20 do asa
23.06.2014., ponedjeljak
U potrazi za Winksicom
|
Morate bit spremni ! Spremni na što !? Pa na sve. Zašto? Pa zato. Jer to je život, uostalom. Što je život? Ne znam, al volim ga, i tu njegovu nepredvidivost. Po tome bi se moglo reći da je život stvarno dar. Da li je svima život dar ? E to ne znam. Život te iznenadi, razočara, učini te sretnim, tužnim. Život je sve, samo nije logičan. Tu logici često nema mjesta. I sjećam se kad je profesorica u školi rekla : odrasli ste onda kada shvatite da život nije logičan ,nego kaotičan. I sad kad pišem ovo, zapravo kužim što je htjela reći. Logika moja bi bila da sad idem zapalit i popit ovo malo pive još u flaši i čekam drugo poluvrijeme utakmice. Ali život kakav je, usmjeri me da vam nešto pišem. Sada igraju dva naroda, dva naroda bratska. Po puno toga smo slični mi i Mexikanci. I oni kuhaju grah, i oni vole neke note koje i naš narod voli, i oni su veseljaci, i oni su euforični. Ne mogu da se ne sjetim pjesmice koju su nam pjavali dok smo bili mali : .....Pepiko, Pepiko, kad ćemo u Mexico..... ....nikada, nikada, jer nemamo dinara....... .....tko ima dinara kupa se u moru, a tko nema doma u lavoru......... Morate bit spremni i na ovakve čušpajzne postove, jer i to je život , uostalom. Danas smo kum i ja bili na pivi, ono pripreme za tekmu i tako to. Dolazi poziv kumu na mobotel. Da skratim. Bili su u City Centru sa malom i kad su stigli doma, shvatili su da je izgubljena najdraža lutkica njihove kćeri. Ne bilo koja, to je bila Winksica, najdraža lutkica. I ona je plakala i nije stajala. Kum me pitao jel idemo u City u potragu. Popili smo pivu na eks i zaputili se u potragu. I ispitivali po dućanima jel su možda pronašli lutku. Negdje su nas čudno gledali, negdje smo morali objašnjavati da ne tražimo veliku lutku ( onu za odrasle), nego malu Winksicu. Negdje su nam se smijali, negdje blijedo gledali. Ali nismo odustali. Pa mi tražimo lutku ! To joj je najdraža lutkica. I nismo je našli. Nema je nigdje. Hoću vam reći da i ovi naši, makar su zaradili novce i novce, naši nogometaši, oni isto igraju za svoju "Winksicu". Odnosno Modrić igra možda za svoju mamu, Perišić ili Olić za svog tatu, Rakitić ili Srna za svoju rodbinu, obitelj. I mi smo se borili da nađemo Winksicu, tako i oni žele obradovati sve svoje doma !! Tako otprilike kuca srce, i tako otprilike izgleda život. Nije lako, i nije logično. Zato ne zamjerite nikome. Svi daju sve od sebe, ili barem pokušavaju. Eto, život je takav, nepredvidiv i nelogičan. Kao i ovaj post. |
