20 do asa
06.09.2014., subota
Čuda se događaju
|
To je zapravo naslov moje knjige napisane pred nekih 14 god. Odnosno, nije to knjiga, to su više neki moji memoari, neke stvari zapisivane poput dnevnika, ali ne dnevnika, nego zapravo je riječ o slučajnostima koje to nisu, i o tome da zapravo sve ima svoj razlog. Nije to ni ono tipa knjiga " Možeš ako misliš da možeš", jer to mi je blago rečeno bezveze. Te stvari ne idu na silu, ono u smislu da si ti nešto zamisliš i da će ti se to ostvarit, ne ide to tako. Tu je uključena vjera, vizualizacija i neka vrsta molitve, jer vjera i molitva su povezane. Ali nije to ona molitva nedjeljom u crkvi, to je ona istinska sa samim sobom, gdje te nitko ne vidi i ne čuje. Ali ti znaš ! Tamo sam zapisivao puno tih " slučajnosti" koje su se događale. Također je valjda to i podsjetnik da je čovjek zapravo jak, ne uvijek, ali ima snagu koja mu je u datom momentu potrebna. To je ono slično kada čovjek dobije snagu da se bori za vlastiti život. Ta snaga je vidljiva kada je netko u bolničkoj postelji i kada se počinje boriti za vlastiti život. Često sam mislio da to nemaju svi ljudi, ali onda sam vidio neke svoje bližnje kako se bore. I objasnili su mi da se to dobije, kao i stotine drugih želja koje nestanu kada si bolestan i ostane samo jedna, ta prava želja istinska za ozdravljenjem. Naravno, neki od tih ljudi nisu bivali spašeni uz pomoć te snage unutarnje, bolest je bila opaka, uznapredovala. Sjećam se još uvijek Marine, tada djevojčice od nekih 9 godina, bila je prepametna, zaista čudo od djeteta, svi su se ponosili njome. Odjednom ona je bila bolesna, umrla je u svojoj devetoj godini od tumora na mozgu. Njeni roditelji su tada imali i mlađeg sina, a nakon Marine su dobili još dvije kćeri. I nitko nikada se nije bojao spominjati Marinino ime, dapaće, često smo se nje prisjećali i pričali o njoj. Pa živjela je tu, sa nama i uz nas. Da sad ne nabrajam koliko sam tih snaga do sada vidio, za moj pojam previše, ali ostaje taj osjećaj da snaga u čovjeku postoji. Zapisivao sam i neke stvari o sugestijama i auto sugestijama, o svijesti i podsvijesti. O rješavanju tih raznih sugestija ljudi koji bi nam htjeli nešto sugerirati, a što se često pokazuje pogrešnim. I auto sugestija je jaka stvar, i ona čini čuda. Pisao sam i o vampirima, ljudima koji ti crpe energiju. Ima toga puno. To je ono što s vremenom čovjek shvati kad prestaje biti dio čopora i kad shvati da se sam rodio i da sam umre. Imamo snagu biti bolji, imamo snagu da činimo dobre stvari. Prvenstveno za sebe, a onda i za druge. Bez prisile, jer koja korist od tebe ako te netko na silu vuče za sobom. Bitno je biti tu gdje jesi zato što želiš biti. Da sad ne dužim i ne petljam previše. Čuda postoje i čuda su tu kraj nas. Kod mene je neki dan bilo jedno čudo..........sunce na mom prozoru........  |
