rememberthis

Radmanove mlinice????
Čula jesam za njih, ali gdje su, i što su one zapravo nisam imala pojma.
Zato sam se malo poslužila sveznajućim internetom.
I saznala da najprije treba otići do Omiša, a Omiš je na Cetini.
Vrlo neobičan grad, cijeli stisnut uz obalu, okružen visokim srebrnastim planinama, djeluje pomalo i klaustrofobično.
Zamisli pogledaš kroz prozor van i jedini pogled je ogromna planina iznad tebe.
Imaš dojam da ako malo ispružiš ruku, moći ćeš ju dodirnuti.





Omiš je mali srednjedalmatinski grad i luka. Kroz povijest bio je ozloglašeno gusarsko gnijezdo, a omiški Gusari tijekom 12. i 13. stoljeća među najopasnijim na cijelom Mediteranu.
Koristili su brodove na vesla, omiške strijele, odličnih karakteristika. Jedna od najvažnijih karakteristika im je bila plitki gaz koji im je omogućavao brzu pokretljivost a isto tako i učinkovito povlačenje u korito rijeke Cetine, u slučaju opasnosti. Omiški su gusari sagradili podvodni zid u koritu rijeke Cetine na samom ulazu u more, koji je bio neobično važan. Taj podvodni zid (Mostina) se nije vidio jer je bio pod vodom, a imao je samo jedan otvor koji je bio prilagođen omiškim brodovima i koji se mogao zatvoriti lancima, tako da bi se neprijateljski brodovi tu nasukali ako bi ih pokušali slijediti.

Radmanove mlinice su udaljene samo 6 km. Do njih smo pošli ovim malim čamcima.



A ja sam dijete mora, rijeke ne poznajem.
Pa im i ne vjerujem.
Više bih voljela da je ispod mene veličina jednog trajekta a ne ovaj minijaturan čamac.
Nije baš ugodan osjećaj ali nema druge. Do mlinica se može i autom ali ne mogu mijenjati plan.



Ulazeći u ovaj kanjon prva mi je asocijacija bila King Kong.
Zar nije i njegov otok ovako nekako izgledao???
Tko zna što je iza okuke?



A iza okuke iznenađenje.
Sama ljepota rijeke, prirode, planine, boja, vjetra....













Nakon 45 minuta vožnje evo nas.
Radmanove mlinice!





"Tijekom stoljeća rijeka Cetina na svom putu prema moru usjekla je veličanstveni kanjon. Svojim gromoglasnim hukom donosila je snagu koja je stoljećima pokretala mlinska kola, a zatim nalazila svoj smiraj u dodiru s morem. U tom spoju brzaca i mirnog toka već u 17. i 18. stoljeću spominju se mlinice, koje svoj procvat doživljavaju sredinom 19. stoljeća kad ih preuređuje obitelj RADMAN po kojima i sada nose ime.
Danas su Radmnove mlinice uređena kao restoran – izletište u kojem se u svježini krošnji visokih stabala, spokoju kamenih mlinskih kola i sunčanog sata, lijenim pastrvama u bazenu osjeća ladanjski duh proteklog vremena.























Osim mira, ljepote i odmora u sukobu mediterana i kontinenta, rijeke i mora, juga i bure nude: domaće specijalitete, kruh ispod cripnje (peke), soparnik, pršut, sir, žabe, jegulju, pastrvu, meso ispod peke i meso s gradela, zog za balote, igralište za djecu, mali nogomet, basket, kupanje u "rici".Možete krotiti brzace raftingom, na mirnom dijelu rijeke uživati u kanuima ili pak vožnji brodom."







Već sam rekla, ja volim more, volim njegovo plavetnilo,
navikla sam na njega, ono mi donosi mir, spokoj,
uz njega mogu sanjati, mogu otploviti daleko, daleko,

rijeka je nešto drugo, zeleno, zeleno i opet zeleno,
sve je oko mene zeleno,
nema ni mira ni tišine,
ona juri, žuri, buči, brboče, klokoče,
tajanstvena i nepoznata,
odlazi,
tko zna kamo.

Zelena je boja uz koju se čovjek najbolje odmara,
tako kaže psihologija.
Pa evo još malo zelenila,
za odmor.