rememberthis

....i SRETNA VAM NOVA 2009. GODINA....



...dragi moji, budite mi sretni, napišite još puno, puno toga, provedite se po svojoj želji a oporavljati ćemo se zajedno dogodine…….…..puno vas volim i mislim na vas…..čitamo se uskoro......

Božić samo što nije stigao, a u zraku mi još uvijek nedostaje onaj "štimung", osjećaj da dolazi nešto veliko, nešto lijepo i obiteljsko
Oduvijek, u mojih nijevažnokoliko godina, jako sam voljela prosinac i sve ono što on donosi sa sobom. Sjećam se mirisa, boja, sjaja na kuglicama… .i nekako mi se čini da je prije sve bilo jače, intenzivnije, toplije…ja jednostavno više ne doživljavam prosinac onakvim kakav je bio.
Imate li i vi takav osjećaj?
Možda je tome kriva ova blagdanska potrošnja, milijarde kuna koje u prosincu odlaze "u vjetar". Kao da se natječemo tko će više potrošiti, čiji će pokloni biti veći i skuplji, čiji će blagdanski stol biti raskošniji, tko će imati ljepši bor, čiju će kuću krasiti više lampica.

Htjela ne htjela, povremeno je i mene hvatala panika, kao da su mi ovi divni blagdani postali još jedan stres u nizu. Što kome kupiti za poklon - iako su u pitanju samo sitnice, jesam li koga zaboravila, što kupiti za blagdanski stol – kao da možemo pojesti više nego inače, koje kolače napraviti da svi budu zadovoljni, pronaći najljepši bor koji će odgovarati izgledom i cijenom,…..i tako je uz niz problema lako zaboraviti da se božićni blagdani ne bi trebali svoditi na potrošnju, već na slavlje, na obitelj, koja je bit ovog blagdana.

Međutim, nakon tog prvog naleta panike odlučila sam da se ove godine ne dam uhvatiti u zamku potrošačkog ludila, odlučila sam ponašati se kao da se ništa posebno ne događa.
Pokloni će biti simbolične sitnice, ručak skoro kao svaki drugi nedjeljni ručak – ali da se ipak događa nešto posebno i veliko znati ću po tome što će se moja mala obitelj uspjeti sakupiti tog dana na zajedničkom ručku (što je inače vrlo teško i nemoguće organizirati).

Možda je to ona izgubljena čarolija, toplina obitelji i zajedništvo, iskreni zagrljaj i poljubac.
Veličina i cijena dara nisu mjerilo ljubavi, iskrenost i jačina zagrljaja puno su važniji.


I zato dragi moji blogeri, i vas sve iskreno grlim i ljubim i želim vama i vašim obiteljima Sretan Božić sa svim čarolijama koje on sa sobom nosi.

Countdown Clocks, Christmas Countdowns at WishAFriend.com

Listala sam neka stara pisma i pronašla ove riječi davno napisane……
u starom pismu, još iz one vojske…..

"Dajem ti svu ljubav koju imam... želiš li ju ?
Dao bih ti sve .. ali ništa drugo nemam.........."



To je bio početak, a sad zamislite dan koji vam započne dobro i cijeli bude takav.

Kad vam cijelo vrijeme sunce sja iako je vani oblačno i pada kiša, kad vam je toplo oko srca iako je vani zima.

Zamislite dan kada vas ujutro na stolu dočeka gotov doručak i kava…... i kad ga trebate samo uzeti i pojesti…...

Zamislite kada imate cijeli dan dovoljno energije da preokrenete cijeli svijet i kada se cijelo vrijeme smijete.

Zamislite dan u kojem vas ništa ne može iznervirati i rastužiti.

Unatrag nekog vremena dobivam gomilu pošte s pustim nagradnim igrama. Sve u stilu – ako kupite ovo dobit ćete i ovo, ako naručite nešto imat ćete popust od puno posto (kakva mi je to nagrada i ušteda ako moram kupiti i potrošiti ono što nisam ni planirala????)….i koliko god ja to ignorirala moj je poštanski sandučić zatrpan takvim stvarima. Više niti ne gledam o čemu se radi, izvadim iz sandučića i ravno s tim u kantu za smeće.

A ovaj je mjesec poseban što se tiče nagradnih igara.



Ne možeš otići u dućan a da te prodavačice ne salijeću raznim kuponima,…..ispunite, ubacite, sakupljajte naljepnice za ovo ili ono…..Nekih prijašnjih godina sam redovno sve ispunjavala, ubacivala, sakupljala…..ali nikad ništa.
Nemam sreće i gotovo.

Nikad u životu ništa nisam dobila na takvim igrama.
A poznajem dosta ljudi koji su na taj način dobili čak i nove aute. Zato sam i sama htjela vjerovati da ću jednom i ja imati sreće, da će doći i moj red……ali ništa.
Jedno sam vrijeme igrala i lotto ali nikad nisam pogodila niti tri broja……da ne pričam dalje.
Dok smo brat i ja bili klinci, tata nam je znao ponekad kupiti srećku lutrije…..čekali bi izvlačenje…..tražili broj u novinama…..brat je znao ponekad dobiti neku siću ali ja ništa. Jednom sam čak zamijenila srećke i uzela bratovu a njemu "podmetnula" svoju…..i naravno on je dobio a ja opet ništa.
Znači, ni ako varam ne valja

Sada više ne vjerujem u te igre, ne vjerujem u sreću, ne ispunjavam kupone i ne sakupljam naljepnice, naučila sam da se dobro moram pomučiti za ono što želim dobiti. Meni ništa nije besplatno.

Cccccc……a jesam lažljivica lažljiva. Jednom sam ipak dobila. I to prije milijun godina na maturalnom plesu, svi smo dobili broj a svaki je bio dobitan. E tada sam dobila …….. spužvicu za pranje posuđa……pih, katastrofa, ali ja sam joj se radovala kao malo dijete.

A vi? Imate li više sreće od mene?

Nakon puno godina opet Bog pogleda zemlju. Ljudi su postali pokvareni i
nasilni. Zbog toga Bog zaključi da ih uništi kao što je to već jednom,
prije puno godina učinio općim potopom.

I reče Bog Noi: "Noa, sagradi još jednom korablju iz cedrovine, kao i

onda -300 lakata dugu, 50 lakata široku i 30 lakata visoku. Želim na zemlju

poslati drugi opći potop. Ljudi ništa nisu naučili. A ti u

korablju uzmi svoju ženu, tvoje sinove i njihove žene i od svake
životinjske vrsti po

dvoje, muško i žensko. Za šest mjeseci poslati ću veliku kišu."

Noi to baš ne bi pravo; ta zar opet? Opet 40 dana kiša i 150 neugodnih dana

na vodi zajedno sa svim životinjama i bez televizije. Ali Noa je bio

poslušan i obeća da će učiniti tako kako mu je Bog naredio. Nakon šest

mjeseci nadviše se tamni oblaci i poče kišiti. Noa je sjedio u svojem vrtu i

plakao jer nije sagradio korablju.. "Noa", povika Bog, "Noa, gdje

je korablja?"

Noa pogleda u nebo i reče: "Gospodine, budi mi milostiv!" Bog ga
opet upita: "Gdje je korablja, Noa?? Noa obriše suze i reče: "Gospodine, što
si mi učinio? Najprije sam u općini postavio zamolbu za građevinsku
dozvolu. Oni su najprije mislili da želim graditi nekakvu ekstravagantnu
štalu za ovce. Nisu se snašli s nacrtom i oblikom projekta, a da bi to
trebao biti brod nisu ni povjerovali. I tvoje mjere su izazvale pometnju,
jer nitko nije znao koliko je dug lakat, pa je moj arhitekt morao
napraviti novi nacrt..

Zamolbu za građevinsku dozvolu su najprije odbili jer brodogradnja u naselju

nije dopuštena. Kad sam konačno našao odgovarajuće mjesto iskrsnuli su

drugi problemi.
Sad se, primjerice, sve vrti oko pitanja, treba li korablja

vatrostalna vrata, uređaj za gašenje požara i vodospremnik za slučaj
požara. Ali kada

sam im objasnio da će vode biti i previše, puno više nego je potrebno za

gašenje požara, odveli su me službenom psihijatru.

Nakon toga mi je županijska uprava telefonom javila da mogu sagraditi brod,

ali da je moja stvar kako ću ga transportirati do najbliže vode. S njihovom

pomoći ne mogu računati, jer je župan smijenjen. A onda me nazove jedan

drugi državni službenik iz iste županijske uprave koji mi je objasnio da je

njihova uprava jako orijentirana na stranke, da im želi ugoditi i upozorio

me da kod EU u Briselu mogu zatražiti poticajna sredstva za brodogradilište;

zamolbu sam morao uložiti u osam primjeraka i na tri službena jezika EU.

Prestao sam tražiti cedrovinu.
Libanonska se cedrovina više ne smije uvoziti. Kad sam onda u šumi htio
kupiti drvo rečeno mi
je da
je zabranjeno

rušenje, jer tako propisuje zakon. Navodno to škodi klimi. Osim toga bi
morao dokazati da sam
posadio toliko stabala koliko bih

porušio. Kad sam im rekao da uskoro uopće više neće biti nikakve prirode i
da je besmisleno
saditi
nove biljke i drveće, posjeti me po drugi puta službeni psihijatar.

Tesari, koje sam angažirao za gradnju, su mi onda rekli, da će se oni sami

pobrinuti za drvo. Ali oni su najprije izabrali radnički savjet, koji je

najprije sa mnom htio napraviti tarifni ugovor. Ali kako se nismo složili

oni su stupili u štrajk. Bože, znaš li ti uopće koliko danas majstori

traže za svoj rad? Čime ću ja to sve platiti?

Kako je prolazilo vrijeme ja sam počeo skupljati životinje. U početku je to

dobro išlo; bar su dva mrava još živa. Ali kad sam htio uvjeriti dva tigra i

dvije ovce, da zbog viših interesa moraju jedno vrijeme živjeti u miru,

javilo se društvo za zaštitu životinja i izjasnilo se protiv ovakvog

držanja životinja.
Bože, da li je tebi uopće jasno, da trebam dozvolu za transport životinja

prema zakonima EU? Već sam na 22. stranici formulara ali momentalno ne znam

što da navedem kao cilj transporta.
A da li si ti uopće znao da se primjerice rogate životinje ne smiju

transportirati za vremena parenja? A ti znaš da su

jeleni skoro stalno u tom poslu. A i bik ne misli ni na što drugo nego samo
na parenje.

Nadam se da ti je jasno da za transport kunića moram voditi računa o 43

kojekakva propisa. Moj odvjetnik upravo provjerava da li ti propisi važe i

za divlje zečeve.

Uostalom, ako bi mogao nekako srediti da brod plovi pod tuđom zastavom,

a plovio bi samo Jadranom, onda bi to uveliko pojednostavnilo čitav
postupak

dozvole. I ti možeš bar nešto učiniti za mene. Jedan od Greenpeaca mi je

objasnio da mokraću, izmet i đubre iz staje ne smijem bacati u vodu. Kako si

ti to sebi uopće zamislio? Prvi put je sve išlo bez ikakvog problema!

Tako, Gospodine, ja više ne mogu; sav sam već očajan! Ne bi li ipak bilo

bolje da na brod uzmem i mog odvjetnika?"

I Noa opet poče plakati. Kiša prestade, nebo se razvedrilo a sunce zasjalo.

I na nebu se pokaže prekrasna duga. Noa pogleda pa se nasmiješi.

"Gospodine, nećeš uništiti zemlju?"

Tada reče Bog: "O tome više ne razmišljam, jer to će učiniti vaša

državna uprava."