srijeda, 14.03.2018.
Dnevnik zahvalnosti 68/365
Jučer na parkingu pored Vinogradske bolnice (ne)strpljivo čekam da se oslobodi neko parkirno mjesto. Sve je puno (kao i obično). Ali računala sam na to pa sam došla dosta ranije. Nekih 15 minuta poslije mene dolazi još jedan auto. Vozač parkira iza mene i pristojno čeka na red za parkiranje. Nakon nekih pola sata približava nam se jedan par s djetetom i ključem u ruci. Pretpostavljam da idu prema svom parkiranom limenom ljubimcu, palim auto i čekam da se ljudi u miru isparkiraju. Odjednom pored mene i spomenutog auta parkiranog iza mene prolazi plava BMW X6-ica i plavuša za volanom s namjerom da se parkira na mjesto koje čekam. U nevjerici gledam na sat i kalkuliram, koliko imam vremena do termina za pregled. Trebam li izaci iz auta i raspravljati se sa ženom? Gleda preko mene i pravi se da me ne ne vidi. A dobro. Fućkaš parking. Život je kratak. Neću se živcirati. Ipak, gledam prema ženi u BMW-u i pitam se kakav to ima sklop u glavi?
Čovjek iza mene izađe iz auta, prođe pored mog auta i stane ispred BMW-a. Zagradi ženi prolaz i mahne mi da prođem na upravo oslobođeno parkirno mjesto.
Parkiram se, izlazim iz auta i zahvaljujem se čovjeku.
Za pregled sam se načekala, ali s madežima je sve ok, nema promjena...kontrola za godinu dana.
Sunčan je dan. :))
- 07:47 -
Komentari (22) - Isprintaj - #
