20 do asa
20.11.2014., četvrtak
Težina lijepih sjećanja
|
Uz dužno poštovanje svim mogućim prisjećanjima ovih dana, ovdje će biti riječ o lijepim sjećanjima. Svjedoci smo svega u današnje vrijeme, ali ipak mislim da nas puno više pamti dobroga, nego lošega. Često znam čuti kak ljudi kad negdje dođu, onda im se svidi, pa vele : joj, ja bi tu ostao/la, tu je baš lijepo. A onaj pak kod koga je ta osoba bila : joj, meni je kod tebe ljepše !! A da ih pitaš : hoćete se mijenjat, a !??? Pa baš i ne. I to je u redu, doma je doma, a sjećanja su sjećanja. E kad smo već kod sjećanja, znate li vi dragi moji s mora, vi dalmatinci, primorci, jel znate sa kakvim teretom mi živimo. To je toliko lijepih sjećanja da ti pamet stane. I ne samo pamet, pa treba to nosit sve. Znate li vi koliko je teško nositi te borove šume sa sobom......  Pa koliko je teško to svo kamenje koje nosimo u sjećanjima......  Da ne velim kak je hodat sa tim cijelim morem, jel ste svijesni koliki je to teret, hodat po svijetu s tim cijelim morem.....  Znate li vi što još sve dolazi s tim morem, ma sve skupa........ Moje plavo more Svi ribari, svi ribari I svi mornari, i svi mornari Tebe vole, al' te volim i ja Moje plavo more, drago srcu mome Već u djetinjstvu ja sam znao Kad na obalu sam stao Da promatram tvoj čar Moje plavo more, još se tebi divim Kad opet stojim tu na rivi A kraj bove galeb sivi Sada ljubi tvoj žal Gledam malene barke Vidim veliki brod Zrake sunčeve žarke Što pozlaćuju svod Moje plavo more Ljepše od svih mora Već svi se dive čaru tvome Al' da znaš u srcu mome Uvijek ostat ćeš ti Svi ribari, svi ribari I svi mornari, i svi mornari Tebe vole, ko' i ja Ivo Robić A da ne velim da još poslije tog mora danima si puštam doma snimku sa cvrčcima, kupujem miris borovih iglica i kreme za sunčanje, i ležim na terasi. Ove godine sam na diktafon snimao žamor djece uz zvuk valova i neke Čehe dok pričaju, sve to ne bi li imao što manji šok prilagodbe kad odem doma, jer ionak će mi biti teško hodat s tim sjećanjima. Pa jel znate koliko teži kamenje, šume i more zajedno !?? A kaj vi kad dođete sim u Zagreb ili negdje, eventualno imate težinu pokojeg tramvaja, možda kojeg jezera, vrećice smoga. Kaj je to, to je lakše nego ovo s mora :))))) Sjećanja su sjećanja, bolje ona dobra, pa makar imala tone i tone. A zamjena, ne dolazi u obzir. Svugdje je lijepo, al doma je najljepše. Ps.....ak se ko hoće mijenjat nek se javi....ovo gore su bedastoće, pa tko se ne bi mijenjao ,ccccc. |
