Berini dnevnici

Prije koj dan sjedim, zavaljan u naslonjač i šaltam programe. Hvala bogu, današnja tehnologija dozvoljava taj luksuz, da dobiješ muskulfiber palca ili kojeg drugog prsta, dok ih sve ne prelistaš. U svom pohodu na svjetleću kutiju, naiđem na MINI TV. Taman su počele Ninđa Kornjače crtić. Sjetim se nešto mlađih dana, kada su Kornjače bile fora, u svom ludilu i naletu raznih Američkih i ostalih ninđa filmova. Ako me sjećanje ne vara, prvo bjaše film, a zatim su se počeli pojavljvati razni crtići, sličice, stripovi. Tako je bilo, barem kod nas. Znam da sam crkavao od smijeha na scenu, kad onaj Pacov uči od svog Sensei-a, pa kopira Ninjutsu pokrete, ako ih se tako može nazvati.

Buljim ja, nakon navale sjećanja, u crtić. Prvo što sam zapazio, bio je svakako zvuk, jer iritantnije glasove nekog crtanog lika nisam u životu čuo. Užas za slušne stanice, od promuklih do visokotonskih likova, ma FUJ. Nastavim ja s programom, trpeć zvukove, kad li se odjednom pojavio prizor ala Ćele kula.

Koji je ovo vrag ?

Rečenice koje sam nakon toga čuo, bile su nešto, što se nikad ne bi nadao da ću čuti u jednom crtiću.

Kažu mali zeleni: Eh Masovna grobnica...

Pa dobro, danas je moderno otvoreno razogvarati, u smislu da djecu više ne donose rode, ali...

Je li baš primjereno u dječji vokabular uvoditi pojmove poput: Masovna grobnica ????

Svakako da ne. Pogotovo, ako svaka epizoda ide po tri puta dnevno. Oh, da reći će neki: Pa djeca nemaju što tražiti pred televizorom.

Da, točno ! Može loše utjecati na koncentraciju, kasnije itd...

Ali ako već, u nekim slučajevima, zalutaju neka imaju za pogledati nešto primjerenije. Možda bi naša država trebala uvesti pomalo i kontrolu sadržaja svega što se pušta na TV-u.

Jer kod ove epizode crtića, u gornjem desnom uglu, minimalnog broja godina sigurno NIJE bilo !