Identifikacija i stupnjevi slobodne svjesnosti
Danas razmišljam o svjesnosti i stupnjevima identifikcije i ovisnosti. Mogu to podijeliti na tri sadija : 1. Potpuna identifikacija sa formom misli –sva svjesnost je zarobljena u repetirajućim mislima i automatskom okidanju emocija –nema slobodnog dijela svjesnosti, koja bi mogla biti promatrač tih misli i nismo svjesni da mislimo, jer svaka misao i njeno značenje smo mi. Neprestani unutarnji dijalog i značenje, koje dajemo vanjskom postaje doslovno, ono kakvo je naše uvjerenje o tome. Potpuno smo ovisni o formi i sadržaju uma. Potpuno vjerujemo svim mislima. Ostaje se na doslovnom značenju konceptulnog uma . Ja jesam um . Identificirani smo sa prosudbama dualnog uma i ne razlikujemo neutalnost vanjskih događaja, od značenja naših prosudbi, koje ljepimo na njih. /Vrlo kratki i nesvjesni trenuci nevezanosti npr. u kontaktu s prirodom, malom bebom ili npr. psom, koji nisu s mislima, nego predstavljaju čisto polje svjesnosti, koje je ispod razmišljanja. Osoba to prepoznaje da je nekako drugačije i puno ugodnije iskustvo, no nije svjesna ničega. / „Ja sam žena „ ili „Vani je loše vrijeme „ je za nas apsolutna istina, potpuna identifikacija. Osobe koje su potpuno zarobljene u svom umu neće niti čitati ovakav tekst i neće ga moći razumjeti, pogotovo opise sljedećih stanja. Svjesnost je zarobljena u formi misli i sve je odvojeno. Živi se potpuno u konceptu odvojenosti. Nema svjesnog promatrača. 2. Postoji dio slobodne svjesnosti, koja je svjesna misli i emocija. Kraći periodi bez kompulzivnog unutarnjeg dijaloga. Promatrač /svjesnost ili ja jesam prisutnost / promatra sadržaj uma- misli, emocije i senzacije . „Ja sam žena „ ili „Vani je loše vrijeme su prepoznate od slobodne svjesnosti kao misli ili uvjerenja. Osoba je još u najvećem dijelu zarobljena u uvjetovanim konceptima ili uvjerenjima uma, no sve više slobodne svjesnosti oplakuje te izolirane i odvojene otoke zarobljene svjesnosti u formi misli ili uvjerenja. Iskustveno se naslućuje što to znači jedinstvo, no i to se konceptualizira i zarobljava kroz definicije. Postupno dolazi do odvajanja naših prosudbi, od objekata na koje smo ih naljepili. Npr. dok je razbijena čaša sa svojim krhotinama, u prvom stadiju sva identificirana sa prosudbom katastrofe, u drugom stadiju već možemo postupno odovojeno promatrati ideju prosuđivanja- katastrofe od same krhotine čaše, koje čak mogu dobiti neke drugačije prosudbe, kao npr. „ interesantno „ ili „lijepo „ ili čak postoje kraći trenuci kada osjetimo esenciju tih krhotina, van oblika. Dakle, sve smo slobodniji, fleksibilniji i manje fiksirani u zarobljujućim koncepima. Možemo odvojiti događaj od značenja patnje, koji smo mu sekundarno pripisali. Slomljena čaša više nije nerazdvojivo povezana sa prosudbom, kako je to strašno i apsolutno nepoželjno. Tako počinjemo svjesno ovladavati sa karakterom iluzornosti patnje. Razlikujemo ono što jeste u trenutku, od onoga što naš um sekundarno misli i osjeća o onome što jeste. 3. U prisutnosti je aktivna svjesnost, koja je svjesna same sebe i to zovemo prazninom. Svjesnost bez forme i značenja promatra svjesnost bez forme i značenja. Promatrač i promatrano su jedno. Iskustvo jednote. Svjesnost polja mirnoće i tihe radosti van konceptualnog uma. U početku ovakva stanja svijesti traju kraće, no iskustvo stvarnog sebe postaje sve dominantnje. Nema uvjerenja „Ja sam žena „ ili „Vani je loše vrijeme „ . Tišina uma i svjesnost svoje esencije ili svjesnosti, koja nema granica i izvor je beskonačne energije. U tom stanju i dalje naviru sadržaji uma ili misli i emocije, no mi smo ih potpuno svjesni i nismo identificirani s njima. Ima puno više slobodne svjesnosti, nego svjesnosti zarobljene u formi misli ili emocije. Slobodni smo, no možemo nevezano igrati igru forme i dalje. Identifikacije s formom misli su trenutne i prolazne, onoliko koliko je potrebno da bi trenutno kreirali neku formu. No i te prolazne identifkacije u formi misli, su istovremeno uronjene u širu slobodnu i beskonačnu svjesnost, za koju znamo da smo to mi, stvarni i vječni. Centrirani smo u polju jednote, koja nema značenja i koje nije niti nastalo, niti ima kraja. U tom polju igramo svjesno igru prolaznh formi. Mi jesmo svjesno polje cjelovitosti i jednote. Mala količina privremeno zarobljene svjesnosti u formi misli je minimalna u odnosu na našu beskonačnu tzv. slobodnu svjesnost. Mi tada znamo da smo svjesni kreatori i da smo jedno sa svime. Oznake: identifikacija, svjesnost slobodna |
< | studeni, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |