De okreni se i nasmij mi se. Jer znaš da me tvoj osmijeh liječi.

Eh evo mi dosadno, ne znam šta da radim od sebe više, pa evo idem nešto švrljat, pisati. Nemam blage šta da više čitam na ovom mutavom netu. Ništa me više ne zanima. Na msn-u mi se ne da visiti više ko prije. Jer svaki put je netko zbediran a meni je više teško slušati sve to jer mi je žao ljudi. Jer suosjećam s njima i jednostavno im ponekad ne mogu pomoći i ne znam šta da radim onda. Jer sve bi dala kada bi mogla pomoći.Sve, ali ne mogu nekad. Ne daju il ja ne mogu. Ne postoji način.
Bipac od života. I bipac od ovce.
I Halid Bešlić na psihologiji. Bip, ne zove se tako, ali bip ne znam kak se zove.Jednostavnije mi zapamiti ovo, jer ono njegove ime nikad neću. Ali lik je legenda. Hm, onak. Ne baš legenda, ali je okejić. Išao je izgleda na teološki faks, pa mi se svidio jer je nešto pričao o njemu, ali ja narano ništa nisam čula a ni razumjela bome. Jer previše priča i prebrzo. A i prevše informejšn.
Ali bipac, on predaje psihologiju a priča da je išao na teološki. Hm, ak je to moguće, to je onda to. Onda to ja idem.
Jer duže vrijeme mi se vrti taj teološki, no bojim se da neću upasti i da ja to neću moći izdržati. Jednom prilikom mi je svećenik pričao kako je to težak fakultet i da jednostavno za to moraš imati snage i veliku volju. A vjeru da ne spominjem. Ja pomislim da se za to ne trebam brinuti, no mnogi ju upravo tamo i izgube. Jer ne mogu više. Jednostavno ih sve to iscrpi. No mene to još više onda privlači. Ta muka i borba da uspijem. Htjela bi. Baš bi htjela.
Htjela bi jer bi mi to bila i kušnja ujedno. Da vidim koliko sam jaka i uporna.
I sad kad me netko pita što bi htjela upisati ja velim da ne znam još uvijek i da nemam želje, no ipak to negdje u meni kipi, no šutim radije. Jer ljudi odmah nešto procijenjuju i stvaraju neku sliku čudnu o tebi. Gledaju te kao da želiš postati svetica. Mislim bipac. Ko to spominje? Nitko.
Ali eto, ljudi like a ljudi.
A opet s druge strane ja se bojim još jedne stvari. No bip. Svi meni kažu: "Ti ćeš se udati prije faksa. S djecom ćeš na faks, jer jednostavno si za majku stvorena."
A bip, šta sad.?
Eh moram čekat i vidjet ću onda. Glavno da curi sad. Heh.
Eh. Idem nešto raditi jer cu poludjeti ovako.. aaa. aaa. aaa.

06.09.2007. u 16:24 | Broj komentara 1 | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da/ne

Hm.

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@

Ovaj blog je tu da se ja ispušem, jer volim pisati, a ovako znam da nitko čitati neće. A lijena sam da pišem olovkom, kemijskom. Ne daj Bože, nalivperom.


Free Music

Free Music



Free Music

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Zar ja?

Maloljetnica koja traži nešto što će ju nasmijati. Hvala Bogu sve ju uspije nasmijati.
Živi u jednom gradiću gdje svatko svakoga zna, na sreću ili nesreću?
Svaki dan ulazi u zgradu, tzv. školu misleći da će nešto naučiti.
Pokušava biti zadovoljna sobom, i ponekad probava shvatiti smisao ovog života, no nakon par seknudi odustane i samo se nasmiješi.
Želi uživati dok može.
Gledati druge dok se smiju i vesele.
Samo želi pjevati iako nema ni sluha ni glasa. / na nesreću drugih /
Ponekad joj se i pleše.
Ta maloljetnica samo želi jesti slatko.
Nikakvo povrće molim.
Utjehu nalazi u molitvi i Bogu. ( i ne, ne sramim se toga )
I samo želi živjeti s prijateljima i u ljubavi.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us




Ko fina prasina u oku
Sitan kamen na dnu cipele
Ko fitilj zarobljen u vosku
Mislim na tebe
Da mogu smrvio bih kamen
I svu bi tugu oci same isprale
A niti vezane za plamen
Moraju da sagore
Ako me nosis na dusi
I nemas s kime sagraditi dom
Ako me nosis na dusi
Vjeruj mila briga me za to
Ljubim druge a ne osjecam
I svaki dodir mi je ko da ustajem
Na nogu sto mi je utrnula
Bez ljubavi, nadanja, bez tebe
Ne ide

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

When the night has come
And the land is dark
And the moon is the only light we'll see
No I won't be afraid, no I won't be afraid
Just as long as you stand stand by me
And darlin', darlin', stand by me, oh now now stand by me
Stand by me, stand by me
If the sky that we look upon
Should tumble and fall
And the mountains should crumble to the sea
I won't cry, I won't cry, no I won't shed a tear
Just as long as you stand, stand by me
And darlin', darlin', stand by me, oh stand by me
Stand by me, stand by me, stand by me-e, yeah
Whenever you're in trouble won't you stand by me, oh now now stand by me
Oh stand by me, stand by me, stand by me

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

ne sjecam se imena tvog
ni kad sam zadnji put ti poklonio stih
al' necu da budem dio tog
ne mogu ja nikad vise biti jedan od njih
umri prije smrti govore mi ljudi
dok jos nije prekasno
kad tijelo zadrhti zamagle se puti
pa sve postane opasno
ne sjecam se dodira tvog
ni kad sam zadnji put osjetio slast
sve mi je to darovao Bog
da probam strah i nemir koju nosi strast
pa da i ja zapjevam kome trebam
kao onaj svirac da se predam
umri prije smrti govore mi ljudi
dok jos nije prekasno (Za to)
kad tijelo zadrhti zamagle se puti
pa sve postane opasno
hajde i ti zapjevaj kome trebas
kao onaj svirac sav mu se predaj
umri prije smrti govore mi ljudi
dok jos nije prekasno
kad tijelo zadrhti zamagle se puti
pa sve postane opasno


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Gospod je pastir moj: ništa mi neće nedostajati!
Na poljanama zelenim pusti me da sjedim; na vodama odmorišta pusti me da počinem.
On krijepi dušu moju, vodi me pravom stazom zbog imena svojega.
Moram li i putovati smrtnom dolinom: ne bojim se nesreće, jer ti si s menom; štap tvoj i palica tvoja, oni su, koji me tješe.
Pripremaš stol preda mnom, na pogled neprijateljima mojim; mažeš mi glavu uljem; čaša se moja prelijeva.
Samo sreća i milost pratit će me kroz sav život; i prebivat ću u domu Gospodnjem zauvijek.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.

Sigurno još su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I ćutio sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu;
Na dlanu oči zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.

Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste, koje krvnik nađe
Još gorčom mukom duplja koje zjapi -
Da bodež u vrat zabode mi slađe:
A mene dragost ove krvi uze,
I ćutio sam kaplje kao suze.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

BALADA IZ PREDGRAĐA

....I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec,
I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše
A njega nema, i nema, i nema ,
I nema ga više

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

Photobucket

MOJ GROB
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.
Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, -
I kada se vrati, nek poravna trag.

Photobucket