Ja sam samo dijete koje želi...
srijeda, 30.03.2005.
Broken glass.... the whole story...
Odlučih vam stavit zadnja tri dijela zajedno...kad ste već toliko nestrpljiv :) hehe..... pa evo......nastavak....
Probudila se sva znojna. Opet je imala istu noćnu moru. Nije se željela niti prisjećati. Ti krikovi, ta bol, taj izraz lica… Nije željela o tome razmišljati ali slike su joj stalno bile pred očima.
Pustila je vodu da teče. Gledala se u ogledalu. Lice joj je bilo tako blijedo i umorno. Imala je podočnjake a oči su joj bile crvene. Nikad nije izgledala gore. Stala je pod tuš i pustila da voda teče cijelim njenim tijelom. Željela je da voda odnese sve što je sinoć sanja, da odnese sve njene brige. Pomoglo je. Opet se pogledala u ogledalo. Nasmijala se. Odlučila je dana biti vesela. Nije htjela da joj jedan bezazleni san pokvari cijeli dan. Izvukla je svoju žutu majicu iz ormara. Mnogo uspomena ju je vezalo za tu majicu. Vesele uspomene. Prvi poljupci s njim, prvi dodiri… čak misli da je tu majicu imala kad ga je prvi put ugledala. Hm…opet razmišlja o njemu… ali drugačije nije mogla. Nedostajali su joj njegovi poljupci. Tako ih je voljela. Nije ga vidjela već 3 dana. Bio je bolestan. Danas je odlučila otići kod njega. Prehladio se onog dana kada su stajali na kiši. Još uvijek su je mučile njegove suze. Znala je da nešto nije u redu, ali mu nije htjela postavljati nikakva pitanja. Vidjela je da ga nešto muči, ali poznavala ga je – ništa joj ne bi rekao. Znala je da će joj reći kad on bude spreman za to. Još se jedanput pogledala u ogledalo. Sva je blistala. Zatvorila je vrata stana i zaputila se do njega.
Gacala je po malim lokvicama kiše i razmišljala. Sunce je obasjalo njeno umorno lice. Pogledala je prema nebu. Bijeli oblaci bezbrižno su lebdjeli nebom. Muzika koja je dopirala iz njenog playera smirivala ju je. Nightwish. Nikome nije bilo jasno kako ju takva muzika može umiriti. Njoj je bilo jasno. Nije čula zvukove automobila koji su prolazili kraj nje, nije čula sirenu hitne pomoći koja je projurila u suprotnom smjeru… nije čula ništa osim bubnjeva i gitare. I svojih misli. Bila je izolirana od svijeta, i to je voljela. Biti sama u svijetu tišine i glazbe.
Lagano je pokucala na njegova vrata. Nije znala da li spava pa ga nije htjela probuditi. Otvorio je. Izgledao je iscrpljeno. Njegove zelene oči zasjajile su čim je vidio njen osmjeh. Poljubila ga je. Nije je smetalo to što je bolestan Jedva je dočekala da osjeti njegove mekane usnice. Toliko je žudjela za njima… Uvalila se na kauč, a on je legao kraj nje. Pogledala ga je. Izgledao je tako bespomoćno, krhko… a ipak joj je bio tako sladak. Skuhala mu je čaj. Dana se osjećao mnogo bolje. Ozdravio je, jedino je još bio malo umoran. Stavio je glavu na njeno krilo. Gledali su se i šutjeli. Pogledi su govorili više od riječi. Njene ruke su mrsile njegovu gustu kosu. Godilo mu je. Ljubila ga je posvuda. Željela mu uliti malo svoje snage. Legla je kraj njega i zagrlila ga. Poljupci su se redali sami od sebe. Znala je da je došao taj trenutak. Mazili su se, ljubili… taj dan je toliko ljubavi bilo u zraku… toliko povjerenja…toliko sreće… Taj dan mu se potpuno prepustila…
Od tog dana voljeli su se još više. Ona je to znala. On je to znao. Zbog toga nikako nije uspio skupiti hrabrosti da joj to kaže. Previše ga je boljelo. Morao je. Još samo mjesec dana. Nije to mogao pustiti za zadnji dan. Pozvao ju je van. Rekao je da će ju čekati na mostu. Našli su se. Samo ju je čvrsto zagrlio i primio za ruku…
- Malena… selim se u Englesku…
Nikada nije prolila više suza nego tu večer. Nije spavala cijelu noć. Nije mogla vjerovati. Njen idilični svijet srušio se kao kula od karata. Srce ju je stezalo. Nadala se da će njegovi promijeniti odluku, da će njega pustiti ovdje…Nadala se. To je jedino što joj je preostalo. Nadati se, i voljeti ga.
Ni on te noći nije spavao. Nije mogao. Suze su tekle i močile njegov jastuk. Nagovarao je svoje da ne otiđu, ili barem da ga puste da ostane živjeti ovdje. Ništa… sve mole bile su uzalud. Odlazi i to je konačno. Nije znao što bi sa sobom. Nije znao kako će živjeti bez nje, njenih tamnih očiju, preslatkog osmjeha. Volio ju je beskrajno. Toliko da bi i život za nju dao.
Cijeli zadnji tjedan proveli su skupa. Nisu se odvajali niti sekunde. Po cijele dane samo su ležali zagrljeni. Zadnju večer proveli su skupa. Zagrljeni, u suzama… Bilo im je teško. Ali voljeli su se, i znali su da ih niti daljina neće spriječiti da se vole… Ništa… pa čak ni smrt.
Još par sati do njegova odlaska. U 21 se morao ukrcati u avion. Šetali su gradom. Ljubili se. Željeli su pokazati čitavom svijetu da se vole i da je njihova ljubav jača od ičega. Poklonio joj je ružu. Ona njemu svoju narukvicu. Stavio ju je na ruku.
Morao se spremiti. Na svakom komadu odjeće ostavio je suzu. Teško je slagao odjeću. Ruke su mu se tresle. Nije osjećao svoje tijelo. Razmišljao je o budućnosti. Kada će ju opet vidjeti…
Zagrlila ga je. Čvrsto. Nije ga željela pustiti iz svog zagrljaja. Znala je da ako ga pusti, on odlazi. Ali morala je. Opet je pogledala njegove zelen oči. Bile su pune suza. I njene isto. Osmjehnuo se.
- Bit će sve u redu malena. Vidjet ćemo se ubrzo. Posjetit ću te čim prije budem mogao…
- Ma znam ali…
Utišao ju je svojim poljupcem. Dugačkim, mekanim, slatkim…
- Volim te….
Šapnuo joj je na uho, okrenuo se i otišao. Nije mogao gledati njene tužne oči. To ga je još više boljelo. Ukrcao se u auto i još jače zaplakao. Više nije mogao to držati u sebi. Toliko ga je boljelo da je mislio da će umrijeti. Nije mogao zaustaviti svoje suze.
Sjela je na krevet i plakala. Gledala je u sliku. Njih dvoje, na livadi, nasmiješeni, zagrljeni… Sjećala se tog dana. 13.4.2005. Taj dan slavili su tri godine. Tri godine bili su skupa, proveli lijepa i ružna vremena. Sada su još dvije godine bile za njima. Suze su joj počele teći sve jače, tijelo joj je počelo drhtati, ruke su joj se počele tresti… Slika joj je kliznula iz ruku, pala na pod…… Staklo se razbilo….
Opet je ustala sva znojna. I sinoć je opet sanjala isti san. Krikovi, bol, lice…opet ista noćna mora. On u autu, drugi auto, sudar… Zadrhtala je. Čudan osjećaj prostrujao je njenim tijelom. Nikada se nije tako osjećala nakon tog sna. Postalo joj je hladno. Sklupčala se u krevetu i pogledala ružu koju joj je jučer poklonio… uvenula je.
Zazvonio joj je mobitel. Pogledala ga je s nevjericom, uzela u ruke i javila se.
- Halo?
- … imali su prometnu jučer na putu za aerodrom… poginuli su na licu mjesta….
Mobitel joj je ispao iz ruke. Nije više osjećala tijelo. Vrisnula je. Nije mogla shvatiti zašto se to događa. Nije mogla shvatiti što su joj upravo rekli. Samo je tupo gledala u pod. Nije mogla shvatiti da ga više nema tu kraj nje…
Stajala je kraj njegovog lijesa. Oči su joj bile crvene. Nije plakala. Nije mogla. Svaka suza koju bi pustila boljela bi. Svaki treptaj, pokret…bolio bi. Samo je tupo gledala u njegovo lice. Mrzila ga je zbog toga što je poginuo. Bila je bijesna. A toliko ga je voljela. Nije shvaćala zašto ju je napusti…zauvijek. Pogled joj je pao na njegovu ruku. Narukvica. Na njoj je još uvijek bila njena narukvica. Poljubila mu je usnice. Bile tu tako hladne. Jedna suza kapnula je na njegov obraz. Nije ju obrisala. Htjela je da ju ponese sa sobom. Htjela je da zna da je ona uvijek uz njega, i da će ga zauvijek voljeti. Obećala si je jednu stvar… Nikada neće nikog drugog voljeti osim njega… i njegovog djeteta…
Suza je kapnula na papir. Ispustila je olovku. Misli su joj još uvijek vrludale glavom. Voljela je uspomene. Pa čak i one ružne. Ali voljela ih je. Znala je da su one dio nje. Nije ih se htjela riješiti. Nije htjela zaboraviti niti jedan trenutak svoje prošlosti. Još jedna suza kapnula je na papir. Protrljala je oči i obrisala suze.
- Mama, mama…dođi se igrati sa mnom!
- Evo me maleni, dolazim….
Imao je istu crnu kosu, iste zelene oči, isti smiješak kao njegov tata. Čuvala ga je i stalno pazila na njega. Nikada ga nije ispuštala iz vida. A nije ni mogla…
Održala je ono obećanje. Voljela ga je najviše na svijetu. Samo njega... i njegovog tatu. Nikada nikoga više nije imala, niti voljela, osim svojeg djeteta… Toliko ju je podsjećao na njega. Bili su isti.
Pogledala je sliku. Ona s bebom u naručju. I beba i ona nasmiješeni. Nije mogla a da se ne osmjehne. Ovoga puta… Staklo se nije razbilo…
Eto...the end...nadam se da vam se svidjelo ;) hoću komentare :) puno komentara :)) ...
utorak, 29.03.2005.
Broken glass..... I dio....
Napisala sam priču....dosta je dugačka... pa sam je prepolovila u četri cijeline... za nju me mnogo toga inspiriralo... Amy... filmovi...knjige... moja mašta... valjda će vam se svidjet... :) enjoy..... sutra stavim drugi dio...preksutra treći... pa četvrti...a ako oćete mogu vam sve u komadu stavit...samo se izjasnite :)))))
Kiša je lagano tapkala po prozoru njene sobe. Uzela je olovku i krenula pisati. Misli su joj brzo letjele glavom. Toliko brzo da nije stigla sve zapisati. Njena ruka nije bila dovoljno brza.
Olovka je puštala sivi trag. Tamno sivi. Poput oblaka koji su te večeri lebdjeli nebom. Gledala je te tamne oblake. Voljela je tamu. Crno, sivo…to ju je smirivalo. Dvije kapljice pale s na njen blijedo lice. Nije ih htjela obrisati. Hladile su je. Lice joj je bilo vrelo, a kapljice su joj godile. Još jedna, pa još jedna…. Počelo je kišiti. Nije ju to smetalo. Željela ga je dočekati upravo na ovom mjestu. Tu gdje su se prvi put susreli. Pogledala je oko sebe. Ljudi su trčkarali i tražili zaklon. Jedino ona je stajala Pogled joj je pao na veliki sat ispred nje. 20:20. Kasnio je 5 minuta. Ništa neobično za njega. Minute su joj se činile tako dugačke. Htjela ga je što prije vidjeti. Napokon ga je ugledala. Tu crnu kosu prepoznala bi svugdje. Crne hlače, zelena majica… voljela je tu kombinaciju. Kako se približavao srce joj je lupalo sve brže i brže. Uvijek je znala da je poseban. Sa tim svojim zelenim očima očaravao je svaku. Nijedna mu nije mogla odoljeti, a ona je bila njegova. I voljeli su se…
Prišao joj je gacajući po lokvicama kiše. U očima mu je vidjela da nešto nije u redu. Da nije isto kao prije. Nije bilo onog sjaja.
- Hej malena!
- Hej crni!
Pozdravio ju je i lagano poljubio, nasijavši se. Nije mogla a da mu ne uzvrati istom mjerom. Njegov osmjeh ju je mogao toliko raznježiti. Znala je da je sada ok, iako joj je tijelo još uvijek drhtalo. Osjećala je neki nemir. Šetali su prema mostu. Držao ju je za ruku. Nije znao kako bi joj to rekao. Bilo mu je teško. Nešto ga je pritiskalo oko srca, lupalo mu je u glavi… Zaustavio se. Pogledala ga je svojim velikim tamnim očima. Nije mogao a da ne pusti suzu. Kiša je prestala padati. Osjećala se svježina. Poseban miris bio je u zraku. Miris napetosti. Miris straha. Miris ljubavi. Miris tuge.
- Srećo, zašto plačeš?
Upitala ga je nježno, brišući mu hladnim prstima suzu s lica. Samo ju je zagrlio. Nije mogao izreći ni riječi. Nije joj to mogao sada reći. Ne nakon što je vidio njene tople, sretne oči. Tako ju je volio. Nikada ju nije prevario. Nije htio, nije mogao. Otkad ju je upoznao samo o njoj je razmišljao.
- Ništa malena, stvarno nije ništa. Samo sam pomislio kako sam sretan što te imam.
Rekao joj je sa smiješkom. Mrzio je lagati joj u lice, ali drugačije nije mogao.
- Volim te malena…nemoj to zaboraviti…
petak, 25.03.2005.
... WhEre Is mY SuNsHinE...? :/
Uff... koji ružan dan... sve sivo... magla... kiša... bljah!... Mrzim takve dane...al unatoč tome, ja sam happy... Ne znam šta je bilo, šta se dogodilo, ali jučer i danas sam totalno happy! (I škola je razlog tome)... Čak mi ni ta blesava kiša ne može pokvarit raspoloženje... iako bi mi bilo ljepše da mi sunce malo zasja kroz prozor...onako, ujutro...kad otvorim oči... da ugledam zrake sunce...da me ugriju... obasjaju moju sobu... MmMm... fali mi sunce :)
Sutra idem u ZG...i to rano ujutro se moram dić :( ah... a neka, žrtvovat ću se :) Moram si kupit nove tenisice jer su mi se stare razbile... bljeee... skejterice ću uzet... af... ja stvarno imam svakakvih tenisica doma... ono, uopće nemam definiran neki stil... malo se furam na šminku, pa malo na rap, pa malo na metal...ajme :) loooool... al ne, ozbiljno...to kako me koja faza pukne... ev, imam u ormaru skejterice, dva para starki, dva para stabilki (adidaske)... et :) lol.... i marte imam u ormaru... i jedne "balerinkice"... lol... imam i čupave papuče na lubanju... lol... nda... ups... malo sam skrenula s teme :) da... sutra idem u ZG :) lol... rado bi htjela upoznat par blogera ali idem sa starcima pa ono... blje :/ .... a nema veze, bit će prilika :) I guess... :)
Jučer ujutro sam pospremila cijelu kuću...uff...kako sam ja vrijedna :P lol... obrisala sam podove, usisala tepihe, oprala si kupaonicu, očistila sobu... weeee :) i bila sam dobra, pa mi je mama kupila jagodeeeee... mmMmMM... fine jagode :) obožavam jagode...njam jagode... jagode :) hehehehe...a jesam mali žderonja.... :)
Neki dan sam razgovarala s frendicom...i došla do jednog pametnog zaključka: Meni se niti jedan dečko tu iz moje škole, a ni okolice ne sviđa... Svi su mi neki... hm... kako bi se izrazila... iskorišteni? Ma...prejaka riječ... hmmm...ne znam... jednostavno... nisu mi zanimljivi...a i niti jedan me ne privlači nešto posebno kad ga pogledam... vrijeme je za mjenjanje okoline... još samo dvije godine... i odo ja u ZG... nadam se :) a tamo..tamo ću imat šta tražit :))) hehehehehehehe.....
Hm... neće me bit do ponedjeljka tu na netu... uff :) nedostajat će mi...al nadam se da ću nać barem 10 komentara kad se vratim :) budite dobri pa ih puštajte... :) znate da volim vaše komentariće :) e da...nadam se da vam se sviđa moja nova pozadina :) a i mjuza je tu...i vi koji tvrdite da ju ne čujete, počekajte malo dok vam se cijela stranica učita... e! :)
Idem sad.... moram ić mami pomoć kuhat ručak...pf... :)) ajde... kissssss svima... uživajte na ferijama ;))
utorak, 22.03.2005.
... WhY iS My MiNd So EmPTy AnD I Can'T ThiNk AnY MoRe...
Uooooooo.... koji ludi dani...blje... baš su... fiju fiju...nda :) hehe... pukla sam... ne znam dal sam happy, dal sam tužna, dal sam flegma...sva sam neka neodređena... čovječe...prsti mi plešu po ovoj tipkovnici ko...ko... ne znam šta...uglavnom, brzi su :) hehehehe.....
Leđa me bole...ruke me bole...ramena me bole...sve... od utakmice...dobro sam se razbila...al nema veze.... heh... i naravno, opet smo izgubili...hm :) već mi to sve postaje smiješno...al nema veze... hehehe... Danas uopće nisam bila u školi... jučer sam bila al nismo niš radili i bilo je poprilično dosadno...blje... i još samo sutra...i onda spavanje do podne svaki dan... uh yeah... jedva čekam... blj :) .... Krajem četvrtog nam dolaze neki Nijemci u školu :) tj. spavat će kod nas učenika...i kod mene će jedna Nijemica :) valjda... možda i Nijemac :p hehehe... nda... i bit će 5 dana...to je ono, razmjena učenika... fora fora :) can't wait... :) .... u subotu idem u ZG... wee wee :) ... rekla stara da si moram kupit cipelice... ahm :/ cipelice i ja... nda... imam marte, koje jedine nosim...i lani sam kupila neke crne, kao balerinkice, full slatke...i jedino nih nosim... ove druge cipele... mh? Ne :) ... nisam ja za to... viva le tenisice! :) hehehe... nda.... i moram si još neke hlače i majice nabavit...valjda...bo...ne znam...vidjet ću :) hehehehehehe... i tako... i 15.4. idem u ZG... na neku dodijelu zelene zastave našoj školi...mda :) heh........
Eee... skužila sam kako neke osobe steknu krivi dojam o meni... :( ... Jedan dečko me vidi samo kao perverznu, napaljenu curu... a ja nisam takva :( tj. jesam al ne baš tolkoo... :((( ... Uopće ne vidi da sam nježna, da volim slušat druge, pomagat im... ne, samo perverzna sam :( kme... šmrc... pf... kako me vi doživljavate? Sam stvarno tako... freaky? :/ blje.......
Ufff... I have no more inspiration...totalno sam presušila... :/ ....e da... danas smo imali neku izložbu za dan voda... i neku prezentaciju...bla bla...i kao neki štand sa vodom, sokovima i grickalicama...i djeca iz vrtića su došla gledat izložbu...i onda su došli pit... i bili su mi taaaaaaaako medeni! :) ma preslatki...jedan mali je imao crnu kosu i plave oči...ma ljepota mala :) kako obožavam malenu djecu... onda je došla osnovna škola...pa su mi mozak isprali :/ bljeee... nda... i tako :) hehehehe...
Jedan mali mi je vratio čašu i reko... "Hvala, teta!" :))))
nedjelja, 20.03.2005.
... YOU raise me up...
Ne trebate komentirat ovaj post... jer i nije baš za komentiranje.... on je samo tu... kako bi izbacila ono što osjećam i želim reći jednoj osobi......
Bebo… teško mi je više pronaći riječi kojima bi ti rekla koliko mi je žao… Znam da te mnogo toga muči u zadnje vrijeme, i ja ti još otežavam…ali…molim te da mi oprostiš… Bebo…ja jednostavno ne mogu bez tebe… moj život nije potpun kad ti nisi tu…nema smisla… Ti si taj koji je stavljao osmijeh na moje lice, koji me tješio kada mi je to najviše trebalo, koji me umirivao svojim riječima kada sam bila uzrujana… nitko drugi… jedino ti… Znam da sam pogriješila što sam stavila onu sliku ali to je bila zafrkancija…krivo si shvatio…a to nisam htjela… to nije bilo ništa ozbiljno..to mi je bio samo frend koji me i ne voli baš previše…. Bebo…oprosti mi….
Od jučer ne prestajem plakati… suza za suzom teče i ne prestaje…kao ni sada… Oči su mi mutne…cijelo tijelo..ruke mi drhte….ne mogu zamisliti da ne želiš pričati sa mnom…da neću više vidjeti tvoje oči, tvoj osmjeh…tebe… Ne mogu zamisliti da me više nećeš tješiti, nasmijavati me…ne mogu to zamisliti…i ne želim…
Tvoje anđeosko lice mi je cijelo vrijeme pred očima…tvoje oči…tvoj osmjeh… to je jedino što vidim… Niti ne znaš koliko mi samo znače…koliko mi značiš ti… ti činiš moj život potpunim…ti me činiš sretnom…ti me činiš ovakvom kakvom jesam…
Bebo…molim te nemoj me odbaciti zbog jedne glupe slike…nemoj odbacivati ovo što imamo jer to je nešto jako posebno……
Ovo je jedna pjesma koja me jako podsjeća na tebe……..
When I am down and, oh my soul, so weary
When troubles come and my heart burdened be
Then, I am still and wait here in the silence
Until you come and sit awhile with me.
You raise me up, so I can stand on mountains
You raise me up, to walk on stormy seas
I am strong, when I am on your shoulders
You raise me up: To more than I can be.
You raise me up, so I can stand on mountains
You raise me up, to walk on stormy seas
I am strong, when I am on your shoulders
You raise me up: To more than I can be.
There is no life - no life without its hunger
Each restless heart beats so imperfectly
But when you come and I am filled with wonder
Sometimes, I think I glimpse eternity.
You raise me up, so I can stand on mountains
You raise me up, to walk on stormy seas
I am strong, when I am on your shoulders
You raise me up: To more than I can be.
You raise me up, so I can stand on mountains
You raise me up, to walk on stormy seas
I am strong, when I am on your shoulders
You raise me up: To more than I can be.
You raise me up: To more than I can be.
…Tako je bebo… podižeš me, i uz tebe imam osjećaj da mogu sve što hoću…..
Bebo… ne znam više što bi ti rekla… osim da mi je žao………. I da te volim……
Oprosti mi…. Molim te…..
... fLegmA... ChiLL.... oDmaRam...
Znate one dane...kad imate u glavi tolko toga za napisat... al trenutno ne možete za komp, da to izbacite iz sebe...i kad napokon sjednete za komp, ne znate više uopće što ste htjeli napisat? E pa, to se meni upravo dogodilo... gržbrljnj... mrzim takve dane...al dobro...valjda će nešto izać iz moje "pamete" glavice :)
Mh... u petak nisam ni bila u školi...radili smo neku izložbu za utorak... radili neki slab i stjene od kartona i plahti...ma ludnica živa :) ...al baš je bilo fora....barem se nisam dosađivala u školi, ak niš drugo...i stalno sam negdje naokolo..uopće me ni nema u školi... budem 4 sata, a ostalo klatim naokolo...mah... who cares anyway :) a danas...lol...danas je bilo... chilling out :) cijeeeeeli dan sam samo ležala na krevetu... gledala tv...razmišljala... plesala :) ...nda... uglavnom, ništa nisam ni takla...knjige, niti pogledala... :) mah... ionako su za tri dana praznici...od toga jedan dan nisam u školi, drugi polovično, a treći su skraćeni satovi :) heee :) joy :)
Sutra opet imam tekmu... vjerojatno ćemo izgubit...kolko sreće imamo...al neka... ja se neću dat... razlupat ću ih sve od reda... štipat ću ih... ko šta su mene štipale... grrr :) nabrijana sam... sva :) lol.... i još nas starci voze...hahaaaa...moj će porazbijat tribine...već ga vdim :) užas :)
Joooj... u petak i danas sam se osjećala taaako dobrooo... ma u petak više nego danas...danas mi je happy mood malo splasnuo... al ajd... drži se još nekako :)
A situaciju sa starcima još uvijek nisam riješila...i ne znam kad ću... neda mi se uopće pričat s njima, i svađat se i te gluposti... nemam snage... neda mi se...lijena sam... samo bi se izležavala...i spavala.... ništa drugo...
Ne mogu više pisat......... jedan jedini klik na onaj iksić za zatvaranje prozora... rasplakao me... eto...koliko sam osjetiljiva... ili jednostavno samo nekoga previše volim... ne znam...samo znam da mi suze opet teku.................idem... pusa svima...
četvrtak, 17.03.2005.
.... ŽeNa Dijete ....
Teško je ponekad izbaciti sve iz sebe... željela bih ovdje staviti sve što mislim... i osjećam... i nije me briga što drugi to čitaju... ali me to ipak sputava... ne mogu sve reći.... mah... pokušat ću sve izbacit iz sebe... nadam se da nikog neću povrijedit... da nitko neće nešto krivo shvatit... ali to sam samo ja... takva sam kakva jesam... možete me voljet... možete me mrzit...vaša odluka... nisam savršena, nikad nisam rekla da jesam...imam puno mana... imam vrlina... i to sam samo ja... ne očekujte od mene ništa veliko..............
U zadnj vrijeme sam potištena... ma nisam... zapravo, ne znam... Čudno se osjećam... Najviše me muči situacija s mojima doma... Ne mogu puno pričati s njima... Mislim mogu, al ne o stvarima koje su meni bitne... Danas je bio jedini dan od ovih mojih 16 godina da oni mene nisu pitali kako je bilo u školi... tata nije rekao ni A... inače me svaki dan obavezno pita...to mu je ritual.... Mama mi je isto poludila... vozile smo se u autu, puštali su novu pjesmu od Green daya... ja pojačam...i ona počne mrdat glavom...(inače mrzi takvu muziku)...ja pojačam još, ona ništa...(inače odmah smanji).... heh... Ali... tužna sam... jer im ne mogu reći što bi htjela... jer im ne mogu reći da sam popustila u školi... ne namjerno... nisam htjela... ne želim to... učim...ali u posljednjih dva, tri tjedna koncentracija mi je na nuli... Uopće se ne mogu skoncentrirat na neke stvari... uopće ne mogu razmišljat... barem ne o onom o čemu bi htjela, i o čemu moram razmišljat.... Žao mi je što se ne slažem s njima kako bi trebala... Žao mi je što nisu onakvima kakvima bi htjela da budu... Žao mi je što ja ne mogu biti kakvu bi me oni htjeli... ali to sam ja... takvom su me oni stvorili... ne mogu se toliko mjenjat... ne mogu živjet po njihovim željama... ne mogu živjet po njihovim snovima.... Ali... tako me je strah... ne mogu im to reći... ne usudim se... slaba sam..........
Često razmišljam i o prijateljima.... nije mi jasno kako neki ne mogu shvatiti da se ne želiš družiti s njima... da jednostavno ne pašu u tvoje društvo... ne pašu tebi... zločesta sam... odbijam prijatelja... ali... ne mogu se družiti s njim... nelagodno mi je... čudno... jezivo... ne sviđa mi se... Ponekad se tako hladno ponašam prema njemu kad se vidimo...ponekad sam totalno suprotna... ali kad ne znam kako bi se ponašala...(pronaći će se onaj kome je upućeno)...
Čudna sam... nekad mogu ljudima reći sve što mislim...sve što želim...a ponekad totalno blokiram... nemam uopće hrabrosti izustiti to što sam htjela... Ne znam zašto odbijam prijatelje... ne znam zašto se svađam s ljudima... ne želim to.... ali to sam opet samo ja... ne mogu to mjenjati... temperamentna sam ... lako planem...radi bezvezne sitnice..........
Fali mi netko.... već dugo s nikim nisma bila... nikoga poljubila... o vezi da ni ne govorim.... Ali... ponekad mi paše to...ponekad sam usamljena... više ne znam ni sama... ni što želim... ni što hoću.... tj. znam... želim jednu jedinu osobu.... osobu koja me može smirit...koja me može razveselit... kraj koje se osjećam voljeno... koju ja volim.... koja je nježna...osjećajna... koja zna što mi treba...... a ta osoba je tu... znam ju... osjećam ju... ali daleko je... kako se ono kaže... Daleko od očiju, daleko od srca? Heh... moje oči žele samo jednu sekundu da ga vide... zapravo, one ga i vide...i nije daleko od srca.... ali... moje ruke žele ga dotaknuti... moje usnice žele ga osjetiti...a ništa ne mogu.... život je proklet... ali pomirila sam se s tim.......jer... svaki trenutak mi je drugačiji...svaki trenutak mjenjam raspoloženja... nikad nisam ista... i pitam se kada će to prestati... do kada će to trajati...
Osjećam se ko da imam pms cijelu godinu.... nda... ali to sam ja... prevrtljiva... raspoloženja mi padnu i dignu se u roku sekunde... želim da prestane... jer... ni sama više ne znam kada ću puknuti, a kada ću ostati potpuno smirena.... Divim se ljudima koji u napetim situacijama mogu ostati smireni... kojima se adrenalin ne povisi, kao moj.... divim se ljudima koji mogu živjeti bez voljene osobe, jer ja ne mogu... divim se ljudima kojima ne smeta to što svoje osjećaje zadrže za sebe, jer ja ih moram izbaciti...... divim se ljudima koji ne plaču radi sitnice, jer u zadnje vrijeme moje suze sve češće teku.......
Pitam se kad ću odrasti... hoće li kad odrastem sve biti drugačije? Hoće li se barem nešto djelomično promjeniti? Ne znam... ne znam ni da li želim odrasti... tj. želim... ali ne prebrzo... ne želim potrošiti svoje djetinjstvo... svoju mladost... ali... dosta mi je promjene raspoloženja... dosta mi je mojih nedoumica... teško je sve to..........................
Molim vas... nemojte zamjeriti na ovom tekstu... dugačak je... znam... nadam se da ga niste čitali cijelog...a i ako jeste, mogu mislit kako vam je....... I... nemojte me pitat da li sam u depresiji... ili tako nešto... nisam... samo sam tužna... e pa valjda i ja mogu ponekad biti tužna... ne mogu se uvijek samo smijati.... ne postoji takva osoba na ovom svijetu koja se stalno smješka... pa tako ni ja... rekla sam već - ne postoji savršenstvo...............
Rijetke su osobe koje me mogu u ovakvim trenutcima oraspoložiti, i nasmijati ali... onako...baš iz duše...a ne onaj umjetni smajl... i samo ću vam reći hvala... hvala što ste tu za mene... hvala što me volite... što mi pružate ono što mi treba... nadam se da ja vama pomažem barem malo... jer, nekako vam želim zahvaliti........ Volim vas....
Spuštam glavu brišem finu prašinu.
I rijetke ptice pjevajući umiru.
A na polju hladne kiše padaju.
Ma kog' me Boga za tebe pitaju?
U sebi molim da me suze ne izdaju.
I strašno mrzim Romea i Juliju
I sve mi stvari smrde sad na prevaru.
O o, o o, na polju hladne kiše padaju.
O o, o o, na polju hladne kiše padaju.
Ma kog' me Boga za tebe pitaju?
I suze mi na oči tjeraju.
I strašno mrzim Romea i Juliju
I sve mi stvari smrde sad na prevaru.
nedjelja, 13.03.2005.
... So TiReD FrOm... eVeRyThiNg?... No, JuSt FroM ThE GaMe... :)
Hei hei... dragi moji blogeri... koji me čitate... i koji ne.... odlučila sam prestat pisat blog... dosta mi je više... ne znam... neda mi se.... naporno mi je postalo...a glupo mi je da ga zapustim... pa ću ga jednostavno ugasit..........
Khmmmmmm :) malo seruckam :) haha... neću prestat pisat blog... priznajte da ste se prestrašili? (mogu mislit)... nda... kako sam uuuuuumorna :( užas.... danas smo imali tekmu... protiv Rudara... naravno, izgubili smo :) ...nismo ni sumnjali da nećemo... al dobro... nismo ni s toliko puno razlike... inače nas rasture totalno :) samo 15:27 su nas dobile :) khm... nda.... a dobro... U prvom poluvremenu smo dosta dobro igrale... u drugom nam je igra bila pušiona... baš užas... :( šteta... al dobro.... evo vam par slikica... :)
... mi smo ove u crveno, bijelo, crnim dresovima...a Rudarke su u žuto plavima... :) juoj... Nisu baš ulovljene u nekoj igri...a one koje i jesu su jako mutne...nažalost...al dobro... next time će bit bolje... :)
Kad sam došla doma samo sam odletila pod tuš... i nakon toga sam išla jest, jer sam cijelo jutro preživljavala na dva keksa... uff... i boli me glava :( ... i opet su mi lakat razbile :( ko i prošli put... al dobro... mažem si ga s Voltarenom pa je ok... :)
E da... i znate ko je došo? Marijanica! :) weeeeeeeee... i upoznale smo se... i malena je preeeeeeedobra :) baš je slatkica prava :) i dobra je :) srce moje maleno :) ... i da... mala brbljavica je :p hihihihi... a pričale smo ko da se poznamo brdo vremena... uživo...a ne :) eh... i na kraju smo se zagrlile... pa me nije htjela pustit :D loool... šalim se :) ... hehehe... evo, i slikale smo se, da dokumentiramo... :)
... :) ... vojim te malena :) baš mi je bilo super :) ...cmoooooooooooooox.....
Sutra u školu opet... pišem geografiju...a preksutra pišem povijest... a nisam ni takla! Ništa... niente... nichts....nothing... uff... baš me zanima kako ću to napisat :/ ... auf......... bed..... nda.....
ništa... izvuć ću se nekako...malo prepisivanja, malo šaptanja, malo ću naučit...i tako :) vidjet ćemo.......
Eeee... povećala sam svoj broj blogera koje sam upoznala.... :)) na još jedan.... za sad znam Marijanicu, Grujota, Krchmara... nda... tri :D ...dobro, ove iz škole niti ne računam :) ... valjda će se ta brojkica još povećat do kraja godine... :)
Idem... pOOsa.... :)
subota, 12.03.2005.
... I juSt WaNtEd To GiVe YoU A HuG ... BiG, StRonGe HuG...
Želim sam toliko riječi izreći u ovom postu... toliko toga napisat... ali čini se da neću... ne mogu... ali... možda mogu... pokušat ću.....valjda....
Dan mi je započeo tako predivno... ali kako je dan odmicao... stvari su išle prema gore.... osjećala sam se sve lošije.... još me ujutro posjetila teta Rusija tako da sam cijeli dan bila sva živčana i nervozna... do 5. sata je sve bilo super... onda smo pisali matematiku... nda.... ajde, to sam nekako preživila... iako je moglo bit i bolje....... došla sam doma, i zaspala jer više nisam mogla... glava me boljela, trbuh... užas.... otišla sam na trening... happy... jer sam znala da se na treningu mogu napucat i nabijat te lopte u gol... i tako se ispraznit..... i sve je bilo ok...do kraja.....naravno... ne bi ovaj dan bio savršen da se meni nešto ne dogodi.... dođemo u svlačionu, i čekamo da nam kaže za utakmicu u nedjelju (ne trener, nego TAJNIK kluba, da stvar bude gora).... i svi se deru (bilo nas je oko 40,50 u toj glupoj maloj svlačionici)... majke mi, nisam rekla niš cijelo vrijeme...a i ono šta jesam, nisam se derala... i prozove me, pita dal idem na utakmicu, kažem da...i krenem prema izlazu... i pitam ga dal mogu otić... sasvim normalnim tonom... ni sarkastično, ni ironično... NORMALNO... i povisi on glas: NE, ne možeš! i zalupi mi vratima pred nosom... ja kažem,ok... i on kaže da u utorak moramo na lječnički...ok... i pitam ga opet dal mogu ić... NORMALNO... i kaže možeš... ja ok, hvala, doviđenja, vidimo se u nedjelju... i nisam ni koraknula iz svlačionice kad evo ti njega: Vrati se natrag... i uđem, onako zbunjena... i kad ti počne on meni vikat: "Šta ti mene stalno zajebavaš? Koji vrag me stalno zajebavaš tu? Cijelo vrijeme se nešto dereš, praviš se pametna, samo tebe se čuje tu, cijelo vrijeme si ti najglasnija... reko sam ti da ne moraš dolazit ako nećeš! A i onaj budala od Miška (trener) je glup kad se trudi oko vas! Koji vrag me moraš cijelo vrijeme tako zajebavat?"... ja ono... MOOOOLIM?!... ako se meni tlak tad nije dignuo na 1000 neće nikad.... puklo mi je... nisam više mogla... "Ma o čemu vi? Sad sam vas lijepo normalno pitala dal mogu ić. Nisan vas uopće zajebavala...." ..."Ma da,da... cijelo vrijeme si tu najglasnija!"... "Ajde mi onda reci šta sam ja sad rekla? Ajde, šta sam ja sad tu govorila, i "derala se"?".... "mhm,mhm..."(nije znao šta da kaže, jer nije ni imao šta za reć)... "Znate šta, nemate mi vi pravo niš srat! Dosta mi je bilo toga da vi mene cijelo vrijeme krivite za sve! Svi se deru, ja šutim, ali ja sam kriva! Znam da puno pričam, ali to ne znači da sam JA uvijek ta koja priča! Cijelo vrijeme sam ja kriva kad neko priča!"... "Da,da..bla bla..." ... i više ga nisam ni čula jer sam se pokupila.... i počela plakat.... jednostavno ne razumijem... zašto ja uvijek moram bit dežurni krivac? Zašto ja uvijek moram bit ta kojoj uvijek seru? Nikome ne sere, nego samo meni... i to samo zato jer mu se ja usudim reć kad on pogriješi... kad on dobije crveni na utakmici, jer se dere na suce...jedino mu se ja usudim reć da kako može to napravit... i onda mene uzme na pik, i ja ispadam glavni krivac za SVE loše šta se u tom prokletom klubu napravi... Ne mogu to više trpit :( ne mogu ja uvijek snosit krivnju za sve... već mi je mučno... teško... već dve jebene godine trpim njegova sranja... još mu moj stari ide nabavljat 10 novih lopti za klub, koje i nisu tako jeftine... i to besplatno mu ih nabavi... i lik ni hvala, ni ništa... nego još sere po meni da šta još ih nisam donijela! Ma kretenu! Nabit ću ti te lopte tamo di im nije mjesto... nazahvalnik!........ i opet plačem.... ne mogu više izdržat... dok sam ovo pisala tako me nešto pritiskalo... uf...
Nda.... u nedjelju mi dolazi Marijanica u Pazin, tj. dolaze igrat protiv nas...al ona ne igra... heh.... ona će navijat za mene :) hehehehe... (kako da ne...) ... i jedva čekam da ju vidim!!! Napokon! :) ...obožavam tu malu :) weeeee... uzet ću i fotić pa ćete nas moć vidjet u kompletu :) hehe.... can't wait!:) ...... vojim te malena :)
Danas mi netko ima rođendan..... pa.... neću puno filozofirat.... nego.....ću samo reć....
eto...to bi valjda bilo to od mene..... pusa....
srijeda, 09.03.2005.
... One WorD is EnaUgH... To MaKe My DaY BeTTeR...
Tako je to čudno...uvijek sam mislila da nije moguće naći svoju...ajmo reć "srodnu dušu"...iako mi je to malo isprazno... ali ...moguće je... barem ja mislim da je... i barem mislim da se meni to dogodilo...možda....
Upoznaš osobu, niti ne znajući koliko ste slične... niti ne znajući da te ta osoba može potpuno razumjeti... niti ne znajući da oboje imate "onja neki" čudan osjećaj u sebi....
Je li vam se desilo da ste sreli nekoga i mogli mu reći sve što mislite...sve što osjećate...a da vas je on razumio...? Jeste li se nekada gledali s nekom osobom sat vremena,bez prestanka, ne govoreći ništa jer točno znate što vam osoba želi reći...sve joj vidite u očima...i riječi vam jednostavno nisu potrebne....
Da zadrhtite svaki put kad vas pogleda svojim predivnim, nježnim očima...da vas prođu trnci kada se sjetite nečeg što ste s tom osobom prošli ili pričali s njim o nečemu...da vam leptirići prođu po trbuhu dok ga gledate...dok gledate njegovo lice, njegov osmijeh, njegove pokrete, njegove ruke koje želite osjetiti na svojoj koži njegove usnice koje želite osjetit na svojima...a ne možete....
Život je čudna stvar...okrutan je i nemilosrdan prema stvarima prema kojima bi trebao bit nježan i pošten...
Hvala ti bebo za neku večer... hvala ti za sve riječi koje si mi uputio, za sve osmjehe koje si mi darovao...hvala ti što brineš za mene... hvala za svaki trenutak koji si proveo sa mnom... stvarno mi mnogo značiš... hvala ti za ove riječi koje si mi tu večer rekao
..... Zar ne da je život čudan i nepošten?.....
To je sve od mene.... sretan osmi mart (iako je prošo) svim ženama...i onima koji se tako osjećaju..... p.s....pogodite koji mob je moj :))) ... p.s.2.... u prošlom postu sam imala rekordan broj komentara... woo hoo! :)
subota, 05.03.2005.
... If I HaD To WriTe... JusT OnE WorD... iT WouLd bE... HaPPyNeSS...
... joj... znam, znam da su vam falili moji dugačkji postovi :) hihihi... ali u zadnje vrijeme nisam imala previše inspiracije, a ni vremena... pa se duboko ispričavam :) hehehe... a nisam svoja u zadnje vrijeme... malo sam... khm :) prolupala? :) ma da... malo....
Jučer sam bila užasno ljuta na svoje... i danas sam još uvijek... zašto? Zato jer su me Z.A.J.E.B.A.L.I! .... Pitala sam ih u srijedu dal mogu s frendicom na skijanje... malo su se premišljali, al pustili me... i ja sva happy, frendica happy... i uplatila joj sve... i jučer je padao snijeg... i zaledila se cesta... i dođem s treninga... i kažu mi da ne mogu ić... a ja ono... MOLIM? I baš sam bila ljuta, i tužna...i rasplakala sam se :( ... stvarno su me naljutili... i onda sam morala to reć frendici... i ona bila tužna :( pa sam ja bila još više zbedirana :(( .... i ona je danas lijepo bordala...bez mene... bar se nadan da se nauživala i upoznala kakvog zgodnog boardera! ;)
uioi... opet nemam inspiracije :) ... danas mi je bilo toliko dosadno da sam SVIMA na mojoj fejvrit listi napravila bannere :) i nadam se da vam se sviđaju :) slikice sam stavila neke koje me asociraju na vas... ili sam ih našla na vašem blogu... or something like that... :) ako vam se vaš ne sviđa, napravim vam novog, samo mi recite kakav oćete :) i ko oće kod... neka kaže, pa mu ga napišem :) ....
I tako... još uvijek je sve bijelo tu... napadalo dosta snijega neki dan... ah... šteta da nema neka veća nizbrdica tu kod mene... pa da se odem spuštat s boardom :) hehehe... sva sam luda :) a možda i sad odem :) hehehe... nda... moš mislit :) ......
Bila sam jučer na trenigu...prvi put nakon dva tjedna... prošli tjedan bila bolesna, ovaj tjedan nismo imali u srijedu, u ponedjeljak sam imala školu popodne i onda tek jučer bila... i bilo je foooora :) cijelo vrijeme sam se neš cerekala... i frendica mi je rekla da je čula ujutro na radiju neku pjesmu od Spiceica... i počela ju pjevat...i onda smo ju cijeli trening pjevale i cerekale se... haha :) nda....
I rekli treneri da bi drugu nedjelju trebali igrat protiv Labina... i onda ću napokon (možda) vidjet Marijanicu!... can't wait! :) nadam se da ćemo se vidjet :)
Nda... prijavila sam se na natjecanje iz matematike :D hahaha... to će bit smiješno :) pogledala sam zadatke i pala u komu :) haha.... al dobro :) natjecanje je u ponedjeljak... barem sam oslobođena škole cijeli dan... natjecanje je ujutro, ja imam školu popodne...al sam oslobođena... woo hoo! :) tako da ne moram pisat ispit iz biologije, i iz njemačkog...al na njemački možda odem... jer moram ovo dole malom dečecu, Ediju...šaptat :) jer on nema pojma :) mah... vidjet ću još :) ...samo znam da nisam ni takla knjige danas... i ne namjeravam... niti sutra... malo ću odmarat :) hah... nice :) ....
Idem sad.... cmoooooooooox svima :)
četvrtak, 03.03.2005.
... juSt FeW PiCTuReS :) ...
Ne stignem sad napisat post, pa samo da vam stavim par slikica koje sam obećala :) vjerojatno ću večeras napisat post :) ...možda... :)
... od vrha: Moa, Jadra i ja :) ....s tim curama se najviše družim i obožavam ih...još mi fali jedna, Jeje...al je bila bolesna :( ...
... Jadra i Moa again :) bez mene :)) ...
...e, ovo vam je moja ljubav iz vrtića :) hehe... Edi... i jedan od boljih frendova iz razreda...a i uopće :) ...
....a evo i malo mene... :) mh .... *umišljeni* ... :))))
.... evo... :) to bi bilo to :) ... uživajte ;) ...ako ko oće broj od nekog od njih... javite mi se na icq, ili msn :D hahahaha.... kizz :)
utorak, 01.03.2005.
... Don'T TrY To HiDe ...
Koja sam ja čudna biljka... al stvarno... heh... pere me depra par dana... i ne mogu više izdržat... i razveselim se... heh... danas sam išla u školu...nakon tjedan dana... i mama me pustila malo dalje...i morala hodat...i onak, slušam mp3 i takav kes sam razvukla na facu :) hah... i odem si kupit žvake, jer bez njih ne mogu... i razmišljam... ono, baš mi je bilo lijepo vratit se u staru rutinu.... kupit žvake prije škole, otić na kafu... dobro, to još nisam...to ću sutra :) hah... svaki dan isto jutro :) vlak, kava, tračanje s frendovima, škola :) i nikad dosadno :) hehehe.... al ipak...bilo mi lijepo doma dok sam bila sick :) barem sam odmarala :) ..al sad moram sve nadoknadit :( kme...
Danas smo se malo slikirali po školi...budem stavila slikice...maybe :) hehehe... sva sam luda...vesela... ima razlog :) al on će ostat moja mala tajna :)
......................................................................................
Neda mi se pisat...totalno sam bez inspiracije....... napisala bi nešto...al ne znam kako će neka osoba reagirat na to...pa ću se suzdržat... :) a i ne mogu dobro složit rečenice :) heh....
Idem.... kisssssss svima :)