u novoj godini! :)
Vidim da se počelo s čestitanjem pa se i ja pridružujem.
Sličica je dobronamjerna, za one koji ne znaju, a žele znati.
Ipak, od pravopisa važnije su iskrene i dobre želje. :)
- 11:03 -
srijeda, 20.12.2017.
Božić je postao rutina
Ne znam zašto, ali ove godine su mi božićne pjesme posebno iritantne i cijela ta euforija oko STVARI koje nemaju veze s Božićem.
Pa čak i razne humanitarne akcije. Lijepo je to, ali zar je dovoljno misliti na druge kojima treba pomoć samo tih par dana u prosincu?
I koliko god ne volim snijeg (stvarno ga ne volim), voljela bih da ove godine padne snijeg od 2 metra, kao podsjetnik na one dane kad smo Božić slavili skromno, u krugu obitelji...
- 22:08 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
srijeda, 13.12.2017.
Novo jutro...nova (stara) ja
Probudiš se ujutro, u svojoj sobi, na poznatom terenu i čini ti se da je svako jutro isto, ali nije. Svaki put je drugačije. Zbog onog što je bilo jučer, zbog nečega sto te čeka danas ili bez nekog vidljivog, opipljivog, smislenog razloga.
Sve se mijenja pa i svako jutro... Drugačije otvoriš oči, drugačija misao ti je u glavi, drugačije brige te muče ili iste, ali na neki drugačiji način.
Nekad se probudiš s osmijehom. Sunce ti obasja lice i osmijeh je jači, veći. Ali nije stvar u vremenu. U tebi je. Unutra, duboko u sebi imaš onaj mali (ali važan) dio sebe koji kišu pretvara u sunce (ili obratno)...
Ponekad ne dozvoliš vremenu, ljudima, niti okolnostima da ti pokvare jutro. Ponekad si dovoljno jaka da od zore, od prve budne sekunde, one prije nego otvoriš oči, znaš da je tvoja sreća u tvojim mislima, u tvojoj glavi, u tvojoj interpretaciji života koji se događa izvan tebe.
To su oni najbolji dani. Kada si sasvim svoja. Kada osjećaš da sve ima smisla. I sunce koje ti se smješka dok sanjariš poput curice i kiša koja te rastužuje i snijeg koji te istovremeno podsjeća na romantičan zagrljaj pod toplom dekicom, na veselog snješka kojeg si toliko puta u životu napravila, ali i na bljuzgu koja će ti uprljati cipele...
I probudiš se svako jutro. Zahvalna što je jutro svanulo. Naizgled sve je isto, a zapravo sve je drugačije....
Ni ti nisi ona ista osoba od jučer jer danas imaš iskustvo jednog jutra više.
Ali uvijek se rado sjećaš trenutka kad si se prepustila, shvatila da nemaš kontrolu nad ničime osim nad svojim doživljajem života i da je tvoja sreća možda i jedina stvar na koju možeš utjecati...načinom na koji misliš, doživljavaš sebe, druge, događaje...cijeli svijet...
- 10:38 -
