Nije me osobito iznenadio tijek večerašnjeg Epicentra na Nova TV. Tema Tito je nepresušno vrelo laprdanja sa raznih strana. Nije me čak iznenadio niti konačni rezultat upitnika prema kojem se 71% gledatelja opredijelilo za Tita kao za pozitivnu povijesnu osobu. Pa ipak, nakon svega što je tamo rečeno, iako bez ičeg novog ili iznenađujućeg, ostao mi je gorak okus nakon gledanja emisije. Evo zašto...
Ako je povijesna činjenica da je za vrijeme Titove vladavine stradalo možda i milijun ljudi na ovaj ili onaj način, ali svakako uz njegovo dopuštenje, a mnogo puta i njegov nalog, kako je moguće uopće razmišljati o tome je li on pozitivna ili negativna povijesna osoba? Čitava je emisija već u startu ispala obična lakrdija. Mišljenja sam da se o takvim stvarima ne bi trebalo raspravljati, s obzirom na to da povijesni podaci vrlo jasno govore kako se radi o jednom, ako ne ratnom, onda svakako političkom (u nedostatku boljeg naziva) zločincu. Meni je potpuno odbojno kada ljudi počnu spominjati nekakvo blagostanje u kojem su živjeli za vrijeme SFRJ. Ja sam u toj državi živio do svoje 19. godine, i ne sjećam se nekog osobitog blagostanja. Zar se može nazvati blagostanjem život u kojem ti je načelno osigurano radno mjesto, plaća koja će zbog inflacije već do sljedeće isplate izgubiti svoju vrijednost, a s druge strane ti je zajamčena indoktrinacija od najranije životne dobi do smrti putem škole, medija, represije i tome slično? Blagostanje bi valjda trebalo kao pojam predstavljati nekakav sklad različitih životnih područja. To što se u SFRJ nije umiralo od gladi i što si imao više - manje osiguran posao nije baš iscrpilo sva životna područja. Postoje ljudi kojima se sve životne vrijednosti ne svode na osobno i društveno gospodarsko stanje. Ukoliko si u SFRJ imao drugačije političko mišljenje od dopuštenog, čak i ove navedene stvari nisu ti bile osigurane. U mnogim zanimanjima moglo se ostati bez posla i karijere, a i bez slobode zbog pjevanja određenih pjesama (koje nisu imale nikakav sadržaj mržnje), zbog iskazane ljubavi prema svom narodu i domovini, zbog redovitog odlaska na misu, zbog nacionalne pripadnosti, zbog prezimena ili kakvih drugih rodbinskih veza sa "krivim" ljudima itd.
Kako je moguće razmišljati o Titu kao povijesnom liku, kad se znade što je učinjeno na Bleiburgu, uz njegovo znanje i, u najboljem slučaju, dopuštenje? Za vrijeme njegove vladavine toliki nevini ljudi su skončali svoje živote po raznim jamama, zatvorima i tome slično. To su povijesno dokazane činjenice.
No, mladić (ne sjećam se imena) u emisiji tupi o nekakvoj budućnosti u kojoj nam može poslužiti Tito kao brand. Za nekoliko eura i novih radnih mjesta mi bismo se trebali odreći povijesne istine, uvjereni kako tako grabimo prema boljoj budućnosti? Kakve li gluposti. U kojoj će te to budućnosti poštivati netko tko zna da si zanemario zločine kako bi dobio brand? Mislim da će te takav prije gledati kao nekoga koga je moguće uvjeriti u laž, a potom lako iskoristiti.
Koliko sam ja uspio naučiti o Titu i njegovoj ulozi u povijesti, ne mogu ga nazvati pozitivnom povijesnom osobom naglašavajući tek neke pozitivne strane (antifašizam, međunarodni ugled, svojevrsna gospodarska stabilnost). Iza tog čovjeka ostali su toliki grobovi nevinih ljudi, tolike godine provedene po zatvorima od strane onih čiji je zločin bio neslaganje s njegovom politikom da ga se jednostavno ne može gledati kao pozitivca. Bio je i ostao do smrti diktator, koji je vrlo uspješno gradio svoj image kako u SFRJ tako i na međunarodnoj razini. Gradio ga je lukavom uporabom medija, laži, strahovlade, otklanjanja onih koji su imali znanja i mogućnosti raskrinkavanja svega toga. Nažalost, ono što je izgradio u tom nastojanju, ostalo je živo u glavama mnogih ljudi danas koji zapravo više štuju čovjeka kakvim se Tito htio predstaviti, negoli čovjeka kakvim je zaista bio. Takvima nije mnogo za zamjeriti. Mnogo su opasniji oni koji, poznavajući činjenice, i dalje nastavljaju u zacrtanom smjeru izgradnje Titova lika, ne mareći pritom za istinu, niti za konkretne nevine ljude koji su izgubili ugled, karijeru, pa i glavu, često čak i ne predstavljajući izravnu opasnost ugledu ovog lukavog diktatora. Takve valja raskrinkati i čuvati se njihovih laži, a takvih je bilo i večeras u ovoj emisiji.