|
Svijet je onakav kakve su nam savjesti, a ne namjere! |
|
Osvrnite se oko sebe pa ćete vidjeti koliko smo demoralizirani. Droga, pornografija, rock and roll ˝glazba˝, seksualna sloboda, obitelj gotovo uništena, lezbijstvo, homoseksualizam, i na kraju, sablasna ubojstva što ih na milijunima nevine djece počinjaju vlastite majke. Je li ikada postojao zločin tako užasan kao masovni pobačaj? |
|
Nikad me nećeš prerast, jer ćeš uvijek biti moj mlađi brat. Tako nekako je završila današnja epizoda serije Jack i Bobby. To me odmah podsjetilo na moje startne pozicije. I u mom životu postoji netko koga nikad neću prerasti, čak ni visinom. Tu prednost od 4 godine nikada neću moći pretrčati, iako sam bolji i izdržljiviji trkač. Čak i kad bih željela! Postoji razlog zbog kojeg se s vremena na vrijeme navučem na neke televizijske serije. Prepoznam život, real life... i počnem gledati kako bih pronašla odgovore. Odgovore najčešće ne nalazim, bar ne na način kako im se nadam, ali pronađem pokušaje odgovaranja. To mi je dovoljno. Jack i Bobby su na tv-u u vrijeme kad sam gotova s ručkom i suđem, te na miru uživam u kavi, a kava je uvijek bolja u dobrom društvu. Iako inače u taj sat imam živo društvo uz kavu, ipak uspijem bacit oko na tv. Zato sam tek danas uspila shvatit tko je Jack, a tko Bobby... i otkud uopće naziv Jack i Bobby. Prije par dana dojmio me se zaključak kako se ipak čini da dica cili život traže roditelje i u drugim ljudima, u različitim situacijama, traže ono što nemaju u vlastitim roditeljima, a što im treba za big picture (ovdje dobro pristaje izraz). Ja mislim da ne samo da dica traže roditelje, nego i roditelji traže dicu. Svak ima neku idealnu sliku onog drugoga i onda uporno pokušava pronaći odgovarajuće dijelove, ako ne u jednoj osobi, onda bar u više njih. Svak gradi svoj mozaik od ljudi. A ja se prepoznah u nekima. A ti?! |
|
Davno je barba Freud rekao da u drugima volimo sebe. Gledajući u druge što me okružuju doista vidim sebe. Nekad onako kako me oni vide, nekad onako kako se želim vidjeti, a nekad u jednostavnosti onoga kakva zapravo jesam. Ne vjerujem da u njima volim samo taj zrcalni dio sebe. Možda volim što me vole... pa dopuštaju da se uopće zrcalim. Možda... volim..., ali sigurno ne volim samo to u njima. Volim cili paket. Čak i kad mi se ne sviđaju neki bitni ili nebitni detalji. Volim. To je jedino sigurno u ciloj priči, inače se nikad ne bih trudila onoliko koliko se znam truditi. A znam. I više nego što mi je potrebno. I više nego što je dobro za mene. Osjećaj je uzvraćen... jer ni mene nije lako voljeti. Ni oko mene se nije lako truditi. Razmišljam često je li moguće da vrijedi ona: s kim si, takav si. Kad bi me sudili po drugima, štošta bi mi pridodali što mi ne pristaje, i dobroga i lošega. Baš kao što bi i drugima pridodali štošta mojega, i dobroga i lošega. Zato ne vjerujem p o t p u n o ni barba Freudu ni narodu. Nekad voliš. I to je to. Nekad te vole. I to je to. Reka bi moj Mrgud... Ja se i ne trudim tražiti prijatelje slične sebi, zabavnije je kad smo različiti. Isti... a ni nalik. |
|
Imam neodoljivu potrebu vratit se na ova polja... al' kao da ne znam kako?! Nekako... predugo šutim i ne znam otkud započeti... od siline misli što mi se vrzmaju po glavi... i bore za prevlast. Fale mi virtualne rečenice virtualnih prijatelja. Fali mi obraćanje dragim ljudima. Fali mi pisanje. Fali mi rast na ovim poljima koja zovem svojima. Iako je u prirodi mog imena biti lovina, više od ičeg volim vraćanje... |
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv