O nedjeljnom izdanju Jutarnjeg lista koji se već tjednima predstavlja kao najtiražnije hrvatsko novinsko izdanje već dugo vremena želim pisati. Prošle nedjelje sam pio kavu u Booksi s prijateljicom, te smo usput komentirali dnevna zbivanja, te se sjetili raznih tekstova koji su gotovo na razini najnižih šund novina i časopisa koji koštaju do pet kuna. Još tijekom ljeta pratili smo zbivanja vezana uz fatalnu ujnu, koja je zavela nećaka koji kasnije ubio njenog supruga i svog tetka. Zaista zvuči kao zaplet nekog lošeg ljubavnog romana, reportaže kakvu biste očekivali od 24 sata, a ne od novina koje slove za najkvalitetnije novine u Hrvatskoj.
Booksa inače nudi razne kulturne tjednike, magazine, te književne časopise poput Quoruma i The Split Minda, ali ništa nije tako privlačno poput šunda koji nudi Jutarnji. Jedna od najoriginalnijih rubrika je "foto-polemika" za koju je Jutarnji očito sam istražio novu formu (sic! postmodernizam na djelu!) . Ukoliko niste upoznati, radi se o slikama mladih djevojaka u donjem rublju, raznim položajima, a posebno je dobro ako su na slici - dvije sestre! Ne radi se tu niti o moralu, niti o etici, već isključivo o dobrom ukusu! Dok prateći tekst govori o intelektualnim postignućima i dostignućima dotičnih djevojaka, slike djeluju u potpuno drugačijem smjeru.
Tu su i tradicionalni "specijali/ekskluzivi" u kojima se otkrivaju najneobičniji detalji o slavnim poduzetnicima, prosvjednicima ili nekom trećem. Danas se na naslovnici ekskluziva zatekao direktor INGRE, prošle nedjelje vođa pobune bezubi vođa pobune mljekara, a vikend prije - Željko Kerum! Naposljetku se ispostavi da u specijalima i ekskluzivima nije izrečeno ništa specijalno niti novog.
Jedna od sramotnijih epizoda se dogodila i 5.02. Ne pamtim bez razloga taj datum. Naime, 4.02. se u Zagrebu održao koncert Giardina Armonica, a dan kasnije u Jutarnjem niste mogli čitati o koncertu, već o visini potpetica u kojima hodaju hostese u Lisinskom i njihovim zanimacijama tijekom koncerta koji očito ne slušaju.
Zapravo, Jutarnji je najgora vrsta trasha i tjednom, ali tijekom vikenda to dolazi do izražaja upravo zbog više vremena za iščitavanje raznih sadržaja iz dnevnog tiska. Tri vrhunska postignuća "objektivnog" novinarstva ipak su se zbila tijekom ljeta. Šund Jutarnjeg sam razotkrio jednog popodneva na Braču, kad sam čitajući novine stigao na tekst o fatalnoj ujni. Nakon što sam naglas pročitao tri rečenice plakao sam od smijeha, a i danas plačem kad se sjetim načina na koji je taj tekst napisan./ Događaj je urodio i fotografijom koju ćete ovdje djelomično vidjeti - izraz mog lica nije za gledanje. )Što je najgore, nisu se poštivala osnovna prava i zakonske mjere kada je u pitanju zaštita identiteta maloljetnog prekršitelja, a novine su , kao što je i sama "fatalna ujna" utvrdila, donijele osudu prije suda. To nije jedina "femme fatale" kojom se Jutarnji bavio, jer smo nedavno imali priliku čitati tekst o fatalnoj Moldavki zbog koje se navodno zbila nesreća Coste Concordije. A i "Vještice iz Rija", svojevrsne fatalne žene, također je proizveo Globus i Jutarnji.
Sljedeći tekst bio je o "pohotnom popu" koji je harao Prološcem Donjim, a kasnije veliki specijal o Antoniji Bilić koji je bio napisan u maniri najgoreg kriminalističkog romana, a tobože ozbiljno istraživanje se svelo na opijanje raznih ljudi diljem susjednih zemalja. Zanimljiv je bio i tekst u kojem se iznijela teorija da je grof Drakula zapravo Srbin, onda jedan od tekstova "Svijeta" u kojem su napali V.C.Severa i prozvali ga lošim prevoditeljem (oni koji o prevođenju ne znaju ništa). Ima toga koliko želite... Danas ste mogli čitati o pohotnoj Dani, prostitutki i ubojici iz Sarajeva. Gotovo je neizdrživa ta napetost do sljedeće nedjelje, i sljedećeg izdanja ove novine.
Naposljetku, što reći? Mogu vam obećati nedjeljno izdanje Belle Epoquea , koje će ostati na razini na kojoj i je čitavo vrijeme :-)
< | ožujak, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)
Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )
Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Jacques Prevert:
BARBARA
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.
Vesna Parun :
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
Aleksa Šantić
EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!