Belle epoque

nedjelja, 13.11.2011.

Pohod na Interliber

Iako je jedna od najposjećenijih kulturnih manifestacija, Interliber je očito još uvijek neželjeno dijete Zagrebačkog velesajma, tako da Interliber nije niti blizu velikih sajmova knjiga, pa čak niti nekih sajmova iz naše regije. Iako nisam posjetio sajam knjiga u Beogradu, u novinama i na njihovim internetskim stranicama pratio sam događanja. Prva i temeljna razlika su spomenute internetske stranice - dok je web beogradskog sajma moderno dizajniran, informativan , a za posjetitelje nudi i rubriku "smještaj/hrana/zabava". Ulaz na beogradski sajam plaća se 250 dinara, što bi u našem slučaju vjerojatno momentalno djelovalo na pad posjećenosti Interlibera, ali iza tih 250 dinara stoji i neko opravdanje. Osim brojnih izdavača iz zemlje i regije, beogradski sajam održava tradiciju zemlje partnera, te je ove godine napravio i malenu inovaciju - gost nije zemlja, već portugalski jezik, pa je sajam posjetilo 15-ak pisaca iz zemalja u kojima se govori portugalski (Angola, Brazil, Mozambik i sam Portugal) . Osim njih, sajam su posjetili i ugledni bibliotekari održavši seriju predavanja, te dvadesetak pisaca iz regije, a na glavnoj pozornici i raznim paviljonima (postoji čak i paviljon stripa) održavaju se brojna predavanja, predstavljanja i konferencije, a spomenuli su se i Ive Andrića.

Nasuprot tome stoji zagrebački Interliber, navodno "međunarodni" sajam knjiga. Web stranica je tek dio velesajamske stranice na kojoj tek stoji popis izlagača i fotografije sa prošlogodišnjih sajmova. Spominju se zemlje partneri iz prošlih godina, ali posljednje tri godine ta tradicija je prekinuta. Zapravo, čak i onda kad je postojala, taj običaj bio je krajnje zanemaren. Dobro se sjećam posljednje zemlje partnera, Izraela, od koje sam očekivao bogatu prezentaciju svoje književnosti ne samo na samom teritoriju Izraela, već u dijaspori, a dobio sam malen štand koji je nalikovao na turističku promociju uz nekoliko brošura sa najosnovnijim informacijama. Ove godine međunarodni karakter sveo se na štand izdavača iz BiH, koji su se jedini na cijelom sajmu prisjetili Ive Andrića, kojeg pokušavamo na sve moguće načine prisvojiti svojoj književnosti, na jednog sjajnog izdavača iz BiH, odnosno Sarajeva te izdavača Buybook sa sjajnim i jeftinim izdanjima arapskih, turskih, ali i američkih i bosanskih autora. Štand Iranskog kulturnog centra ponudio je izdanja klasične perzijske književnosti i vjerojatno pokušaj prikazivanja Irana kao malene utopije, suprostavljene onome što čujemo o njihovim vođama.


Tako Interliber ostaje tek velika knjižara u dva paviljona koja baš i nisu u zavidnom stanju, te nizom šatora koji su se smjestili između dva paviljona, a u kojima se nalaze ekstremno jeftina izdanja malo starijih godišta.Neizostavni su i štandovi s kobasicama, fritulama, fornettima i ićem i pićem svake vrste. Palančimo, što drugo reći. Na istim mjestima gotovo se svake godine nađu isti izdavači, posebno Profil , Školska knjiga, VBZ i Algoritam, koji se redovito nalaze na istim pozicijama. Velike zasluge za međunarodni karakter na Interliberu ide Frakturi, koja je jedina dovela međunarodne zvijezde Monaldi i Sorti, talijanski spisateljski par poznat po svojim povijesno-kriminalističkim romanima. Štogod se dešavalo u budućnosti Interlibera, veliki pljesak za popuste!

Uz budžet od tek 200 kn, na mojim policama su mjesto našli Karen Blixen sa Babettinom gozbom, sjajnim izdanjem Disputa koji već godinama izdaje sjajnu biblioteku "Na tragu klasika". Zatim "Snijeg" Orhana Pamuka, koji sam kupio u bosanskom izdanju , jer je 40 kn jeftinije uz identičan prijevod. Drugi Nobelovac na listi je Mario Vargas Llosa s romanom "Raj iza drugog ugla", te dva mala izdanja Frakture - "Kako biti Europljanin? " i "Divna povijest fotografije". Materijala za sljedećih par tjedana imam :-)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.