stvari u koje vjerujemo

Ako raspravljamo o invaziji azijsko/afričkih (ne)radnika u Europu, moramo znati da se radi o klasičnoj akciji-reakciji, o zločinu i kazni, odnosno o zločinu i lošoj karmi koja dolazi kao kazna božja, kad bi dotični uopće bio zainteresiran za ljudski rod, ili barem za onaj njegov pokvareniji dio (ali nije).

Davno prije no što je počeo rat u Ukrajini, postojao je zločin zvan mržnja, najgori zločin! Jer on je začetak svog ljudskog zla. Davno prije no što je započeo dotični rat, zapadna mržnja je nalagala uništenje Rusije (kad već Napoleon i Hitler (uz svesrdnu podršku cijele Europe) nisu uspjeli.

Plan je bio ukinuti zaradu toj "benzinskoj crpki koja umišlja da je država" (kako reče "veliki mislilac" Johna McCaina) omogućujući Europi dostavu energenta iz Katara.

Problem je bio što je plinovod trebao ići preko Sirije, a što veliki Putinov prijatelj Asad, nije dozvolio.
Asad je automatski postao diktator, sponzor terorizma, uz dodatak svih onih lijepih pridjeva koji zapad časti svoje neistomišljenike. Uslijedio je rat koji je stvorio val izbjeglica prema Europi.

Posjetio sam Siriju davno prije rata, kulturna zemlja bez vjerskog ekstremizma s visoko školovanim stanovnicima, upravo iz tog razloga je taj sirijski val, ostarjeloj Europi, bio dobrodošao, ali ne i ono što je uslijedilo.

Zbog drugih ratova, obojanih revolucija, nesigurnosti i općeg siromaštva zemalja i kontinenata opljačkanih kolonijalizmom u svrhu bogaćenja Europe (ali i primjera kojeg su dali Sirijci), val emigranata koji je uslijedio je bio od one vrste koja zbog siromaštava, slabog i nikakvog školovanja, stvara vjerske ekstremiste nesposobne za kulturno prilagođavanje te nesposobno za ikakav kvalitetniji rad.

Zločin je počinjen, kazna izvršena, izvjestan pad zapada (ekonomski, politički, ali i prvenstveno moralni) totalno je zaslužen. Jedini problem su zemlje, poput Hrvatske, koje ni krive ni dužne slijede sudbinu svojih lopovskih uzora.