Belle epoque

četvrtak, 08.07.2010.

Cannes - najbolji glumci (5)

Probat ću ovom prilikom dovršiti glumce, jer jedno vrijeme neću moći pisati - putujem u Srbiju na tjedan dana, pa iz Srbije možda odemo i do Mađarske... Bit će zabavno

Drago mi je da se damama svidio tekst o najboljim glumcima, pa se nadam da će im se i nastavak svidjeti :)

_______________________

1974. nagradu je dobio Jack Nicholson za film "Last Detail". Rođen je 22. travnja 1937. Nakon svog proboja u Hollywood, gdje su ga prepoznali Hanna&Barbera, a odmah je počeo dobivati uloge u visokim produkcijama. Od 60-ih dakle počinje glumiti u Hollywoodu, a prvu nominaciju za Oscara dobiva baš za ovaj film. Za Oscara je ipak morao pričekati 1975. , i Formanov film "Let iznad kukavičjeg gnijezda". Mnogi su bili začuđeni kada 1980. nije bio niti nominiran za ulogu u filmu Stanleya Kubricka "Isijavanje", jer se to i danas pamti kao jedna od njegovih najboljih uloga Drugog Oscara dobio je 1983. za sporednu ulogu u filmu "Terms of Endearment", a 1998. za film koji sam gledao, ali prijevoda se ne sjećam "As good as it gets". Inače, od tada je mnogo poznatiji po svojim ljubavnicama negoli po filmskim postignućima.



1988. nagradu je dobio Forest Whitaker, za film Bird, koji govori o saksofonistu Charlieu Parkeru. No, Whitakera ne volim (osim u filmu "Posljednji škotski kralj", za kojeg je i dobio Oscara 2007. kada su zablistale žene), pa neću o njemu baš puno pisati.

1990. je nagradu dobio veliki francuski glumac Gerard Depardieu za film "Cyrano de Bergerac", adaptaciju Rostandove junačke komedije. To je prva adaptacija nekog Rostandovog djela u boji, dobio je Oscara za najbolju kostimografiju, uz još 4 nominacije (pa i onu za najbolju glavnu mušku ulogu). Depardieu je dobio i Zlatni Globus za film "Green card" (Je li prijevod bio Zelena karta ili Dozvola za boravak?). Inače, primjetit ćete ga u gotovo svakom francuskom filmu, od Asterixa i Obelixa, do La vie en rose, Državnog neprijatelja br.1. Jedan od mojih dražih glumaca.



1997. nagradu je dobio Sean Penn , za film "She`s lovely", u kojem je glumio sa svojom suprugom Robert Wright Penn. Dobitnik je dva Oscara- za Eastwoodovu Mističnu rijeku, i Milk, što je zapravo bila neočekivana nagrada jer su svi očekivali da će Oscara dobiti Mickey Rourke kao povratnik za film "Hrvač", a ne Penn za dramu o homoseksualnom aktivistu iz San Francisca. Malo manje uspješno bavio se režijom (iako je "Into the wild" izvrstan film), a poznat je isto tako po ljubavnim aferama, a najpoznatija veza mu je ipak bark s Madonnom.




2005. je nagradu dobio Tommy Lee Jones, ali ni on mi baš nije drag, pa neću raspredati o njemu.

2009. nagradu je dobio Christoph Waltz , za zaista zapanjujuću izvedbu u filmu Quentina Tarantina "Nemilosrdni gadovi", gdje je savršeno odglumio pripadnika SS-ovih postrojbi koji je poliglot, a osim toga i savršen otkrivatelj ljudskih karaktera. Osim njega, u tom filmu me puno više od Brada Pitta oduševila Diane Kruger, kao fantastična glumica von Hammersmack. On je drugi austrijski glumac koji je dobio Oscara, i drugi glumac uopće koji je dobio Oscara za ulogu nacista (prva je Kate Winslet godinu prije za "The Reader"). Uglavnom,nadam se da ćemo ga uskoro vidjeti u nekom filmu, dotle intervju s njim.



I naposlijetku, 2010. nagradu je dobio zaručnik Penelope Cruz, Javier Bardem, inače dobitnik Oscara 2007. za film braće Cohen "Nema zemlje za starce". Kao mladi glumac glumio je u filmovi Pedra Almodovara (prva velika uloga u "Jamon Jamon"). , a meni se osobno jako svidjela njegova uloga u filmu "Život je more".


___________________________
Pozdrav svima koji čitaju, a posebno profesorici H. ako prati, kad se vratim ću dovršiti o filmovima koji su bili proglašeni najboljima, a onda ću vam malo pričati o putu kroz Srbiju...

08.07.2010. u 11:04 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< srpanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)

Opis bloga

Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)

Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )




Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com








Linkovi

counter for blogger

View My Stats


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje volim

Luki+Goldie

Pjesak u gaćama

Nepoznati Zagreb

Pardon my French

Pravi se englez...

Što znači to pripitomiti? - piše rijetko, ali kad napiše - rasturi

Et reversa in se :)

Londra

Poslije ponoći- Zlica od Opaka

LoveToRead !

Dnevnik šašave mamice

Valcer

Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)

stihovi

Sergej Jesenjin

DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA


Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.

Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.


Jacques Prevert:
BARBARA


Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci

Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.

Vesna Parun :

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

Aleksa Šantić
EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!