utorak, 29.04.2008.

"Dani cvijeća" u Sv. Filipu i Jakovu

Nije me bilo neko vrijeme, nisam bila raspoložena, uhvatio me "totalni kolaps" na svim područjima. Blog mi je počeo oduzimati toliko slobodnog vremena da sam zanemarila neke druge stvari. A te druge stvari su, do prije otkrića bloga, činile moj život. Bez njih nisam mogla, bez njih to nisam bila ja. Pa sam im se opet morala malo posvetiti. I u jednom trenutku sam ugasila kompjuter, još se nekoliko dana mučila oko odluke što ću, i konačno odlučila da ću za neko vrijeme odustati od bloga. Toplo vrijeme, sunce, proljeće, toj su odluci pomogle, jer sam mnogo vremena provodila vani, ili u vrtu, ili u šetnjama i lutanjima.

Tako sam prošli vikend posjetila i sajam cvijeća u susjednom Sv. Filipu i Jakovu. A tu ljepotu i raskoš ipak nisam mogla sačuvati samo za sebe.
Najprije ambijent i prostor u kojem se sve događalo - borova šuma, hladovina, blizina mora, tipično turističko mjesto na obali uređeno do zadnje sitnice. Toliko prekrasnog cvijeća na jednom mjestu nikad nisam vidjela. U startu sam odlučila ne trošiti novce, jer sam većim dijelom svoj mali komadić vrta već uredila, ali tko bi odolio.....pa pogledajte samo tu raskoš. Tako sam ipak ponešto kupila, i donijela odluku da slijedećih proljeća neću uređivati vrt dok ne posjetim ovaj sajam. Tu se našlo svega, od kaktusa, cvijeća vrtnog i balkonskog, grmlja, stabala, ruža........pribora za održavanje vrta, ukrasnih tegli, ručnih radova - ukrašenih vaza, posuda, svijeća, nakita........pa sam sve očekivala da će negdje izroniti naša Salveta (iako, naravno da je ne bih mogla prepoznati). Jadne žene, toliko sam napadno buljila da su me počele čudno gledati, hihihih..........Održavala se i radionica - kratka obuka kako napraviti aranžmane, zgodne buketiće cvijeća........jedan je dio pripao i dječici gdje su mogli crtati na platnu i igrati se do mile volje.
A sad pogledajte malo!!!



Ovo je jedan paviljon - zagorska hiža. Mogu vam reči, da sam na TV-u čula kako zagorci pričaju, ali ovo je bio tko zna koji zagorski dijalekt, ništa nisam mogla razumijeti, kao da govore potpuno neki strani jezik. Tu sam prvi put uživo vidjela kako se prede na preslici, objasnili su mi ćemu ono teško kamenje - služilo je za obradu platna od kojeg su se šivale hlaće i košulje, jer je inače to platno bilo toliko grubo da bi moglo potpuno izgrepsti našu nježnu kožu. Zatim je tu bio i žrvanj, pa ono gdje se krunio kukuruz (ah, kako li se to zove?), mala peć za grijanje kave ili pegle, originalni krevet i kolijevka, a na zidu papirnatim cvijećem ukrašen križ. Izvan hiže, vrijedni zagorci pokazali su nam kako se izrađivalo posuđe, tkali tapeti. A u funkciji je bio i "ringišpil" za djecu, bilo je baš smiješno vidjeti kako im vire glavice iz košara, dok se ringišpil na ručni pogono okreće.



Eto toliko za danas!
I ubuduće ću biti puno manje prisutna na blogu, ali ne mogu još definitivno odlučiti okrenuti vam svoja virtualna leđa.
Zato, do čitanja!!!


19:00 | Komentari (17) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.