Moje trenutne misli natjerale su me da napišem nešto.
Evo, dođe taj trenutak, unatoč svemu, kad se pitam : a kome da se zahvalim?!
Ne znam, ali zahvalan sam.
Svjestan.
Da ta svjesnost ovog trenutka traje konstantno to bi bilo previše tražiti.
Već i taj trenutak da dođe barem nekad, ima svoju vrijednost i težinu.
Tako sada osjećam.
Danas.
Jer sutra još ne postoji.
******************
Išao sam ispraviti jedno slovo nakon objave i vidio broj posta.
447
Sastavljen od brojeva koji me prate kroz život. 4 i 7.
Nekad se neke stvari poklope.
|