Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bezglasa

Marketing

De okreni se i nasmij mi se. Jer znaš da me tvoj osmijeh liječi.

Eh evo mi dosadno, ne znam šta da radim od sebe više, pa evo idem nešto švrljat, pisati. Nemam blage šta da više čitam na ovom mutavom netu. Ništa me više ne zanima. Na msn-u mi se ne da visiti više ko prije. Jer svaki put je netko zbediran a meni je više teško slušati sve to jer mi je žao ljudi. Jer suosjećam s njima i jednostavno im ponekad ne mogu pomoći i ne znam šta da radim onda. Jer sve bi dala kada bi mogla pomoći.Sve, ali ne mogu nekad. Ne daju il ja ne mogu. Ne postoji način.
Bipac od života. I bipac od ovce.
I Halid Bešlić na psihologiji. Bip, ne zove se tako, ali bip ne znam kak se zove.Jednostavnije mi zapamiti ovo, jer ono njegove ime nikad neću. Ali lik je legenda. Hm, onak. Ne baš legenda, ali je okejić. Išao je izgleda na teološki faks, pa mi se svidio jer je nešto pričao o njemu, ali ja narano ništa nisam čula a ni razumjela bome. Jer previše priča i prebrzo. A i prevše informejšn.
Ali bipac, on predaje psihologiju a priča da je išao na teološki. Hm, ak je to moguće, to je onda to. Onda to ja idem.
Jer duže vrijeme mi se vrti taj teološki, no bojim se da neću upasti i da ja to neću moći izdržati. Jednom prilikom mi je svećenik pričao kako je to težak fakultet i da jednostavno za to moraš imati snage i veliku volju. A vjeru da ne spominjem. Ja pomislim da se za to ne trebam brinuti, no mnogi ju upravo tamo i izgube. Jer ne mogu više. Jednostavno ih sve to iscrpi. No mene to još više onda privlači. Ta muka i borba da uspijem. Htjela bi. Baš bi htjela.
Htjela bi jer bi mi to bila i kušnja ujedno. Da vidim koliko sam jaka i uporna.
I sad kad me netko pita što bi htjela upisati ja velim da ne znam još uvijek i da nemam želje, no ipak to negdje u meni kipi, no šutim radije. Jer ljudi odmah nešto procijenjuju i stvaraju neku sliku čudnu o tebi. Gledaju te kao da želiš postati svetica. Mislim bipac. Ko to spominje? Nitko.
Ali eto, ljudi like a ljudi.
A opet s druge strane ja se bojim još jedne stvari. No bip. Svi meni kažu: "Ti ćeš se udati prije faksa. S djecom ćeš na faks, jer jednostavno si za majku stvorena."
A bip, šta sad.?
Eh moram čekat i vidjet ću onda. Glavno da curi sad. Heh.
Eh. Idem nešto raditi jer cu poludjeti ovako.. aaa. aaa. aaa.


Post je objavljen 06.09.2007. u 16:24 sati.