Belle epoque

petak, 23.07.2010.

Tour de Serbie .. br.5

Sada kada sam stigao u Hrvatsku, mogu mirno dovršiti ove putopise iz ugodne Srbije.

Dakle, u Novi Sad smo se zaputili nedjeljnog popodneva autobusom Niš Expressa, koji su redovito u dosta derutnom stanju. Ovoga puta čak ni klima nije radila, pa smo se u busu doslovno skuhali, a zbog predsjednika Josipovića, koji je baš tog popodneva morao iz Beograda u Suboticu, pa je čitav autoput bio blokiran, a mi smo u koloni čekali nekakvih pola sata, policajci su bili svakih 50 metara na cesti, a Beograd na svim širim mjestima okićen hrvatskim i srpskim zastavama.



Uploaded with ImageShack.us
Novosadski autobusni kolodvor nije ništa bolji nego onaj u Nišu – radi se o oronuloj zgradi sa nizom perona, koji su neobično prljavi. Sanjina sestra Mina nas je dočekala na autobusnom kolodvoru, te smo se javnim prijevozom zaputili prema obroncima Fruške Gore, odnosno mjestu Rakovac u kojem žive, a gdje komarci napadaju čim stignu zbog neposredne blizine Dunava.
Budući da smo se u Novom Sadu zadržali tek 2 dana, oba smo proveli na cesti obilazeći ovaj prelijepi grad. Prvo odredište bila nam je Petrovaradinska tvrđava, no još su mi više u oko upala imena ulica u okolici tvrđave. Naime, ulice koja nose imena hrvatskih umjetnika i uglednika (Lisinski, Strossmayer) napisana su latiničnim pismom, a ulice koja nose imena srpskih gradova ili uglednika (recimo beogradska ulica) napisana su čirilicom. Ali dobro, vjerojatno je u tome etnička različitost Vojvodine.

Petrovaradinska tvrđava je izvrsno očuvana, sa poznatim satom koji velikom kazaljkom pokazuje na sate, a malom na minute. Razlog tome nije slučajan, već je napravljen namjerno, kako bi ribari i mornari na Dunavu mogli što preciznije vidjeti koliko je sati, a minute nisu bile toliko važne. Inače, radi se o austrijskoj tvrđavi koja je građena gotovo čitavo stoljeće, a korištena je za obranu Srijema od Turaka. Prostire se na više od 110 hektara, a mi smo obišli tek jedan manji dio te ogromne tvrđave. Danas je poznata po brojnim galerijama i ateljeima koji se nalaze na njoj, a najpoznatija naravno po festivalu EXIT od kojeg nema evidentnih tragova.






Nakon obilaska Petrovaradina, odlučili smo se obići centar grada, koji je izuzetno uređen, i ponajviše podsjeća na Varaždin. Osim što su gotovo sve fasade besprijekorno uređene, vidi se da se u gradu pazi na čistoću i urednost. Sa gotovo svake svjetiljke javne rasvjete visi tegla cvijeća, mnogi stanari zgrada u centru se trude da i na njihovim zgradama bude cvijeća, a ulice su čiste, kante za smeće imaju dno (što u Nišu i Beogradu nije nužno slučaj)

¸


Za razliku od svih pravoslavnih crkava, koje su otvorene i u pola noći, katedrala je i u sred bijelog dana zatvorena. Radi se o prostranom zdanju podignutom 1742., a zapravo i nije katedrala već župna crkva, ali je novosađani tako nazivaju. Prekoputa katedrale nalazi se gradska kuća, a po sredini Meštrovićev kip Svetozara Miletića, gradonačelnika Novog Sada i advokata koji je pokušao ujediniti Vojvodinu sa Srbijom još onomad, 1861. zajedno sa Mihajlom Obrenovićem.





Prošetali smo i Zmaj Jovinoj, te tamo još jednom detaljno razgledali dućane, pojeli dva sladoleda, i zaista uživali.
Završit ću njegovim stihovima i slikom:

Hrvat se ne bori da što otme kome,
Čuva sveti oganj na ognjištu svome.
I dok tako čini u najteži dani
I Bog je i pravda na njegovoj strani.
A kuda će Srbin - zar on da se dade
Putu, na kom nema ni Boga ni nade?
___________________________

a evo i onih vedrijih, mnogo poznatijih:

Jeste li čuli, kumo,
verujte, bez šale,
otvara se škola
za pačiće male.

Tako je i bilo,
verujte, bez šale,
otvorila se škola
za pačiće male.

(nađeno na srpskoj wikipediji)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.