20 do asa
19.09.2014., petak
Ovo je priča o vama
|
U stvari ovo je priča o njima, priča o meni, priča o njoj, priča o tebi, priča o nama i priča o vama. Ovo je priča o njemu, i priča o njoj. Da on nije bio iz siromašne seoske obitelji i da nije volio glazbu, pitanje je što bi bilo.......  I nije sad bitno što je on bio ili nije bio iz siromašne obitelji, više je bilo bitno što voli glazbu i što si je za prvu plaću kupio gitaru. Nije znao kako se svira i što su to note, ali je znao da to želi. Nije bitno što je to jako želio, bitno je što si je to uistinu i ostvario. Ostvario si je želju tako što je za prvu plaću kupio gitaru i učio svirati doma sam, bez igdje ikoga tko zna bilo što o sviranju i glazbi. Štoviše, nitko iz obitelji nije mu bio svirač, ali isto tako nitko mu nije ni branio tu ljubav. Prsti su bili često prokrvareni i znao je zaspati sa gitarom u rukama. Na ovoj prvoj slici je on, nakon par plaća kupio je i prvi kasetofon. Fotka je snimljena negdje u Rijeci gdje je radio za svoje prve novce, tamo početkom sedamdesetih. Morao je poći iz malenog sela na veliko brodogradilište u Rijeku. Kasnije je sve išlo svojim tokom, kako već to sve biva. Našao je posao u Zagrebu, i osim toga ljubav prema glazbi se pretvorila i u hobi ( uz stalni posao) s kojim se lijepo zarađuje.......  Ona je voljela stajti uz ogradu, već je bila u Zagrebu jer njeni su se doselili dok je bila mala......  I ona je voljela glazbu, voljela je plesati. Tih godina je bilo puno plesnjaka, puno zabava i puno žive muzike. Nije ona stajala baš uz tu ogradu koja je na slici, ali stajala je kod svoje ograde kraj koje je prolazio on. On je nekako došao u taj kvart, bilo je tu puno svirki. Ona je jednom dobacila stajajući uz svoju ogradu : koji komad !! I on je to čuo. Sve ostalo je povijest.......  Nije to nikakava specijalna priča, to je samo priča o njima, o vama, o meni, o tebi. Svi imaju svoj neki slijed događaja koji vodi jedan do drugoga. Ljubav prema nečemu uvijek vodi do ljubavi prema nečemu....... Ne mora ta priča uvijek završiti isto, da budu svi sretni do kraja života. Može ta priča imati beskonačno mnogo različitih krajeva i svršetaka. Po meni je bitno da u datom trenutku radiš nešto zbog toga jer tako i misliš. Da nisi prisiljen biti i činiti ono što smatraš pogrešnim. Jer kao što čovjek ima ljubav prema nečemu kao što i ima prema glazbi, tako bi trebao i imati ljubav prema osobi za koju je spreman vezati se. Ali često puta u životu misliš da je to ta ljubav, a kasnije se ispostavi da nije. Je li zaljubljanost zapravo smetnja za ljubav koja kasnije ostaje ili ne ostaje, to ne znam točno. Ali sve dok volim biti tu di jesam smatram da je to ljubav. Eto, pitao je i cy@ u nekom od postova što je to ljubav !?? I to je nemoguće univerzalno odgovorit, jer svatko bi imao neki svoj odgovor, ali volim pitanja i propitkivanja. Moj odgovor na to što je ljubav, nekako bi glasio : ljubav je to kad si tamo gdje jesi baš zato jer želiš biti !! Jer zanimljivo je to što sad ja jesam to što jesam, jer ja sam taj bitak koji se rodio iz nečije ljubavi. Da li bi ja postojao kao baš ja, taj koji jesam, da moja majka nije stajala taj dan na ogradi ? I da li bi ja bio baš taj ja, da moj tata nije volio glazbu i da nije morao poći u strani svijet ? Bi li ja bio baš taj ja, da su se oni upoznali par mjeseci ili par godina kasnije ? Bi li ja bio baš taj ja, da su se oni rastali nakon što su dobili mog starijeg brata ?......  I ostali su skupa unatoč i usprkos svemu što jedan život nosi, i dobili još jedno dijete koje sada piše ovaj post. I to je priča o njima, priča o nama....... Da priča o njima katkada završi i nesretno, govori i ova pjesma ( odabrana radi teksta i melodije) o ljubavi...... Da li bih ja upoznao sada baš tog sina kojeg imam da nisam tu večer ničim izazvan primio tadašnju prijateljicu za ruku i probijao se zajedno s njom kroz gužvu Aquariusa !? Tada sam nešto čudno osjetio, nešto je prostrujalo kroz tijelo, onako čudno. A prije toga nitko od nas nije pomišljao na neku moguću vezu ili poveznicu, pa čak ni dosta vremena prije kada smo se upoznali u miješanom društvu i kartali belu jedan protiv drugoga. Čudno je lijepo znati da ljubav prema nečemu uvijek vodi do ljubavi prema nečemu !! Kako god ispalo na kraju, znajte da je važno biti tamo gdje jeste zato jer to želite. Bilo bi zanimljivo čuti kako ste vi došli do neke svoje ljubavi koja vam obilježava život ili vam je obilježila život !? Te priče su uvijek zanimljive, baš kao i ova između mojih roditelja -- gitara + ograda :)))) Ili kao što je kod mene ----obostrana ljubav prema kartama i beli :)))) Ps.....valjda mi je u podsvijesti bilo to da ako jednom ljubav splasne, i ako i kada godine učine svoje, bar ćemo kartati belu jedano protiv drugog, baš kao i na početku. Oznake: priča o svima nama |
