Uspon na Aiguille de Peclet ( Savoiske Alpe – Francuska ) 24.03.2011.

08.08.2012.

Uspon na Aiguille de Peclet ( Savoiske Alpe – Francuska ) 24.03.2011.



Ovogodišnje skijanje na prekrasnim stazama Val Thorensa i “Tri doline“začinio sam jednodnevnim planinarenjem na najviši vrh tog skijaškog područja, impresivni Aiguille de Peclet.



Nakon četri dana skijanja i odlične aklimatizacije došao je opet jedan poseban dan, dan za osvajanje divnog, bijelog gorostasa što se ponosno digao iznad najvećeg skijališta na svijetu.





U ruksak sam stavio planinarsku opremu, a na noge pance i skije. Spustivši se do skijaške žičare „Moraine“ koja me digla do druge žice „Col“, pa njom do podnožja „Glacier De Chaviere“ našao sam se već na 3000 mnv. Tu sam ostavio skije i pance, a obukao gojze i dereze. Ovdje započinje staza preko glečera za turne skijaše koji se ovdje dignu do sedla podno Pecleta i prelaze na drugu stranu na „Glacier de Gebroulaz“, pa se tuda spuste u dolinu.





Hodam po utabanoj stazi po kojoj je već prošlo nekoliko planinara. Uskoro prestižem ekipu turnih skijaša.



Sunce sve jače grije i topi tanku ledenu koru pa sve češće propadam u snijeg. Bilo bi dobro da imam krplje za ovakve vremenske uvjete. Nakon uspona dolazim na ogromnu ledenu ravnicu. Moj put ovdje skreće lijevo sa puta turnih skijaša. Ubrzo dolazim podno sniježne strmine. Polako počinjem penjanje prema vrhu, prvo po snjegu, a kasnije i po granitnom kamenju. Cepin je povremeno jedino za što se mogu držati. Uživao sam u ne previše teškom usponu i pogledu na okolne vrhove.





Nakon dva sata dolazim na vrh, 3562 mnv. Pogled je fantastičan. Ko na dlanu vide se glečeri, skijališta, Val Thorens, Meribel, u daljini Mont Blanc.



O kako je divno ovdje, šteta što doživljaj ne mogu podjeliti još s nekim. Tolika je tišina da čujem otkucaje vlastitog srca. Tišina je kakvu ne možete doživjeti nigdje drugdje već samo na takvim mjestima.





Slikam, snimam i šaljem sms-ove prijateljima.





Nakon kratke meditacije spuštam se nazad istim putem, ali sada malo opreznije, povratak je uvijek malo teži od uspona. Podno glečera čekaju me prijatelji i skije kojima ću se spustiti u dolinu.





Ako se nađete u ovom poznatom Francuskom skijalištu preporučam vam da iskoristite jedan dan za penjanje na ovaj vrh. Isplati se, jer tko zna kada će te imati opet ovakvu priliku.



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.