|

My greatest quote
Padala je kiša ja sam jela picu, i dečko me je pitao dal trebam kišobran (imala sam kapuljaču pa nisam kisnula, al dal mi treba da mogu jesti):
"Ne treba, meni ne smeta ak je moja pica mokra." (i to sasvim ozbiljno, bez perverznih misli)
|
Dan poslije Beltanea
15.11.2005., utorak
(JA) I moje psihicko stannje
Da vam ne pricam nadugo i naširoko o sranjima u mom životu (ne jer ne želite toga čitati, znam da je ljudski um uvijek gladan za takvim stvarima, već jer sam tolko u apatiji i depri da nemrem pisat.) eto nekoliko uradaka sa satova hrvatskog jezika(da se razumijemo, profa je pričala o Šenoi a ja sam ovo pisala)...
btw. prva mi se na kraju, za razliku od večine mojih pjesama sviđa...takd da, ne prihvačam loše kritike (pišite ih, al bum se posvađala s vama). Za drugu recite kajgod(sve osim prve 2 kitice nastalo danas u 10 min na satu).
TUGA
Kad sam tužna,
Oh ta sudba ružna,
Iz mene kao rijeka
-Teku bol i jad
-Misli mojih rijeka
Teče - Teci sad!
Suze i krv teku
Kap po kap.
Suza sada nema
A krvi cijeli slap.
SLAP
Kap po kap
Pada mali slap.
U sobi, uz krevet
Negdje iza pola devet.
Kap po kap
Pada mali slap.
Nešto najljepše na svijetu,
Al sva ljepota čini štetu.
Kap po kap
Pada mali slap.
Ljubav je lijepa, tužna
Al kao ovaj slap - i nužna.
Kap po kap
Pada mali slap.
A vani noćna tmina
Svjetlija neg moja dubina.
Kap po kap
Pada mali slap.
U životu mi fale boje
I nešto da je samo moje.
Kap po kap
Pada mali slap.
Imam nešto svoje,
Koje li lijepe boje.
Kap po kap
Pada mali slap.
Lijepi rad moj prvi...
Ja u lokvi krvi.
Kap po kap
Pada mali slap.
U sobi, uz krevet
Negdje iza pola devet.
PS. Nek nikog ne brine, sve je ovo fiktivno... Imam vam ja fobiju od boli..Ne bih ja to tako spektakularno napravila.
|
|
|
| < |
studeni, 2005 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
Opis bloga
Konstruktivne kritike rimokatoličke Crkve...doći će opet s vremenom.
Puno feminizma :-)
+ sve i svašta(tj. moj život)
Legenda tema postova (uvedeno 27.06.2005)
(JA)--> o meni
(OS)--> o svijetu
(H)--> humor
Mejl na kojem me možete dobiti
beltane@net.hr
--> slobodno me kontaktirajte na njega, sam napišite svoj nick sa bloga ;-)
Funny linkovi
Dear God
Nije li vas bar malo strah (given by Des3InY)
Must to be seen
Pjesmice
QUESTIONS
Why, why, why, o why
Why do people make people cry
All the bad things we do
For who
For what
All the pain we got
Od Dobriše Cesarića...mojeg idola što se poezije tiče:
MRTVAČNICA NAJBJEDNIJIH
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
Služavke, umrle u bijedi,
Il sijede ispačene pralje,
Kojima ukočene ruke
Ne mogu više prati dalje.
I koje - uzevši im ruho -
Ubožnica amo šalje.
Bludnice, koje pohotne ruke
Nikada više neće da dirnu,
Što poslije sviju budnih, bludnih noći
Uđoše u jednu posve mirnu.
Il stigne ovamo kažnjenik
Kojeg je žandar presto da vodi,
Il napuhnuti utopljenik
Kojemu ime nesta u vodi,
Il skitnjom izmučene skitnice,
Vječito gonjene do mitnice,
Što prođoše kroz ovaj život bosi,
Sa sjenom tuđih sjenika u kosi.
Svi oni amo jednom dođu,
Zbiti u ljesove prost,
I zauzmu svoje mjesto na stolu
Što vječno očekuju goste.
Žive su ih gonili i gnjeli,
Nožem su ih rasparali mrtve -
Ti, što žrtve za života bjehu,
Ostaše i poslije smrti žrtve.
Stanovahu na kraju grada,
U prljavome kvartu roblja,
Počivat će na kraju groblja,
Daleko od arkada.
I kao što je više njih
Imalo zajedničku sobu -
Tako će i sada više njih
Noćivati u istom grobu.
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
|
|