|
Počinjem iz početka. Ili nastavljam tamo gdje sam stala. Možda još samo ovaj put. A možda do tko zna kad. Jučer sam primila pismo... rukom pisano... od moje Prve najbolje prijateljice, Mrguda mog. A priznajem da se ne sijećam kad sam zadnji put primila rukom pisano pismo, a kamo li tek njeno. Pismo je bilo alarm. Strah me bilo onoga što se unutra nalazi. Otvorila sam ga na brzinu, bacila oko na prvih par redaka i uvjerila se da će reakcija na njega, prema očekivanju, biti kišna. Nisam željela da moja reakcija bude javna. Zapravo, nisam željela da me otac vidi kako plačem, kao što ni sad ne bih voljela da me vidi... Ne zato što me ne bi razumio u mojoj potrebi da plačem (jer zna da sam plačizvizda), nego zato što sam znala da nisam u mogućnosti objasniti razloge i uzroke mojih suza. Ako bih rekla da plačem bezveze, bojao bi se za mene. Ako bih rekla da plačem nad Mrgudovim pismom, bojao bi se za Mrguda. (Nevjerojatno je kako i djeca štite roditelje od uzrujavajućih situacija.) Zato sam i odgodila čitanje za prikladniji trenutak. Prikladniji za suze. U jednom trenu sam razmišljala kako ću se spakirat i odmah sutra otići u Zagreb, a u drugom sam već računala kako mi je to prevelik financijski trošak s obzirom na izdatke koje moram izdvojiti u skoroj budućnosti. Zaustavio me novac il' odvažnost... teško je reć! (Jadan izgovor!) Danas, pišem ove retke prije nego li sam odgovorila na pismo, a kanim na njega odgovoriti ručno da bude utjeha za neke nove situacije (ako ne daj Bože do njih dođe). Upravo to je razlog što se ovdje ponovno vraćam. Onda kad mislim da sam najgori prijatelj, izbjegavajući potrebitoga, dobijem pismeni dokaz da moje piskarije, dragoj mi osobi, s početka studentskih dana u najgorim trenutcima u životu (ili onim najpotresnijima... kad ti se život sruši k'o kula od karata... pa si prisiljen počinjati iz početka... sam) služe kao utjeha. Pisanje ipak ima smisla. I odlučujem se za smisao. Najvažniji razlog mog napuštanja ovih polja nije bio strah, ni odustajanje, ni skrivanje... nego nedostatak povratne reakcije. Ja sam, bar u nekim situacijama, željela biti iskrena. Mogli ste me, vi poznati i nepoznati, čitati kao knjigu. Meni to nije bilo dovoljno. Tišina je naprosto bila pretiha. Ipak...kao što već rekoh... izabirem smisao! |
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv