stvari u koje vjerujemo

Nedavno je SAD-e poslao neobičan upit Japanu i Australiji, pitanje je bilo o njihovom angažmanu i opredjeljenju u eventualnom ratu protiv Kine.
Australijski odgovor je bio brz, inteligentan i precizan, rekli su da ne mogu dati odgovor na tako hipotetično pitanje, Japan, koliko je meni poznato, nije do sada dao nikakav odgovor.

U Aziji trenutno nitko ne govori niti promišlja o ikakvom ratu, osim naravno SAD-e, u Aziji nitko ne vidi Kinu kao prijetnju, osim naravno SAD-e, u Aziji svi Kinu vide kao poželjnog trgovinskog partnera, što SAD-u ide beskrajno na živce.
Japan se tu našao u neobranom grožđu, obzirom na svoju ovisnost o američkoj državi i narodu kojeg beskrajno mrze. Mržnju kojoj nije teško naći povoda, obzirom na kraj WW2, dvije atomske bombe i poslijeratnoj okupaciji gdje su se bogati i bahati Amerikanci šepurili po Japanu. Japancima je najteži vid američke okupacije bio što su se siromašne Japanke morale "prodavati" američkim vojnicima, pa i dan danas Japan poprijeko gleda i osuđuje svoje ljepše polovice koje se druže s "gaijinom", a što je pežorativni izraz za stranca, koji u biti znači "osoba izvana ili vanjska osoba". Japan je upravo zbog toga danas najrasističkija zemlja na svijetu, jer dok Poljska mrzi Ruse i tamnopute, Japan mrzi doslovno svakog stranca. Erdogan je stoga u krivu, najrasističkij zemlja svijeta nije Izrael, jer oni mrze samo milijardu i pol Muslimana i Arapa.

Osobno mislim da je verbalna ratna kampanja protiv Kine, američki izraz frustracije zbog američkog ekonomskog pada i kineskog ekonomskog rasta, zbog duga Amerike prema Kini. Zbog kineske ekonomske projekcije moći u BRIKS-u, koji slama moć dolara, i na kraju krajeva zbog straha od kineske vojne moć, jer dok američka projekcija vojne moći leži u doktrini zastarjelih nosača aviona, kineska leži u ubojicama tih nosača, kako već zovu precizne kineske hipersonične rakete.

Ruske hipersonične rakete i njihovu moć, smo upoznali u ratu u Ukrajini, pa ipak kažu da je Kina vodeća zemlja u razvoju i proizvodnji tih raketa, prema kojim bi američki nosači u Pacifiku bili poput ležećih pataka.
Doslovno je nevjerojatno da čak i Iran ima tri vrste hipersoničnih raketa, dok Amerika i cijeli Nato nema nijednu. Upravo je to razlog zbog kojeg je Trump tražio kompromis s Iranom i Rusijom u nedavnom ratu, kako bi svoje nosače moga što brže izmaknuti iz zone sukoba.

Eventualno potapanje jednog američkog nosača i njegove posade od 3-5 tisuća vojnika (ovisno o veličini nosača) bio bi ujedno kraj bilo čijeg predsjedničkog mandata, svaki američki oficir do ranga zastavnika bio bi smijenjen, a stranka na vlasti ne bi dobila izbore do sudnjeg dana.
S druge strane, eventualno potapanje američkog nosača, bio bi povod za nuklearni odgovor, jer budimo realni, što u aktualnom omjeru snaga, Americi preostaje?
Upravo zbog svega toga, sigurnosna situacija, za ljudsku civilizaciju, nije na zavidnoj razini, jer glupost, gramzivost i bahatost, bi nam svima mogao doći glave.

Danas stoga moramo živjeti dan po dan i svakom novom se veseliti, pa kar bo, pa bo.