|
zastoooo mi sve radimo jer se od nas to ocekuje?? npr. ako si si dobra s nekim vec duze vrijeme kuja si ako ga/nju ne zavolis. onda pod pritiskom svih ostalih to ucinis, natjeras se, doslovno se natjeras da volis tu osobu. a mozda ga znas i citav zivot, a ne volis. -ovo definitvno nije o meni pisano jer ja uopce nemam problema s zavoljivanjem ljudi, ok. osim nekih ekstrema, ajd. al tako to ide u zivotu, radis, osjecas jer moras. jer to od tebe trazi-tko?? ajde ako si osoba koju ne zanima zasto drugi misle, nego samo i iskljucivo osobe koje su ti jako bliske-ABF (antibrukofobija). al onda ipak radis stvari koje se ocekuju od tebe. no tko to ocekuje?? a sta ako to ne izvrsis?? ocito to od tebe ocekuju ti bliski ljudi koji bi te ka trebali voljet. a ako to ne ucinis, naljutit ce se na tebe. I TO JE LJUBAV??!!! ne znam ja sto je ljubav, al ne bi li trebala bit bezuvjetna?! smjesno. ljudi shvatite ljubav ne postoji. u dubini duse svi skrivamo samo i jedino mrznju. a jos dublje ravnodusnost koja prozlazi iz te mrznje. ja ne volim nikoga ni nitko ne voli mene.- ovo trebamo razmisljat i bit cemo u pravu. da ne postoje ti sladunjavi ljudi koji jos vjeruju u ljubav, svijet bi bio savrsen. ja tako razmisljam i evo me: uopce me ne jebe nista. sretna sam. kao takva, sama. jer svi smo. uvijek. ili kad-tad. prijateljstvo il bilo kakva veza koja sadrzava ljubav je nemoguca. ne postoji. ma sretna sam. (i tocka) ovo je bila jedna od mojih teorija koje dokazuju nepostojanje ljubavi. do citanja. im a cold bitch, i don't feel a thing anymore, for last couple of years. buahahahahahaha |
|
zasto?! zasto postoji ta osnovna potreba u ljudima da se osjecaju voljeno, dok na drugu stranu imaju prevelik ego iliti ponos kojim sprijecavaju bilo kakvu pravu bezuvjetnu ljubav. oduvijek sam mislila da su se dovoljno pametni ljudi rijesili te potrebe, ali ocito nisu. no to i dalje stoji: mudri ne vole.
no ja?! zasto ja nisam mudra, toliko da mogu biti samostalna??!! u zadnje vrijeme se dogadja to da imam potrebu osjecat se voljeno medju nekim ljudima i to me jako smeta jer sam vjerovala da mi se to nikada nece dogoditi jer im dovoljno ne vjerujem, no ipak je to tako... jako mi je zao sto polako uplicem ljude u svoja sranja, al ne mogu si pomoc. zelim ostavit sve ljude oko sebe na miru i ne vidit vise nikoga, pocet iznova zivjet u ovom svijetu i dat si priliku da ovaj put ne udjem, tj. da ne pocnem vjerovati u tu iluziju nazvanu ljubav. glupa ljubav, mrzim pricat o njoj a vidi me sad. to je obicna mjesavina postovanja, brige i volje. danas ljudi vole druge na onaj bolesni nacin, da ih moraju vidjet svaki dan, pricat im i znat sve o njihovom i svom zivotu. vjerujem da pravom prijatelju (ovdje je prijatelj osobe koja te voli i ti nju volis) ne trebas nista rec, niti ga cak ikad dodirnu, pa cak ni vidjet, al samo i jedino trebas osjetit postovanje u njegovim ocima, i volju da te voli, ne treba se cak ni brinuti o tebi, jer ima svoj zivot koji bi ga brinuo, a samo se ti mozes brinut sam za sebe, za to ti daje snagu ta osoba. tako nekako,izuzev onog djela da ne trebas pricat stvari drugome, funkcioniramo ja i petar, al dobro necemo o njemu. al ja pocinjem voljeti na onaj nacin, bolesni i posesivni, ne puno, ali malo. mnogo je posesivnih ljudi oko mene, onakvih o kojima prica Prévert u pjesmi u mom boxu. ja se pokusavam sto manje ponasati tako, i uspjeva mi, na zalost, mozda, jer je to radi one nesigurnosti u meni, onog vjerovanja u najdublji dio ljudske psihe u kojem nitko ne voli nikoga ni nitko ne voli sebe, u kojem nista nije vazno ni sveto. bolesni jedan svijet!!! jednom mi je netko, osoba koju trenutno ne pamtim bas po dobru, rekao nesto pametno: ...tako ti to ide u zivotu, vedrana, ulaži u nesto ili nekog al nemoj ocekivat nista za uzvrat... savrsena jedna stvar. rijesila me posesivnosti koja me rijesila toga da sam ikad povrijedjena. zato me stalno ili bar gotovo uvijek vidite sretnu i nikad nisam tuzna. ha ha!!!!!!!!!! ![]() ![]() ![]() ![]() alionda me pak vidite tuznu jer ne mogu uvijek jebat u mozak citav svijet, a najvise sebe, i svima u trenutku pocnem ic prokleto ne zivce. u pocetku mi je jako zao vidjet razocarenje u ocima osobe koja me vidi takvu, ali onda mi nekako pocne bit ravno do mora ( kao sto bi to Holden Caufield rekao). ovo mi se dogodilo mali milion puta, sa svim osobama ovog svijeta koje poznam malo dulje pa zato to tako pricam. al prezivjet cu ja. naravno da hocu, dokle god vjerujem u ovu pateticnu iluziju sto ju sama izmislih-da je moj zivot najsretniji da ne moze bolje od toga, da je ovaj svijet takav da jednostavno moramo bit malo tuzni, i da sam ja jos sretna. a to je i istina. i kao sto bi to rekla My Venus In Blue Jeans, ljubav moja mala: ALLWAYS LOOK ON THE BRIGHT SIDE OF LIFE eto, toliko od mene, nikako napisat neki patetican post u kojem cete vi, proklete pubertetlije kao i ja, uzivat, no dobro. drz'te se i budite mi dobro. ne padajte razred, ne ubijajte se s skutera, ne postanite narkomani, ni darkerice (šala), ne furajte se na lose ocjene, ne tucite ljude bez razloga, ali ne furajte se ni ne hippije (taj pokret bio i proso) ne radite abortus (nemojte ostat trudni), nemojte ic u mafiu, ne dilajte drogu, nejdite u gaynice, ne jebite se po pakostanima, nego vozite bicikl, vjerujte u nessie, pokrpajte mi gigija(ljepotica moja mala), crtajte, slikajte, modelirajte, pisite, svirajte, kreirajte, volite, ljubite, budite dobri, javite mi se, barem ostavite komentar, perite se lush proizvodima, perite se uopce, suncajte se, budite vani do 8 ujutro jer vam mama ne da da udjete u kucu, idite na velebit, ili bar u samobor, planinarite, jedite sljive i drugo voce, pusite travu i cigarille ali ne cigarete, no isprobajte avangard posto mi ne mozemo, ne tracajte po kvartu, ne isfuravajte se bendovima koje slusate a kamoli onima koje uopce ne slusate, oblacite sareno i osvjezit ce vam dan, vidjet cete, zapravo radite sto god ocete, ali uzivajte, mladi smo, lijepi, vecinom zdravi, imamo ruke, noge, oci, usi, mastu koje nas mogu odvesti ne predivna mjesta, volimo se, ako se ne osjecate voljeno, ja vas volim, ako to ista znaci, DAKLE......... sto nam fali???????!!!!!!!!!!!?!?!?!?!?!?!?!?!!!?!? |
|
evo me!!!!!!!!! vise me nitko ne zanima. isli ste mi svi na zivce i pukla sam malo na onom postu gdje vas sve mrzim ali ta mrznja ubrzo je prerasla u potpuno ignoriranje. zasto??!!
jer imam bicikl!!!!!!!!!!moj prekrasni bicikl. ljubica moja mala!!!! moj najbolji prijatelj!!!!!!!! cini mi se nekad i jedini. danas shvatih nesto: moje drustvo, tj. meni najblizi ljudi, ovdje u zag. i ja, mozemo funkcionirat samo kad se pljujemo, kad smo kucke jedni prema drugima.(maleni moji: babajko i jelena volim vas jaaako ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ) i tako................OVAJ DIO NEMOJTE CITATI AKO NECETE, JER VAS NE ZELIM ZAMARAT SA SVOJIM GLUPOSTIMA, VAS TO NE ZANIMA AL JA MORAM REC NESTO O TOME- MALO ME TO SVE SKUPA IZJEDA, TO JE SAMO I JEDINO MOJ PROBLEM. ZABORAVITE TO I NE ZAMARAJTE SE, JA OVO MORAM REC _____________________________________________________ ubit cu se. ovaj vikend moja baba (prije je nisam tako zvala al stvarno se pretvara u onako, babu-draga mi bakica pomalo postaje kucka) priprema slavlje povodom svog 70. rodjendana. i priprema se obiteljsko slavlje. citava moja obitelj bit ce na okupu- cim se tog sjetim, osjecam tako spljošteno, kao da sam se rastopila. moja uzasna obitelj-najradje bi plakala. samo stala i plakala. ko neko malo razmaženo deriste. ali nisam jer se tako osjecam razlogom zar ne??!!! recite da da. molim vas recite da da. molim vas. te osobe su me oblikovale, moje djetinjstvo bilo bi puno drukcije da njih nie bilo, al zamislite gorcinu kada se sjetim da je sve to bilo lazno. zelim ih vecinom mrzit, al ne mogu. tako su oni mene ostavili da lutam ovim svijetom, kad sam se navikla imat ih uz sebe, ali ih nikad nisam imala. mislim vise nikada necu nikome vjerovati, jer mi zasad bas nejde. al moram se suocit s njima svima. vristala bi, i zavukla se nekome u zagrljaj, da umjesto te veceri s nima, provedem vecer s nekim svojim, nekim ko me poznaje pricajuci, no cini mi se da me nitko uopce ne poznaje NIMALO ME NITKO NE POZNAJE!!!!!!!!!!!! nikad me nitko nije poznavao i nece, samo sam kao mala sa svojom obitelji bila sigurna i oni su me poznavali al sad me ni oni ne poznaju, a ja njih nikad ni nisam, jer ono sto je bilo nie bila istina. nakon toga, svakoj frendici, frendu, decku nisam vjerovala onako, potpuno. a mislim da nikad ni necu.................. ......................................................... |
|
osoba koja me zadivljuje, nadahnjuje, produhovljuje, potjece onu dobru stranu mene. savršena, barem za mene. ne znam zasto se uopce druži sa mnom, mozda najbolja osoba koju cete ikada upoznat. osoba koju sam skoro zadavila čajem kad sam joj u kanini prisla s "Hi, my lezbo" dok ga je pila
Josipa danas ima rodjendan!!!!!!!!!!!!!! Sretan rodjendan, ljubice moja najdraza! |
|
završila je skola (prosjek: 4.2). bijah jucer u mochvari s nikom i nikom (musko i zensko- samo se ne zna koje je koje) bilo loshe, dosta loshe i pokushala sam se napit al nije islo i popizdih jer mi je, izmedju ostalog, moj dragi petar javio da mu je buraz imo nesrecu-dobro je sad sve. e da svi vi ljudi dobra srca i suosjecajne dushe, molite da mali babajko dobije p.č.e (ne pisem ovu nadasve prostu rijec za jelenu), barem nesto vise od cure koja se zove ružica.
ja sam danas sama doma- svi ste pozvani doc i napravit mi nekaj za jest, posto neam nikaj i jedem ovih 40 ledenih stapica- utazujem si glad, žeđ i žudnju za obnavljanjem djetinjstva i treba mi doc babajko s nekim filmom da gledamo. i, za kraj..... vazna obavijest za sve one koji ne znaju, sutra je 3. nedjelja u lipnju, dakle Tatin dan vise o tomu i neki fora tekstovi zato cu je za svog starog Boću iliti Boška pospremit sobu |
|
The Capris-There's a moon out tonight
There's a (moon out tonight) whoa-oh-oh ooh Let's go strollin' There's a (girl in my heart) whoa-oh-oh ooh Whose heart I've stolen There's a moon out tonight (whoa-oh-oh ooh) Let's go strollin' through the park (ooh-ooh-ooh-ooh) There's a (glow in my heart) whoa-oh-oh ooh I never felt before There's a (girl at my side) whoa-oh-oh ooh That I adore There's a glow in my heart I never felt before (ooh-ooh-ooh-ooh) Oh darlin' Where have you been? I've been longin' for you all my life Whoa-uh-oh baby I never felt this way before I guess it's because there's a moon out tonight There's a (glow in my heart) whoa-oh-oh ooh I never felt before There's a (girl at my side) whoa-oh-oh ooh That I adore There's glow in my heart I guess it's because There's a moon out tonight Moon out tonight Moon out tonight Moon out tonight There's a moon out tonight Večeras je nad Zagrebom bio mjesec, rumen, velik, pun, predivan- posvećujem mu ovu pjesmu, ne znam dal je znate, stara je, al' ne znem dal bi vam se svidla, jer pjevač stvarno zavija na ovo 'whoa-oh-oh ooh' (glas ala Beach Boys-i) |
|
5 je sati. ujutro. provela sam čitavu noć budna. u svojoj sobici. tek sam sad ugasila svijetlo i vidjela da je dan. vi svi spavate. zasto ja ne mogu!!!? sunce se pojavilo na mom zidu. upravo sada. ovaj tren. i ja sam to vidjela. a meni čitavo tijelo trne od umora i nezgodnog položaja u kojem sam.
u zadnje vrijeme sam počela mrzit jutra. prije sam ih obožavala: predstavljala su mi novu priliku novi početak u kojem ću moc ispravit ono od jucer. i prekjucer. i prekprekjucer. nikad to nisam ucinila ali postojala je nada da mogu i željela sam to učiniti doduše, nisam učinila jer se nista nije moglo učiniti: riječi su već bile izrečene, djela učinjena, umovi zamršeni. no sada sam se pomirila sa svim tim sivilom i odustajem čak i od mastanja za nečim boljim. bojim se da je tako. očito se ostvaruje moja najveća noćna mora-ODRASTANJE i ja ne mogu protiv toga. bojim se da ćete me za nekoliko....... gledati kao nekakvu odraslu osobu. ne mislim odgovornu-to nikad necu bit, nego onako, kao osobu koja nema sposobnost diviti se listu kako pada s drveta u jesen, i čuditi se kako nešto, što bi trebalo bit znak odumiranja može bit toliko savršeno i toliko pozitivno utjecat na osobu. to je mene kao malu baš zanimalo. kad bih barem bila mala.........kao moj nećak, najveće savršenstvo koje su moje oke ikada vidle. on spava sad tamo u drugoj sobi (moja seka je na desetoj godišnjici mature) uskoro će se probuditi moji starci će mu dat mlijeka, pojest će ga, i opet spavati. oko 8 će se opet probuditi. i onda će gledat po stropu sobe i smijat se lusteru. onako iskreno, sa čitavim licem, tako da mu se kapci malo zatvore. pa će se derat vrištat sam sa sobom, pokušavat doprijet rukicama negdje gore, prema nebu. onako, kako to djeca znaju: iskreno. smijat će se stvarno smješnim stvarima, a ne onima na temelju predrasuda. ne znam zas ovo pisem nema veze.. ljudi bez brige nisam depresivna samo malo umorna i melankolična. i sto god rekla: nemojte mislit da mi je neki veliki zajeb u životu: ovo su samo moje teorije i teze. neam namjeru pisat u depresivi bila sam vani do 12-na hladnom pivu bilo je dobro, ali sad mi neprestano zuji u uhu. tata će me ubit-opet sam kasnila. ajd vidimo se (ak me bude bilo) |
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv





