Prvo comment gothic heart --> ima to svojih prednosti, al ja smatram da treba naći nove -učinkovite- načine društvene kontrole...ovo bi stvarno bilo vraćanje u doba u kojem su ljudi poprilično nesigurni za svoje fizičko zdravlje i od strane javno prihvačenog zakonodavstva. Moja osobna ideja jeste da se napravi nekakav set tetovaža za sve zločine protiv društveno prihvačenih normi i da se tetoviraju ljudima na čelo...pa ko voli, nek izvoli -_-
Now about me...
Trenutno poprilično žalim što ovaj blog čitaju ljudi koji znaju tko sam i koji mene osobno znaju... pogotovo jedna osoba, al dobro šta se tu može(*khm* ak imaš nešt za skomentirat, plz nemoj prek bloga...)
Off Topic: Prvo, ako ste se možda zapitali zašto unazad valjda 4-5 mjeseci nisam napisala ništa protiv Crkve, za to postoji jednostavan razlog. Kada sam ja govorila protiv Crkve -a to je još bilo prije nekoliko godina, infact pričam protiv Crkve maltene od kad imam preko 7 godina, Crkva je u očima mnogih bila nešto nepogrešivo i sl. No u zadnje vrijeme Crkva gubi na svojem smislu, značenju, jednostavno se gubi, i u današnjem načinu života i zbog očito smanjenja političke moći kad ne samo da ne uspjevaju sakrivati svoje gadosti neg još ne mogu spriječiti ni javno linčevanje... Al kad vidim što se sve o njima priča, pljuvati po njima bi mi bilo kao cipelariti osobu na podu... jednostavno nisam takva... Što znaći da trebam naći neku drugu društvenu pojavu il whatever koju većina obožava i pljuvati po njoj...I promijeniti opis bolga...*sigh*
E sad...na patnje moga života...
Voljela bih da komentirate svoje mišljenje na temu...slobodno me kritizirajte...
Ja i moji frendovi...Zašto, pobogu?
Uglavnom. Malo povijesti od prije kojih mj. dana. Desila se sljedeća situacija. Jedan moj, ah, sad recimo frend ( :-( ) kojeg sam fakat smatrala super frendom zaboravio je na naš dogovor. Situacija je bila sljedeća...pitala sam ga kad ćemo se naći, on je rekao da mi u četvrtak navečer javiti za petak...i ništ se nije javljao...zabrinuta sam ga u sub pitala jel sve ok rekao je da je...da bi se ispostavilo da je on na to jednostavno zaboravio. A nije da se radilo o nekom običnom nalaženju, već smo se trebali vidjeti nakon hrpetinu vremena da razmjenimo neke stvari i da se nađemo radi nečeg što je meni bitno a za što mi je on govorio da mu je bitno...Uglavnom, tu sam se gadno zakačila s njim oko tog ponašanja, no na kraju mi je nekako uspio objasniti da je bio preumoran, išao do cure i da takve stvari zaboravlja (nije da zato nije boljelo...)
I sad, pred par dana, doleti on meni prek neta da njegova cura ne zna za nešt u njegovom životu i da moram pazit da ona to ne sazna jer bi mu bilo koma objašnjavat joj... i ja ga podsjetim da sam ga prije dva mj pitala jel ona to zna i jel smije znat...da bi mi rekao da ne. Ok. Točka. I šta mu je onda trebao da se panično počne prema meni ponašati kako mu je do toga stalo? Pa mislim, nije da mi je neka n-ta osoba i da to ne znam...Uopće nakon tog nemam pojma zašto se uopće truditi za ljude oko sebe, kad te ne poznaju ni tolko da misle da ti moraju objašnjavati zašto da im ne napraviš sranje u životu... Ako frend ima takvo mišljenje o meni...kakvo tek imaju ostali? :-(
Uglavnom, općenito sam, po ne znam koji put razočarana životom...a šta se može... Sve si gledam ljude oko sebe...svi imaju nekog super frenda, nekog tko ih stvarno kuži (a da im nije dečko/cura...). A za mene almost best frendovi misle da me trebaju uvjeravati da im je do nečeg jaaako stalo kako ih ja ne bih izdala...Life sucks... :-(
Uglavnom..trebala sam ja tu jos dosta pisati, al sam prehladjena pa nemam bas snage...c-ya skoro nadam se.
Post je objavljen 23.11.2005. u 22:35 sati.