|
My greatest quote
Padala je kiša ja sam jela picu, i dečko me je pitao dal trebam kišobran (imala sam kapuljaču pa nisam kisnula, al dal mi treba da mogu jesti):
"Ne treba, meni ne smeta ak je moja pica mokra." (i to sasvim ozbiljno, bez perverznih misli)
|
Dan poslije Beltanea
23.11.2005., srijeda
(Ja) Tuge i bijede moga života
Prvo comment gothic heart --> ima to svojih prednosti, al ja smatram da treba naći nove -učinkovite- načine društvene kontrole...ovo bi stvarno bilo vraćanje u doba u kojem su ljudi poprilično nesigurni za svoje fizičko zdravlje i od strane javno prihvačenog zakonodavstva. Moja osobna ideja jeste da se napravi nekakav set tetovaža za sve zločine protiv društveno prihvačenih normi i da se tetoviraju ljudima na čelo...pa ko voli, nek izvoli -_-
Now about me...
Trenutno poprilično žalim što ovaj blog čitaju ljudi koji znaju tko sam i koji mene osobno znaju... pogotovo jedna osoba, al dobro šta se tu može(*khm* ak imaš nešt za skomentirat, plz nemoj prek bloga...)
Off Topic: Prvo, ako ste se možda zapitali zašto unazad valjda 4-5 mjeseci nisam napisala ništa protiv Crkve, za to postoji jednostavan razlog. Kada sam ja govorila protiv Crkve -a to je još bilo prije nekoliko godina, infact pričam protiv Crkve maltene od kad imam preko 7 godina, Crkva je u očima mnogih bila nešto nepogrešivo i sl. No u zadnje vrijeme Crkva gubi na svojem smislu, značenju, jednostavno se gubi, i u današnjem načinu života i zbog očito smanjenja političke moći kad ne samo da ne uspjevaju sakrivati svoje gadosti neg još ne mogu spriječiti ni javno linčevanje... Al kad vidim što se sve o njima priča, pljuvati po njima bi mi bilo kao cipelariti osobu na podu... jednostavno nisam takva... Što znaći da trebam naći neku drugu društvenu pojavu il whatever koju većina obožava i pljuvati po njoj...I promijeniti opis bolga...*sigh*
E sad...na patnje moga života...
Voljela bih da komentirate svoje mišljenje na temu...slobodno me kritizirajte...
Ja i moji frendovi...Zašto, pobogu?
Uglavnom. Malo povijesti od prije kojih mj. dana. Desila se sljedeća situacija. Jedan moj, ah, sad recimo frend ( :-( ) kojeg sam fakat smatrala super frendom zaboravio je na naš dogovor. Situacija je bila sljedeća...pitala sam ga kad ćemo se naći, on je rekao da mi u četvrtak navečer javiti za petak...i ništ se nije javljao...zabrinuta sam ga u sub pitala jel sve ok rekao je da je...da bi se ispostavilo da je on na to jednostavno zaboravio. A nije da se radilo o nekom običnom nalaženju, već smo se trebali vidjeti nakon hrpetinu vremena da razmjenimo neke stvari i da se nađemo radi nečeg što je meni bitno a za što mi je on govorio da mu je bitno...Uglavnom, tu sam se gadno zakačila s njim oko tog ponašanja, no na kraju mi je nekako uspio objasniti da je bio preumoran, išao do cure i da takve stvari zaboravlja (nije da zato nije boljelo...)
I sad, pred par dana, doleti on meni prek neta da njegova cura ne zna za nešt u njegovom životu i da moram pazit da ona to ne sazna jer bi mu bilo koma objašnjavat joj... i ja ga podsjetim da sam ga prije dva mj pitala jel ona to zna i jel smije znat...da bi mi rekao da ne. Ok. Točka. I šta mu je onda trebao da se panično počne prema meni ponašati kako mu je do toga stalo? Pa mislim, nije da mi je neka n-ta osoba i da to ne znam...Uopće nakon tog nemam pojma zašto se uopće truditi za ljude oko sebe, kad te ne poznaju ni tolko da misle da ti moraju objašnjavati zašto da im ne napraviš sranje u životu... Ako frend ima takvo mišljenje o meni...kakvo tek imaju ostali? :-(
Uglavnom, općenito sam, po ne znam koji put razočarana životom...a šta se može... Sve si gledam ljude oko sebe...svi imaju nekog super frenda, nekog tko ih stvarno kuži (a da im nije dečko/cura...). A za mene almost best frendovi misle da me trebaju uvjeravati da im je do nečeg jaaako stalo kako ih ja ne bih izdala...Life sucks... :-(
Uglavnom..trebala sam ja tu jos dosta pisati, al sam prehladjena pa nemam bas snage...c-ya skoro nadam se.
|
18.11.2005., petak
(H) E ovo moram odmah postati...za ne povjerovati
Biser profesora iz sociologije danas:
...Način duštvenog kažnjavanja neprihvatljivog ponašanje je npr. prijekoran pogled, odrezivanje ruke...
Lik iz razreda: Pa to nije isto...
Prof: Pa, NARAVNO da nije isto! U kulturološkom smislu jedan način se prakticira...
-_-
Ne znam, bilo mi je zabavno..inaće spavam pod tim satom...
|
15.11.2005., utorak
(JA) I moje psihicko stannje
Da vam ne pricam nadugo i naširoko o sranjima u mom životu (ne jer ne želite toga čitati, znam da je ljudski um uvijek gladan za takvim stvarima, već jer sam tolko u apatiji i depri da nemrem pisat.) eto nekoliko uradaka sa satova hrvatskog jezika(da se razumijemo, profa je pričala o Šenoi a ja sam ovo pisala)...
btw. prva mi se na kraju, za razliku od večine mojih pjesama sviđa...takd da, ne prihvačam loše kritike (pišite ih, al bum se posvađala s vama). Za drugu recite kajgod(sve osim prve 2 kitice nastalo danas u 10 min na satu).
TUGA
Kad sam tužna,
Oh ta sudba ružna,
Iz mene kao rijeka
-Teku bol i jad
-Misli mojih rijeka
Teče - Teci sad!
Suze i krv teku
Kap po kap.
Suza sada nema
A krvi cijeli slap.
SLAP
Kap po kap
Pada mali slap.
U sobi, uz krevet
Negdje iza pola devet.
Kap po kap
Pada mali slap.
Nešto najljepše na svijetu,
Al sva ljepota čini štetu.
Kap po kap
Pada mali slap.
Ljubav je lijepa, tužna
Al kao ovaj slap - i nužna.
Kap po kap
Pada mali slap.
A vani noćna tmina
Svjetlija neg moja dubina.
Kap po kap
Pada mali slap.
U životu mi fale boje
I nešto da je samo moje.
Kap po kap
Pada mali slap.
Imam nešto svoje,
Koje li lijepe boje.
Kap po kap
Pada mali slap.
Lijepi rad moj prvi...
Ja u lokvi krvi.
Kap po kap
Pada mali slap.
U sobi, uz krevet
Negdje iza pola devet.
PS. Nek nikog ne brine, sve je ovo fiktivno... Imam vam ja fobiju od boli..Ne bih ja to tako spektakularno napravila.
|
08.11.2005., utorak
Creepy....
|
|
| < |
studeni, 2005 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
Opis bloga
Konstruktivne kritike rimokatoličke Crkve...doći će opet s vremenom.
Puno feminizma :-)
+ sve i svašta(tj. moj život)
Legenda tema postova (uvedeno 27.06.2005)
(JA)--> o meni
(OS)--> o svijetu
(H)--> humor
Mejl na kojem me možete dobiti
beltane@net.hr
--> slobodno me kontaktirajte na njega, sam napišite svoj nick sa bloga ;-)
Funny linkovi
Dear God
Nije li vas bar malo strah (given by Des3InY)
Must to be seen
Pjesmice
QUESTIONS
Why, why, why, o why
Why do people make people cry
All the bad things we do
For who
For what
All the pain we got
Od Dobriše Cesarića...mojeg idola što se poezije tiče:
MRTVAČNICA NAJBJEDNIJIH
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
Služavke, umrle u bijedi,
Il sijede ispačene pralje,
Kojima ukočene ruke
Ne mogu više prati dalje.
I koje - uzevši im ruho -
Ubožnica amo šalje.
Bludnice, koje pohotne ruke
Nikada više neće da dirnu,
Što poslije sviju budnih, bludnih noći
Uđoše u jednu posve mirnu.
Il stigne ovamo kažnjenik
Kojeg je žandar presto da vodi,
Il napuhnuti utopljenik
Kojemu ime nesta u vodi,
Il skitnjom izmučene skitnice,
Vječito gonjene do mitnice,
Što prođoše kroz ovaj život bosi,
Sa sjenom tuđih sjenika u kosi.
Svi oni amo jednom dođu,
Zbiti u ljesove prost,
I zauzmu svoje mjesto na stolu
Što vječno očekuju goste.
Žive su ih gonili i gnjeli,
Nožem su ih rasparali mrtve -
Ti, što žrtve za života bjehu,
Ostaše i poslije smrti žrtve.
Stanovahu na kraju grada,
U prljavome kvartu roblja,
Počivat će na kraju groblja,
Daleko od arkada.
I kao što je više njih
Imalo zajedničku sobu -
Tako će i sada više njih
Noćivati u istom grobu.
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
|
|
