Bergaz naopačke

ponedjeljak, 28.09.2020.

Nešto okruglasto - 2004.

Još kao klinci sa znatiželjom smo kroz plot gledali ovu 'okruglu kuću' vjerojatno zamišljajući kako bismo se u njenim sobama, vjerojatno također okruglim, jurcali.
Za nju je govoreno da je (projekt i vlasništvo?) od, glavom i bradom, arhitekta Planića koji je po svom izričaju i ura(d)cima po Gradu bio izrazito naginjao (polu)kružnim tlocrtima. Kuća je tada, kako i dolikuje egzemplaru, imala prostranu 'zelenu' okućnicu.
Ali vjerojatna kasnija financijska situacija natjerala je nasljednike stvarnih vlasnika da cijeli grunt podijele na trećine, a na dvjema od njih niknule su, nažalost, dvije novovjeke grozote, nevrijedne pokazivanja.

Ispravak kakvog sam želio: Prijatelj VT upozorio me da u ovoj "Okrugloj kući", tzv. "Villi Fuhrmann", koju je projektirao Planić, on sâm nije nikad živio.
Kad dođe na red, pokazat ću uskoro i njegov stvarni domicil u Radničkom Dolu.
- Gornje Prekrižje


Grad je svoju vodovodnu mrežu dobio prije više od 140 godina crpeći 'prvu' vodu iz bunara koji je bio 'izbušen' na tada debeloj periferiji, kod Zagorske ulice.
Na tu 'civilizacijsku' prekretnicu još i danas podsjeća toponim "Vodovodna ulica"... a i ovaj obzidani bunar koji je ovako nefunkcionalan, samo kao trag jednog euforičnog vremena, zaostao na današnjim livadama iza, za "Vodovod" 'tipičnih', plavih vrata.
- Selska cesta


Pod geslom "Nema odmora dok traje obnova", poslije 'Onog rata' među ostalim javnim radovima bila je (ne baš 'dobrovoljnim' radom!) izgrađena i Ljetna pozornica u jednom od podtuškanačkih 'klančića'. Uz 'stvarnu' pozornicu, njen atraktivniji dio, tih pedesetih-šezdesetih, svakako su bile filmske projekcije pod vedrim nebom i neizbježni "fakini" koji su fućkali iz obližnjeg gustiša.
Kasnije je sve nekako izgubilo 'smisao' pa je cijeli kompleks bio prepušten devastaciji, a projektori iz ove 'projekcijske kabine' očito 'brutalnom silom" istrgnuti.
Srećom, sve je posljednjih godina ipak 'nekako' vraćeno u osnovnu, idealiziranu funkciju.
- Ljetna pozornica Tuškanac


U nedalekom dvorištu dijela ionako 'otkačene' Akademije (likovnih umjetnosti) mogu se naći kojekakve zanimljive studentske umjetničke 'intervencije' i artefakti (neke od njih bio sam svojevremeno s veseljem pokazao i na blogu) no nekom je u trenutku posebnog nadahnuća palo na pamet dodati i malo 'trivij(alij)e' usred Akademijinog travnjaka.
Kad je 'ljubav pukla', i taj, ne baš umjetnički nadahnut simbol, ubrzo je nestao.
- ALU Jabukovac


Sličan emotivan epilog obznanjen je "Urbi et orbi" na usputnoj cestovnoj prepreci u Dubravi. Nije to jedina takva ljubavna isprika grafitirana u Gradu, današnje generacije vjerojatno naginju pompoznim rješenjima svojih problema, i novim 'tehnologijama' obznane.
U jednom momentu pomislio sam da je Dominik u 'fusnoti' naknadno dodao drastičniju 'atribuciju', ali bi i grafolog-amater mogao potvrditi da ju je, naknadno, kao augmentaciju svoje 'pokore', napisala ista ruka.
- Oporovečka cesta


Mnogobrojni sljemenski potoci godinama su pogonili vodenice, kao mlinove za žito i kukuruz, izgrađene uz njihove 'obale', ali taj je mukotrpan posao s dolaskom 'elektrike' naglo zamro. Danas se u podsljemenskoj zoni mogu ponegdje naći zapuštene, polurazrušene... ali začudo i obnovljene i funkcionalne drvom građene (a vodom pogonjene!) vodenice poput "Banićevog mlina" na potoku Ribnjaku.
Možda i češće, u seoskim dvorištima mogu se uočiti još samo oni 'tvrđi', gotovo neuništivi dijelovi mlinova-vodenica - njihovi mlinski kamenovi - kao emotivni izraz nekad slavne obiteljske tradicije.
- Podsusedsko Dolje


Kad je Grad s gradonačelnikom Holjevcem ne samo idejno 'preskočio Savu', bilo je nužno, zbog "Novog" grada koji je nastajao, taj skok potkrijepiti i solidnim mostovima i prometnicama. Oni bivši, tehnički i prometno zastarjeli mostovi postadoše samo trasa manje zahtjevnog pješačkog ili biciklističkog prometa. Po nekoć ključnom željeznom 'Crvenom mostu' (preseljenom s kraja Savske ceste u 1930-ima!) s daščanim kolovozom i središnjom metalnom gredom, prelazili smo godinama Savu kod Jakuševca biciklima na turama prema Turopolju, Andautoniji, ...
I onda ga je jedne noći 1990. nabujala Sava 'zrondala' u vodu, da bi još godinama kasnije njegovi kopneni ostaci čekali (i dočekali) "konačno rješenje".
- Jakuševečki most


Nedavni post blogera Mekona ponukao me je da u ovu 2004. godinu uklopim i jednu stranu meteorološkog stupa ispred njegove, kako veli, rodne kuće. Istina, taj stup, još uvijek isti, i dandanas postoji i nema na njemu nekih čuda osim, ipak, sata kojemu brojčanik nije 12-satni (od 1 do 12 i tako dvaput u danu), kako smo navikli, nego 24-satni na kojem mala kazaljka u danu obiđe uru samo jednom, što zbunjuje mnoge prolaznike.
Prikazano stanje sata čovjek bi izdaleka očitao kao nekih 'pola deset', ali u stvarnosti 'sada' je pola sedam ujutro.
Ne znam ima li u Gradu neka slična javna ura?
- Zrinjevac


Preko puta, za neke kultnog, kluba "Jabuka" godinama sam u prolazu promatrao 'klasnu' kuću koju su odlikovala nekim arhitektonskim rješenjima iz tzv. "Moderne"... između dva rata. Njen povelik okrugao prozor 'skrivao' je neki smisleni rad u unutrašnjosti tog doma, npr. stolnu lampu za nekog projektanta... ili sam si to samo bio umislio.
I onda je, ima tome već ohoho godina, vjerojatno došlo do smjene generacija i nakon toga kuća je u potpunosti zamrla, napuštena je... i naočigled kopni. Više nema ni traga ni glasa nekadašnjem šarmu.
- Jabukovac

srijeda, 23.09.2020.

Tragovi prolaznosti - 2004.

Ovo stablo kestena bilo je doživjelo stare dane zahvaljujući, rekao bih, neoficijelnom entuzijazmu izvođača pločnika uz ogradu "Ruđera". Iako je izvedba, prometno gledajući, pomalo 'apsurdna', meni je uvijek bilo drago vidjeti da je netko tamo 'osjećao', a nije se odmah mašio motorne pile.
Za to su se pobrinuli nekoliko godina kasnije i sada tamo zjapi samo neuredan zemljani krug.
Ispravljam svoj (!) krivi navod (nešto sam u svojoj memoriji bio pomiješao): Stablo još stoji i dandanas... Istina, sav asfalt oko njega se 'nadigao' i scena je 'manje idilična'...
Bijenička cesta


Sjećanje mnogih Zagrepčana na "Samoborček", nekadašnju 'vicinalnu' uskotračnu željeznicu od Grada do Samobora... i dalje do Bregane... budi uzdahe premda predmijevam da se velika većina njome nije nikad ni provozala. Postala je 'kultna' tek kad su ju ukinuli i povadili tračnice da se netko ne domisli revitalizirati cijelu ideju.
Tek poneki njeni ostaci znaju i danas nekima dirnuti žicu nostalgije.
Klanječka ulica


Jedna 'zebra', iako je to uobičajen, strog i 'hladan' standard pješačkog prijelaza preko ulice, doživjela je tokom nesumnjive euforije i procvata Grada uoči "Univerzijade" 1987. svoju razigraniju varijantu s prugama u bojama službenog logoa te studentske 'Olimpijade'.
Pomalo je tužno da i pri njenom osvježavanju netko/nitko nije imao sluha pa nabavio nekoliko bočica pigmenta da ona, tako jedinstvena u Gradu, opet zasjaji. Umjesto toga, ona je danas opet sasvim obična, bijela.
Trg Ante Starčevića


U ovom dijelu grada se u neka tmurnija vremena s početka devedesetih odigravala prava drama. Šteta što tada nisam imao nekakav fotoaparat kako bih snimio neizvjesno pregovaranje i zauzimanje kasarne JNA na Selskoj cesti. Da se spriječi izvlačenje/bijeg motoriziranih jedinica, bile su tada unaokolo, uz mine, postavljene i ove protutenkovske prepreke koje su još godinama svjedočile o nekim besanim noćima u gradu.
Danas je cijeli prostor bivše kasarne u potpunosti urbaniziran i neprepoznatljivo promijenjen.
Selska cesta


Tik ispod padina Rokovog Perivoja, kao prirodnog nastavka Tuškanca, još donedavno se dičio i omanji 'industrijski' dimnjak uz dvorišne radionice u Ilici. Kako se govorilo, tamo je od 19. stoljeća djelovala respektabilna bojadisaona tkanina "Ondrušek", a kasnije i kemijska čistionica koja je na uličnoj strani zgrade imala i svoj lokal.
Nedavno je taj dimnjak srušen, a široki prostori prenamijenjeni su u prilično otkačen i nadaleko poznat "Swanky" (Mint) hostel.
Ilica 50


U procvatu industrije u Gradu, okvirno - na prijelazu s 19. u 20. stoljeće, mnoga su postrojenja arhitektonski oblikovali tada vodeći arhitekti. Tako je bilo i s tvornicom svijeća "Iskra" čija je 'energana', dakle postrojenje 'parnih kotlova' za potrebe tadašnje tehnologije, bila oblikovana poput kakvog izložbenog salona. Ne znam je li kasnije, kad su tamo djelovale tvornica igračaka te prerada lima, energana bila u funkciji, ali kao zaštićeno kulturno dobro ta zgrada godinama čami i propada.
U posljednje vrijeme oko nje se digla medijska prašina jer je naš Bandinjo koji stanuje u neposrednoj blizini, iz samo njemu poznatih razloga stavio 'šapu' na nju.
Bužanova bb


Uz Heinzelovu ulicu koja je nastala kao smjer širenja industrije Grada prema jugoistoku, na potezu prema tadašnjoj "Klaonici", Grad je gradio i tzv. 'Gradske kuće', pristojno izgledajuće zgradice s tipiziranim i jednoobraznim stanovima za radnike i namještenike. Poslije preseljenja industrije dalje prema Žitnjaku, njihova ciljana funkcija se izgubila te su u prostore ušli i drugi 'stanovnici' - primjerice "Osnovna Montessori škola" koja se pobrinula da 'u svom stilu' uljepša svoje pročelje.
No i 'Ona' je u međuvremenu odavle preselila... na Trešnjevku.
Martićeva ulica


Oduvijek mi se nekako dopadala ta 'shabby chic' vanjština prostorija planinarskog društva "Vihor" na Gornjem gradu. Nikad nisam bio nazočan nekoj aktivnosti tamo pa nisam ni provirio u unutrašnjost. U svakom slučaju, svaki put pri spominjanju "Vihora" ne mogoh suspregnuti asocijaciju na predivan "Vihoraški put" po Bijelim i Samarskim stijenama, koji su, pretpostavljam, upravo oni bili trasirali.
Niti lokot na vratima ni naškrabana cedulja nisu baš garancija da se Društvance stvarno odselilo/preselilo jer neke web-stranice i dalje navode tu adresu.
Basaričekova ulica


I kad smo već kod planinara, vesele me primjeri u kojima entuzijastično, makar i uzaludno, neki kao 'usputno' apeliraju na 'Nas' za spas Prirode.
"When Will We Ever Learn?"
Sljeme

četvrtak, 17.09.2020.

Razna "bavljenja" - 2004.

Kad se Jarunsko jezero oformilo kao veslačka staza, za "Univerzijadu '87", neko vrijeme je bio izazov produbljivati ga i odmuljivati, a kasnijih godina se, pak, inače simpatičan lopoč počeo širiti iz divljih rukavaca te na 'stazi' smetati veslačima. 'Društvance' je stoga izmislilo 'motornu splav' s koje se, i uz podršku s 'kopna', uspijevalo dobiti 'bitku'.
Ovog ljeta je invazija lopoča bila posebno žestoka..., ali nisam bio prisutan vidjeti kako su je osujetili.
- Jarun


Ulične pečenjare aktivne su gotovo cijele godine, u jesen i zimi od njih se posvuda po ulici širi miris pečenog kestenja..., a ljeti, katkad i vrlo rano, pečenjari počinju kuhati i peći klipovi kuruze, šećerca. Kupcima se topao, kuhan ili pečen klip nudi na podlošku od komadića papira... te soljenka za soljenje prema ukusu.
Cijena im se tih godina kretala oko 5-6 kn za klip, a danas mislim ide čak i do 10-12.
- Ilica


Za one koji zimi griju stanove 'na drva' ili si atmosferu doma dižu plamenom u otvorenom kaminu, danas se kubici (kolokvijalno: 'metri') već ispiljenih i rascijepanih kladica drva mogu kupiti u svakom ozbiljnijem prodajnom centru.
Nekoć je jedina opcija bila kupovanje metarskih klada koje su tek 'na licu mjesta', pred kućom, pilari pilili na svojim 'samohodnim' tračnim pilama, pogonjenima "ARAN" diesel-motorima. [Naknadno; Ups, ovi su promijenili 'standardan' Torpedov diesel-motor s golemim zamašnjakom - sada je, čini se, benzinac]
- Peščenica


Kao 'mali' vrzmao sam se tokom jednih cijelih ljetnih praznika uz majstore soboslikare koji su bili renovirali jednu javnu ustanovu te sam, osim što sam bio njihov 'potrčko', usput naučio koješta korisnoga... pa tako i 'hodati (s)s ljestvama' dok se, primjerice, ovako ili onako obrađuju dugi nepregledni hodnici.
Bojim se da je danas, s pojavom drugačije konstruiranih, aluminijskih ljestvi, ta vještina i praksa 'hodanja ljestvama' donekle zamrla.
- Ilica


Sjećam se jedna davne priče kako je odbačene kaugume, zalijepljene na popločenju riječkog Korza, svojim improviziranim alatom strugao, zamalo volonterski, neki samozatajan čičica.
Mi smo se, ovdje, neko vrijeme trudili održavati Jelačićev trg koliko-toliko bez tih flekova, čak vrućom parom i 'teškom mehanizacijom', ali u posljednje vrijeme ne pamtim da sam ikojeg komunalca vidio na tom 'radnom zadatku'.
- Jelačićev trg


Pogled s petog kata na izazovno handlanje pozamašnog klima-uređaja (i "instalatera" koji ga, kao, pridržava!) podsjetilo me na one silne neumorne i vješte mrave što svojim 'utabanim' stazama, u kolonama, nose u svoje gnijezda sjemenke koje svojom veličinom, a vjerojatno i težinom, nadmašuju njihovi i veličinu i težinu.
I jedni i drugi pravi su majstori balansiranja.
- Borongaj


Rasvjeta na Mostu slobode, izvorno riješena s rasvjetnim tijelima na samo dva iznimno visoka stupa trebala bi biti napuštena te zamijenjena s kontinuiranim osvjetljenjem uzduž mosta. Projekt će koštati, kažu, 'boli glava'!
Do tada će se radovi na održavanju, pranju, mijenjanju žarulja... odvijati 'nebu pod oblake'.
- Most slobode


Mnogi češnjaku pripisuju čudotvorna svojstva i ljekovitost, a legende njegovu učinkovitost protežu i na oslobađanje (od) 'uroka'. Pa tko vjeruje i/ili misli da je 'začaran', neka ga se lati. 'Zaudarat' će samo bližnjima, ma gdje bili.
Ne sjećam se je li reklama i vizualizacija kojom je češnjak ('protiv svih bolesti') reklamirao ovaj putujući uzgajivač, osim znatiželje, polučila i prodajom.
- Jelačićev trg


Postoji prilično istinita 'poslovica': 'Što veća svadba, to kraći brak!'. I ovo glamurozno otvaranje neke prodavaonice fensi-šmensi modne odjeće, s misicama i minicama na crvenom tepihu, nije (od)garantiralo njenu dugovječnost te je ubrzo, kako to već ide, zatvorena... i nestala bez traga.
- Ilica

utorak, 15.09.2020.

Sasvim obični trenuci - 2004.

"After.Work opuštanje" - Trg hrvatskih velikana


"Fetivi" - Interijer tramvaja "Genschera"


"Susret na ćošku" - Tomićeva ulica


"Ah, trnu zubi!" - Jurišićeva ulica


Užurbane sjene - Novi Zagreb


"Na propuhu" - Marićev prolaz


"Čekajući monodramu" - Gornji grad


"Prirođena znatiželja" - Savska cesta


"Sjećanje na 'svoje doba'..." - Borongaj

petak, 11.09.2020.

Važan je "pravi smjer" - 2004.

Ova tabla, postojana i godinama nakon gašenja "stare žičare" (i time na neki način "lažna"...), uvijek mi je svojom prostodušnom simbolikom spajanja grada s vrhom Sljemena izazivala simpatije.
Bojim se da mi "nova žičara" koju gradi Bandić sa svojim pajdašima i u koju je utukao gotovo 2/3 milijarde "naših" kuna (ne, niste krivo pročitali - 700 milijuna kuna) nikad neće toliko prirasti srcu. A da o planiranoj cijeni vozne karte i ne govorim.
- Ksaverska cesta [Tabla je ubrzo nestala bez traga!]


Farmaceutski botanički vrt, simpatičnu oazu na obroncima Šalate, skoro pa i Mirogoja, poznaju i posjećuju rijetki Zagrepčani. Mislim da devetero od deset upitanih ne bi znalo o njem' beknuti ni riječi. Niti putokaz, onako "amaterski" postavljen na Medveščaku i u međuvremenu višestruko devastiran, nije baš neka pomoć znatiželjnicima i putnicima namjernicima.
- Medveščak [Bojim se i istražiti kako je u međuvremenu skončala ta limena "harmonika"]


Stari izraz za vrtne / ljetne restauracije po gradu bio je "bašča". Ja taj pojam vezujem uz tipične rešetkaste stolce za rešetkastim stolovima ispod krošanja višedesetljetnih kestenova. I eventualno uz sjećanje okusa sasušenog pereca s drvenog zrakastog stalka na šanku i čaše malinovca, dok su odrasli u toj hladovini ispijali svoje kriglice pive.
- Baštijanova ulica [Koliko može izblijedjeti tako star natpis... nakon dodatnih 16 godina?]


Nije tajna da su Nova Ves i Tkalčićeva ulica uz potok Medveščak bile prije stotinu i više godina poznate po "kupalištima" (za radništvo Kožare npr.) i pripadajućim bordelima (za ostalu gospodu).
I danas je Tkalča jedna od veselijih ulica, s najviše kafića (!) po dužinskom kilometru.
- Nova Ves [Želi li tko ovime oglasiti revitalizaciju tog "zanata"?]


Godinama sam svakodnevno, idući na posao, prolazio mimo ove reklame odnosno putokaza. I svaki put me iznenadila vlastita tvrdoglava percepcija da reklamirani pištolj ispaljuje golemu tupastu strelicu... na udaljenost od 10 metara. Do susjedne garaže.
- Borongaj - Aerodrom [Ne prođoh onuda bar deset godina, Puca li se još?]


Priča se i čuje se (!) kako svako-toliko neki od kafića naših vrlih poduzetnika "odleti u zrak". Srećom, ne zalazim nimalo u njih pa sam se vjerojatno lišio u-životu-jedinstvenog iskustva da se odjednom nađem 200 metara "poviše"
- Remetska cesta [Moram provjeriti je li se u međuvremenu spustio!]


Ovaj pogrebnik nije mogao naći "bolje mjesto" za lokaciju svojeg poduzeća... i za reklamiranje istoga. Jer bolnice nisu samo mjesta ozdravljenja, nego i, hoćeš nećeš, umiranja... pa zašto ne biti odmah pri ruci?
- Podolje / Vinogradska bolnica [Teško mi je reći postoji li danas ili ne...?!]


Bio sam se svojevremeno oduševio kad je Geodetska uprava svoje "stalne geodetske točke" po Gradu zamislila ujedno kao "sjeverokazi", ali s vremenom su, zbog traljave izvedbe, ti "sjeveri" postali rezuzdani, nepouzdani, otuđeni (kao sekundarna sirovina), zacementirani... "
- Ilica [Mnoge točke su potpuno zanemarene i nestale!]


Vjetrokazi su mahom nestali iz "ladanjske arhitekture". Čak i oni na koje se katkada naiđe, zbog zapuštenosti i hrđe često nemaju više svoju "vitalnost" i izvornu funkciju.
- Ulica Ive Serdara [Ovaj vjetrokaz je i dalje oku-ugodan detalj podsljemenske periferije]




Prijatelj VT me je upravo podsjetio na jednu moju "davnu fotku", iz 2003. godine kojom sam uhvatio vjerojatno posljednje dane još jednog putokaza za "BAŠČU" gostione "Puntijar"... koja je, bašča, nažalost, već tada bila dugo vremena izvan "ponude".
Od cijelog natpisa jedino se živom zadržala kvačica na Š!
- Gračani [U kasnijim prolascima mimo, table više nije bilo.]

ponedjeljak, 07.09.2020.

Otimanje zaboravu - 2003.

Shodno današnjem početku školske godine rado se sjetim ponosnog izraza "Pučka škola" koji se još ponekad, tradicionalno, rabio za osnovne škole kad sam i sâm kretao u prvi razred.
Danas je pridjev "pučki" poprimio nekako pejorativnu konotaciju, za "pučke kuhinje" npr. "Puk", u smislu - "raja", nekako nije u modi.
- Isce / Gračani [Natpis je, kod obnavljanja škole, sačuvan!]


U devedesetima nam je Njemačka pomogla obnoviti tramvajsku infrastrukturu jeftinom prodajom svojih isluženih tramvaja, čini mi se iz grada Mannheima, koji su zbog "Danke Deutschland" atmosfere u zemlji bili prozvani Genscherima (po njihovom, nama naklonjenom, ministru vanjskih poslova). Bili su robusni, startni, s odličnim amortizerima i tapeciranim sjedalima koje su domaći huligani začas izrezuckali. Volio sam ih tako drugačije šarene i dinamične.
Ljudski faktor je, međutim, u godinama koje su slijedile prouzročio nekoliko njihovih nesreća.
- Austrijska ulica [Tramvaji tog tipa povučeni su iz prometa!]


Promjenom "energetske tehnologije" s "gradskog plina" na zemne i ukapljene plinove, dugogodišnji simboli plinofikacije - tzv. plinospreme - izgubile su funkciju.
U svijetu su "okviri" plinosprema ponegdje građeni od cigle (i kasnije prenamijenjeni, poput bečkih ili stokholmskih), a zagrebačke plinospreme bile su primjer drugačije, metalne konstrukcije, pravog bisera industrijske "arhitekture".
- Radnička cesta [Plinospreme su izrezane u "staro željezo"!]


U doba današnjih rješenja za uličnu rasvjetu s LED tehnologijom upravo je simpatično kako su se naši komunalci snalazili s rasvjetljavanjem raskrižja prije sedamdesetak ili više godina. Da ne govorim o naknadno ugrađenim, sada već "demodiranim" živinim žaruljama koje su jedva stale u "lanternu".
Mene pak najviše oduševljavaju emajlirane tablice za identifikaciju rasvjetne točke (1, 2, ...). Pravo su "ogledalo" vremena.
- Bosanska ulica [Budućnost (i sadašnjost) te i takve rasvjete je neizvjesna]


Kad je Grad početkom 20. stoljeća preskočio Kvaternikov trg kao tada stvarnu i mentalnu granicu razvoja, sva industrija se počela premještati na jugoistok. Razigrana industrijska arhitektura, kao ovaj pogon za proizvodnju alkoholnih pića "Pokorny / Arko" (?) u kompleksu kasnijeg "Badela (1862)", prepuštena je propadanju.
- Martićeva ulica [Zgrada u međuvremenu (bar djelomično!) srušena!]


Svakogodišnji festival uličnih performera "Cest is d' Best" početkom je dvijetisućitih nudio mnogo razigranih detalja po gradskim trgovima i ulicama na kojima su se odigravale predstave.
U toku godina je, barem po mome mišljenju, ta razigranost donekle splasnula, a Festival se klišeizirao.
- Jelačićev trg ["Instalacija" na "Glavnoj vuri" trajala je samo za vrijeme Festivala]


Jedan "slučajan" grafit naškraban na nosivoj konstrukciji zagrebačkog željezničkog mosta preko Save, tzv. Zelenog mosta, postao je pravi "hit" urbanih vizualnih "intervencija". I unatoč nekoliko kasnijih "prefarbavanja", bio je iznova gerilski ispisivan i zaslužan je što je danas taj most poznatiji kao "Hendrixov most".
- Sava [Teško mi je reći postoji li danas ili ne...?!]


U doba "digitalije" teško je danas nabasati na neki primjerak "analognog" prikazivanja temperature okoliša u urbanom prostoru. Dugo vremena je jedan takav toplomjer "na alkohol" konkurirao i dalje postojećem "živinom", u meteorološkom stupu na Zrinjevcu.
Ne samo da je bio interesantna reklama za Bayerov "Aspirin", nego je uz Celzijuse pokazivao temperaturu i u Réaumurima, što je danas potpuno zaboravljena... i napuštena mjerna jedinica.
- Glavni kolodvor [Uklonjen kod (jednog od) renoviranja... u nepoznatom smjeru!]


Godinama je jedina (?) osiguravajuća kuća u državi bio DOZ, "Državni osiguravajući zavod", kao sljednik osiguravajuće kuće "Croatia". "Kod DOZ-a" su se, prije pojave i navale automobila, osiguravale kojekakve nekretnine na kojima se uobičajeno dičila odgovarajuća tablica.
Pravo iznenađenje, ali i logičan potez, bilo mi je osiguranje polunapuštene drvene lugarnice "Kulmerica" na zagorskoj strani Sljemena, nekad vjerojatno na teritoriju šuma grofa Kulmera. Onog istog koji je za sobom ostavio i Kulmerov dvorac.
- Kulmerica / Sljeme [Ne znam sudbinu tablice. "DOZ" je, inače, postao (opet) "Croatia osiguranje"]



Vidim da se u komentarima pokušao "netko sprdati s nekim", što nerado čitam, nekmoli podržavam... te sam dotične rime potarašio. Prepirke u blogosferi nimalo me ne zanimaju. Hvala.