20 do asa
25.11.2014., utorak
Slučajnost ne postoji !?
|
Sasvim slučajno mislim da slučajnosti ne postoje. Nazivam to nečim drugim. Naslov posta zapravo je bio naslov mojih piskaranja po zelenom rokovniku.....  Bila je to za mene neobjašnjiva navala i k'o iz vedra neba, želja za pisanjem. Da mi je netko pričao prije toga da ću pisati u rokovnik svoje neke zabilješke, samo bih se nasmijao i rekao mu možda da je lud !! Ali nakon nekih događanja u životu i za mene velikog preokreta, dogodilo se to da sam počeo nešto pisati. Bio je to splet životnih okolnosti u kojem me obuzela želja za pisanjem, a paralelno s time i svakodnevno druženje s prirodom kroz trčanje. Ta navala pisanja je tekla tako, da sam imao osjećaj da mi netko diktira nešto, a ja na brzinu pišem. Rukopis je skoro nečitljiv, čak i za mene, iako neke dijelove solidno i prepoznajem, a na nekima se mučim da otkrijem što sam to pisao. Poglavlja su se redala, a ja si nisam previše postavljao pitanja zašto i kako se to sad događa.....  Nakon što sam naredao nekih 16 poglavlja ili svojih škrabotina, nazvao sam to " SLUČAJNOSTI NE POSTOJE". Kada su moji bližnji saznali da nešto pišem, rokovnik se izredao kod svih koji su me znali, jer svi su htjeli vidjet što ja to pišem , tako da sam morao sve to prepisati ponovo, samo da bude malo čitljivije. Tada sam taj prijepis nazvao "Čuda se događaju". Nije to bilo ništa pametno, ništa pismeno i važno, tako sam mislio i onda kao i sad. Ali bilo mi je valjda potrebno. I dan danas ne znam gdje je taj prepisani rokovnik koji se lakše čita, kod nekoga je zagubljen već 14 godina. Sasvim slučajno ( za onoga koji vjeruje u slučajnosti) je to da sam taj zeleni rokovnok također zagubio dok smo se selili u stan prije 6 god, a otvorio ga baš sada. Nedavno sam nešto tražio po kutijama koje stoje već 6 god ( od kad smo se doselili) i našao rokovnik. Nisam ga otvarao, sve dok nije neki dan blogerica Lilianke@ postavila post sa onom ribicom naslova "Ribica", tada sam se sjetio da jedno moje škrabanje iz prošlosti nosi naslov "Zlatna ribica", jer fotka ribice je bila nekako zlatna. Sasvim slučajno se poklopilo da je prvo poglavlje pisano točno jučer prije 14 godina......  Zainteresiralo me što sam to pisao pod tim naslovom i tko sam bio prije 14 godina....  Ne da se vratim, nego da vidim, zanimljivo je pogledati sebe u prošlosti. Našao sam i kraj tih zapisa, a između se naguralo još 20-tak nekakvih poglavlja, ali još neurednije, još nečitljivije, i stvarno ne mogu pročitati svoj rukopis. Taj drugi dio nitko nije nikad pročitao, čak ni ja. Volio bih da to mogu nekako prepisati, ali trebalo bi vremena, jer moram odgonetavati rečenice. Negdje u ljeto 2006. nekako sam prestao pisati, a datum koji sam si jednom zapisao bio je bitan, to tek sada vidim....  Ovo je sad sve skupa predugačko, ali pokušat ću prenjeti to poglavlje "ZLATNA RIBICA", naravno u skraćenoj verziji i ono što uspijem odgonetnuti..... *Zlatna ribica* Što je želja? Koliko želim ono što želim? Da li uopće želim? Vjerujem da nije bitno samo nešto željeti, nego smatram da je najvažnije prepoznati pravu želju od lažne. Koliko sam puta mislio da nešto želim, a u stvari kad bolje razmislim, nisam to baš toliko niti želio. Volim pitanja kao što su : "što bi poželio da uloviš zlatnu ribicu?" Kada bih to pitanje shvatio ozbiljno i kada bi u pitanju bila jedna jedina želja, što bih poželio ? Mislim da nitko ne bi odgovorio kao iz topa, nego bi ipak razmislio. Znam u šali reći kad se već spomene to pitanje : pa zaželio bih da svaki dan iznova sretnem zlatnu ribicu, koja će mi ispuniti po jednu želju !" Ne znam, možda sreću ili zdravlje, možda ljubav, bogatstvo.... Ma mislim da ne bih ništa od toga. Mislim da bih najviše od svega želio znati smisao svoga postojanja, jer vjerujem da je svatko od nas sa nekim svojim razlogom ovdje i da postoji nešto više od ovoga svega. ************ Ali ovo ljeto mi se puno toga otvorilo, i vjerujem da je to rezultat višegodišnjeg ispitivanja i kopanja po takvim temama. Puno toga mi je već jasnije, no ima još dosta stvari koje treba skužiti, ali za sada ću se vratiti željama. Pitao sam se što je želja i došao sam do zaključka da želja nije ništa drugo nego molitva. Ako je želja molitva, znači da je opet uključena vjera i vjerovanje. Vjera u što ili koga ? Pa vjera u ispunjenje želje, odnosno molitve. Koliko želim ono što želim? Uvjerio sam se da ono što sam u životu uistinu želio, to mi se i ispunilo. Ispunilo mi se zato što sam vidio ispunjenje, odnosno vjerovao sam u to. Nisam vidio da je moguće da se ne ispuni. ********* O željama koje bih htio da se ispune Ove godine prvi put mi je palo na pamet da želim ići na fakultet. I to nešto tipa filozofija ili psihologija. Želio bih imati motor i voziti se. I želio bih otputovati u Australiju na odmor, nekih 14 dana. Samo pitanje je koliko to stvarno želim. Jesu li to one prave želje ? Mislim da će to vrijeme pokazati. ************** Jedan poznati filozof je koristio jedan primjer da učenicima objasni : Odveo bi učenika do jezera i zagnjurio mu glavu u vodu. Držao ga je pod vodom sve dok nije učenik počeo mahati rukama i svom snagom se boriti ne bi li došao do zraka. Učitelj ga je onda izvadio iz vode i upitao ga : " I što si najviše želio dok si bio pod vodom ?" Učenik kaže : "Zrak !" Učitelj : " Eto vidiš. Kad budeš bilo što želio kao sada zrak, tada će ti se to i ispuniti !" ***************************************************** Evo, to su bili skraćeni zapisi mene iz prošlosti. Idu ljeta !! |
