Ima neki Šladming, neki Wengen ili neki Kromplac.
Al imamo mi svoje brdo.
U stvari ima u našoj zemlji i brda i dolina i svakakvih seoskih idila.
Već je bilo ljetnih osvrta na taj naš idilični raj na zemlji, pa je ovo neki nastavak.
Kako je po gradu već sve bljuzgavo, prljavo i nebijelo, otišli smo tamo gdje je sve još uvijek netaknuto, mirno i tiho (barem je bilo do našeg dolaska).....
..stvarno je netaknuto, bez bilo kakvih znakova prometa ljudi ili nekih drugih bića.....
..ali nakon malo traženja našli smo neki dokaz života- utabani puteljak.....
...kad smo već tu, ostavit ćemo i mi tragove.....
...razlika naše idile i gore navedenih skijališta je u tome što je ovo puno bolje....tu ne treba struja, naša žičara radi bez nje, ona radi na žgance....pa idemo do vrha.....
....bilo je malo tehničkih problema u startu, baš zbog te neutabanosti, netaknute prirode.......
....sanjke su propadale u snijeg, nikako da krenu.....
...vidjevši to domoroci, slatko su se nasmijali..kakve sanjke, kažu oni, pa to nikad tu nije trebalo.....sad ćemo vam pokazati da smo mi Hrvati izmislili bob, davno smo mi imali bob stazu.....i donesu običnu najlonsku ili plastičnu vreću (najlon, plastika, pvc-valjda je to isto ili slično, Plastik@ ispravi ako griješim :), u kojoj je bilo malo slame....
...i kad smo mi stariji poluteškaši napravili jedan spust, snijeg se potisnuo i napravio stazu baš sličnu bobu i dostizali smo velike brzine....jedino je trebalo malo vozit slalom oko drveća a i žičara na žgance neće baš vući odrasle, tako da smo sanjkanje prepustili nekim lakšim bićima....
...bilo je to bolje od bilo kojih drvenih sanjki...a može i leđno , prsno.......
....dok su mali uživali u svom bobiranju, iskoristio sam priliku da malo gledam okolo....i vidim da je i raj za ptice još uvijek tu....
....i "ljubav" proljeća i zime još uvijek traje......ali čini se da biljke već neko vrijeme pjevaju onu "...proljeće je, a u meni nemir..."
...kao i u ljetnoj priči ponovo imamo cvijeće....ovaj put je to buket bijelih ruža....
...ljetna hladovina sada je krov nad glavom.....
..postoje tu i gljive, i to one štrumpfove....
..kad smo već našli štrumpf-selo, potražili smo i štrumpfove....
...da ne ispadne da mi nismo kao moderni, poput onih poznatih skijališta, imamo i mi grijače ne terasama....tamo je u pozadini.....
..pošto smo u izgradnji ovog skijališta mislili na sve, tako smo nabavili i najmodernije ledomate.....
....nakon šetnje seoskim rajskim putevima vratili smo se na stazu da pogledamo jesu li se naši snjegoljupci (ukrao od Lilianke@ "snjegoljupci" :) umorili i da li im je dosta....malo smo ih škicnuli jednim okom.....
...neki su bili već umorni pa su svratili u naše novo izgrađeno odmorište "Stari orah".....
...ajmo na toplo...sigurno ima nešto i za pojest....a i žičara sve slabije vuče.....otišli smo u toplinu seoskog doma.....
...i nije li ipak nekima raj na zemlji.....
..lijepi pozdrav uz ledeni vatromet......
|