Današnji post posvećujem svojoj prijateljici Matei.
Bez riječi sam ostala kad sam čula tu ružnu vijest.
Tijelom mi je prostrujila tuga i oduzela mi dah.
Toliko pitanja, a nijedan odgovor.
Ne zamišljam, jer ne mogu, kako je tebi.
Da mi hrabra budeš jedino želim.
Da se oporaviš što prije moja je jedina želja.
Da "sutra" na pitanje svoje djece, "gdje je tata", pravi odgovor imaš.
Da te ne boli želim.
Da preživiš, također.
Da nekako naučiš hodati bez njega.
Da se ne bojiš jer sam s tobom.
Tako sam tužna, moja Matea.
Volim te.
|