Belle epoque
nedjelja, 04.12.2011.
Sunday Nights - HGM Plays for Christmas
Kao što sam i napisao u prošlom postu, nisam namjeravao provesti ovu večer prateći sva predizborne specijale i stalne izvještaje iz DIP-a, pa sam se odlučio otići u malu dvoranu KD Vatroslav Lisinski, gdje se u sklopu ciklusa Sunday Nights održala promocija albuma "HGM Plays for Christmas" , albuma koji je predstavio 7 obrađenih božićnih pjesama - od tradicionalnih pjesama do poznatih jazz standarda, koji su bili nebrojeno puta obrađeni, poput "Bijelog Božića" Irvinga Berlina. Sam ugođaj u maloj dvorani sjajno je postignut sa stolovima postavljenim na povišenoj poziciji, za koje karta stoji 90 kn, a u nju je uračunato i besplatno piće. Sama mjesta za stolom nisu posebna samo zbog mogućnosti da opuštenije uživate u koncertu, već i zbog mnogo ugodnijih sjedala, za razliku od strašno neudobnih sjedala same dvorane Lisinski, koji su sušta suprotnost sjajnom programu i akustici te dvorane.
HGM jazz orkestar ima sastav tipičnog big banda, koji se kroz svoju kratku povijest često mijenjao, a pojedini glazbenici su se tradicionalno izmjenjivali na svojim instrumentima - saksofonisti su preuzimali flaute, a trubači su preuzimali Flugelhorn. Sam umjetnički voditelj i dirigent orkestra Sigl Feigl preuzimao je solo dionice na klarinetu, te čitavom orkestru davao dodatnu energiju koje ovim mladim ljudima nije nedostajalo. Sve aranžmane za ovaj album, koji se nakon koncerta mogao kupiti po popularnoj cijeni od 80 kn, napisao je Don Menza, saksofonist, aranžer i skladatelj, koji je surađivao i sa Natalie Cole i Leonardom Cohenom, dakle radi se o važnom jazz umjetniku.
Čitav koncert bio je prenošen na HR 2, a otvoren je pjesmom "Sleigh Ride", u kojoj je solo dionicu izveo trubač Branko Sterpin. Obrade Dona Menze vrlo su slobodne, te se sastoje od iznošenja melodije pjesme, koja u pravoj maniri jazz sastava odlaze u beskonačne improvizacije i sjajne izvedbe vrlo kvalitetnih i virtuoznih izvođača. Osim par tonova koji su u trubačima zazvučali vrlo grubo, pa čak i intonacijski nesigurno, čitav sastav djelovao je prilično skladno. Sastav big banda HGM je osvježio u ritam sekciji, gdje je Norbert Farkas mijenjao kontrabas i bas gitaru, a Hrvoje Rupčić je svirao udaraljke, koje su se često čule mnogo bolje od očekivanih bubnjeva. Upravo su udaraljke zajedno sa bas gitarom dali suvremeniji zvuk , koji je uključivao i neke bossa nova ritmove, s obzirom da Hrvoje Rupčić doista sjajno barata svojim instrumentom.
Ritam sekcija činila je sjajne prijelaze između solističkih nastupa, ali upravo je na pjesmama "Sleigh Ride" i "Christmas Song" "potopila" solista, što se nikako ne bi smjelo događati. Sigl Feigl inače se pokazao kao najsigurniji solist na klarinetu, odnosno saksofonu, vjerojatno i zbog svog dugogodišnjeg iskustva, a sjajan je bio i Davor Dedić na glasoviru, iako ga su ga na značajnim mjestima često "potapale" udaraljke u kombinaciji s bas gitarom. Najuspjeliji aranžman bila je "White Christmas", jedna od najpopularnije božićne pjesme, na kojoj su se isključile udaraljke, a bas gitara je zamijenjena kontrabasom, te je upravo ta pjesma zazvučala vrlo tradicionalno, u maniri big bandova 40-ih godina, te bi bilo sjajno da se orkestru pridružio kvalitetan vokalist. Također valja zapaziti "Auld Lang Syne", tradicionalnu škotsku božićnu pjesmu u pentatonskoj ljestvici, u kojoj je aranžer sjajno iznio melodiju u prvih nekoliko minuta , noseći je kroz trube, trombone i saksofone.
Jazz orkestar izveo je i standard "Have Yourself A Merry Little Christmas" , u kojem su saksofonisti preuzeli flaute, a ne bi bilo naodmet da se uz njih našao i pokoji gudač kako bi iznio pjevnu melodiju poznate pjesme. Sve pjesme poznate su zbog svog teksta i vokalnih izvedbi, tako da ne bi bilo loše da se uz orkestar pojavio pokoji vokalist, ali to je naravno, isključivo pitanje "politike orkestra".
U svakom slučaju, ovaj relativno mlad sastav (10 godina stalnog razvoja i nije previše) pokazao je 7 sjajnih interpretacija i sjajne soliste, te me uvjerio kako ću njihov koncert posjetiti i u veljači, kada gostuje Mike Abene. Uostalom, pokazali su nam da jazz u Hrvatskoj ipak ima budućnost, a tko zna, kad se otvori novi jazz klub na Trgu bana Jelačića, možda i jazz u gradu procvjeta.
