Belle epoque
utorak, 26.04.2011.
Cannes - Pedro Almodovar
Pedro Almodovar jedan je od najpoznatijih španjolskih redatelja iz razdoblja nove republike, koji je uspjeh doživio svojim brojnim filmovima u kojima eksperimentira sa formom melodrame, a govori o obitelji, gay zajednici, ljubavi i društvenim problemima.
Rođen je 1949. u pokrajini La Manchi, poznatoj po slavnom Don Quijotu koji je jurišao na vjetrenjače. Po želji svojih roditelja je otišao 1967. u Madrid, gdje je 1971. kupio svoju prvu kameru Super 8. Pod utjecajem velikih europskih redatelja - Federica Fellinija, njegovog sunarodnjaka Luisa Bunuela, Šveđanina Ingmara Bergmana i Nijemca Rainera Fassbindera odlučio se baviti filmom, te se na ove autore često referira i u svojim filmovima. Prije nego je počeo snimati filmove, radio je u telekomunikacijskoj agenciji, ali i postao važna ličnost Movide, subkulturnog pokreta u Madridu. Pjevao je u rock grupi, pisao za ugledne kulturne časopise i slično.
Kroz 70-e godine snimao je kratkometražne igrane filmove, da bi 1980. snimio svoj prvi dugometražni film "Pepi, Luci, Bom". Nakon toga su uslijedile brojne nagrade i drugi dugometražni filmovi, pri čemu bih se osvrnuo na svoja tri najdraža Almodovarova filma.
undefined"Sve o mojoj majci"undefined je film iz 1999. godine, te prvi Almodovarov međunarodni uspjeh. Film je osvojio Oscara i Zlatnog Globusa za najbolji film iz neengleskog govornog područja, dok je Almodovar u undefinedCannesu osvojio nagradu za najboljeg redatelja. undefined. Film govori o časnoj sestri koja je zatrudnjela sa transeksualcem, majci koja je izgubila dijete i roditeljima te časne sestre. Tu se pojavljuju likovi karakteristični za Almodovara, ljudi koji nisu glamurozne zvijezde, ali ni obični ljudi s ulice - oni su hibridi, najlakše ih je opisati frazom "neobični ljudi s ulice". Glavnu žensku ulogu u filmu tumači Cecilia Roth, a pridružuje joj se i mlada Penelope Cruz u ulozi časne sestre. Film mi se svidio jer prati emocije svih neobičnih likova, te govori o svim slojevima španjolskog društva. Madrid je u njegovim filmovima važan, ali glavnu ulogu igraju interijeri , koji također govore o likovima, te su životopisni i uvjerljivi. Također je sjajno upotrijebio motiv drame "Tramvaj zvan žudnja" Tennesseja Williamsa, koja također govori o likovima koji su izgubljeni u svakodnevnici i nestabilni.
undefined"Pričaj s njom"undefined sljedeći je Almodovarov uradak, nastao 2002. godine, također ovjenčan Oscarom, ovoga puta za najbolji originalni scenarij. Govori o ženi koja je nakon jedne od bitaka s bikovima (tradicionalne španjolske koride) pala u komu, i ostala u njoj, te o gotovo morbidnom odnosu koji s njom razvija bolničar odgovoran za njenu njegu. FIlm ima nekoliko paralelnih radnji, a "dobio me" upravo zbog odnosa između Marca i Alicie, sjajnog Almodovarovog stila koji se ovdje još jednom očituje u kratkom filmu napravljenom kao hommage Charlieju Chaplinu, ali i "Andaluzijskom psu" Luisa Bunuela i Salvadora Dalija, a kao aluzija na spolni odnos između njih dvoje. Naposlijetku, Marco se ubija u zatvoru, uzimajući drogu kao sredstvo "bijega" , a Alicija se budi pri porođaju.
undefined
"Slomljeni zagrljaji"undefined će još do svibnja biti posljednji Almodovarov film, iz 2009. godine, s Penelope Cruz (sada već Oscarovkom) u glavnoj ulozi. Oni su do sada najskuplji i najduži Almodovarov film, a prava su posveta film noiru 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća. Kao i kod prethodnih filmova, pratimo dvije radnje, ali su one odvojene velikom vremenskom udaljenošću. Film prati slijepog scenarista Harryja Cainea i njegove ljubavne avanture, pa tako i najveću, ali i najnesretniju. Iako predvidivog završetka, sjajna je igra za gledatelja i njegov um. Almodovar se ponovno koristi "filmom u filmu", s tim da ovaj put tom prilikom karikira loše glumce jeftinih španjolskih filmova. Prema mom mišljenju, ovaj film najvrijedniji je radi uloge Penelope Cruz, kao Lene, strastvene ljubavnice i tajnice, koja želi postati glumica. Na trenutke čak i patetičan za ono što smo navikli gledati od Almodovara, film nije donio nikakvu veliku inovaciju, ali za njegove obožavatelje je sjajan zbog pomaknutog humora, još jednog sjajnog ženskog lika i brojnih teško shvatljivih odnosa.
Da rezimiram, svaki Almodovarov film odlikuje se originalnom pričom (ne postoje , barem od onoga što sam ja odgledao, dva ista filma), sjajnim likovima i radom sa glumcima, te zaista posebnim stilom. Ove godine čekamo njegov film "The Skin I live In" , u kojem se vraća Antonio Banderas, macho zavodnik poznat nažalost po strašnim ulogama u jednako lošim filmovima Spy Kids 1, 2, 3 i tko zna koliko.
