|
|
| < | svibanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je blog o meni, mojim razmišljanjima, o onom što se događa u mojoj glavi. Tko hoće,neka čita
Eeeej,evo mene......Išla sam neki dan napisati post, ali mi se nekako nije dalo, pa ga eto pišem sad. Čak i da inače pišem o izlascima, ne bi imala o čemu pisati, jer je bilo katastrofa, nikog NIJE BILO.
Nisam baš oduševljena, al ajd dobro,neću sad o tom. Idući petak ponovo idem u Lasinju, da, PONOVO,hehe,jako sam željna duhovne obnove.
Zapravo, mislim da će mi tamo večeri biti zanimljivije nego ovdje.
Jedva čekam da završi školska godina i da počnu praznici. Samo o tome mogu razmišljat. O odlasku na more.....
Samo što tad neću moći pisati blog,ali valjda ćete preživjeti mjesec dana bez mojih zanimljivih postova. 
Osim ako ne smislim neki način kako bi ga pisala. Ali mislim da ću biti previše zauzeta razmišljanjem o tome kako što beskorisnije provesti svoje slobodno vrijeme.
Inače,moje prijateljice i ja smo danas bile vrlo aktivne, šetale smo do Slatine i nazad. Ozbiljno. Tea, naprimjer, kad je to čula,prvo je bila u nevjerici, a onda je mislila da smo lude, ali stvarno smo šetale do Slatine. Posjetile smo Mateju i zaposjele joj kuću, popile sok, pojele cijelo pakiranje napolitanki (moram reći da je moja zasluga u tome vrlo velika) i onda otišle. Je li netko primjetio da se na ovom blogu dosta često spominje hrana? 
Eto, ne znam više ni sama što bi pisala, već sam dosta i umorna. Zapravo, imamo goste,moj tata slavi rođendan, pa moram ići jest kolače,hehe.
Ajd,pusa svima.
i evo vam nešto lijepo za kraj:
Ej,ljudi,evo mene. Za sve vas koji ste se pitali,dobro sam,nisam bezvoljna ko jučer. Nemojte me pitati što mi je bilo, jednostavno mi je tako došlo, a i glava me bolila, što je šteta, jer je jučer moja Sara slavila rođendan. SRETAN ROĐENDAN, još jednom. Ona vam je već velika curica, ima već 15 godina, što znači da je samo još godinu dana udaljena od potpune slobode-16 godina i kraj straha od policije. 
Jučer smo se prvo okupile kod nje, a onda smo išle van. Kod nje smo papale fine mađarice,moram to napomenuti, imale su isti okus kao one uz Kire, a svi koji me poznaju znaju koliko ja volim mađarice iz Kire. Preporučam teti Vesni da se zaposli u slastičarnici. Ili nek mi barem pošalje par mađarica u salveti po Sari. Hvala.
Danas nismo imali vjeronauk, pa sam mogla duže spavati. Mogla sam,ali nisam. Iz nekog razloga, spavala sam do 9. Zapravo, razlog je taj što me moj tata,inače ateist, probudio i pitao jel ne moram ići u crkvu. A poslije tog nisam mogla zaspati.
U petak su nam bili predstaviti neku srednju školu. Bilo je vrlo zanimljivo. Ozbiljno sam razmatrala da krenem za instalatera grijanja i klime. Bilo je toliko vruće da sam mislila da ću umrijeti. 
A,opet, dobro bi mi legla i konobarska škola, s obzirom na moju spretnost. Da uopće ne spominjem svoju komunikativnost i sposobnost u ophođenju s ljudima. Baš me zanima koji su premeti u konobarskoj školi. Možda slaganje čaša na pladanj i donošenje jelovnika. Ozbiljno, baš me zanima. Ako netko zna, neka mi svakako javi.
Toliko od mene za sad. Htjela bi pozdraviti sve svoje curke: Saru koja ima već 15 godina, Mateju,koja pati od guzice pokrivene šljivama, Petru,koja sad ima blog, Teu koja mrzi da je s napiše zadnju,Gobac koja ne voli da je zovem Gobca, DRAGANu koja se u poslijednje vrijeme dosta smješka, Rukavinu za koju ne znam što bi napisala, Santričku koja mi ne ostavlja komentare, rasplesanu Batrlu, Savku koja je isto nedavno proslavila rođkas i Mariju koja je,nažalost,u bolnici. I pozzz svima,naravno.
Da,da,ljudi evo mene opet, vratila sam se u grad, nije me bilo tri dana....Bila sam na duhovnoj obnovi i onda jedan dan poslije morala odspavati, jer ako niste znali ne može se duhovno obnavljati i spavati. Osobito ne ako ste u sobi s 13 cura i još par prikrpa. U svakom slučaju bilo je ZAKON, svima nam je bilo žao što sve skupa traje samo tri dana, ali nema veze jer idemo opet krajem mjeseca. Iskreno rečeno, nisam očkivala da će biti tako dobro. I ne, ako ste se pitali, ne moli se stalno. Željela bi ovom prilikom zahvaliti Tei što me prislilila da idem s njom.
Hvala!
A dok mene nije bilo moji su,naime, planirali okrečiti hodnik i spavaću sobu. Kao,čas posla. Ali kad sam ja došla kući posao još nije bio gotov, nije još ni počeo. Prije krečenja(kakva tipično hrvatska riječ)odlučili su produbiti rupu u kuhinji jer će uskoro nabaviti i novu kuhinju, što je značilo da će zujanje trajati nekoliko dana i da će cijela kuća biti prekrivena debelim slojem crvene prašine. A sad su morali okrečiti i kuhinju. A kad je cijela kuća već bila tako zamazana, zaključili su da je najbolje odmah srediti i dnevnu sobu.
Znam da nije lijepo govoriti takvo što o svojim roditeljima, ali mislila sam da su stvarno poludjeli i da mi više nema spasa. U ovakvim trenutcima zavidim svojoj sestri što je u Zagrebu, a ne zabarikadirana u sobu s još hrpom stvari kao ja. Sad je valjda napokon sve gotovo. Čujem usisavač u drugoj sobi. Ja sam se izjasnila da ne namjeravam čistiti nered jer ja nisam ni željela ovo preuređenje i savršeno mi je odgovarala i bijela boja zidova. Pa sad vi recite da sam bezobrazna. Ali uzmite u obzir to da živim u kući u kojoj polovica stvari stoji na balkonu, počevši od ormara pa sve do daljenskog. Nadamo se da neće početi puhati vjetar i promjeniti smjer kiši.
Eto toliko od mene. Opet je petak i opet se uskoro moram krenuti spremat za van. Šaljem vam jednu veliku pusu svima. I još nešto,jednoj prijateljici:ne zanima me i da si pala kroz prozor, ideš s nama danas van! Ona će se znati prepoznati. POZZZ
I još nešto, što sam zaboravila napisat, danas nam se u školi dogodila poplava u ženskom wc-u. Voda je curila kao luda, a mi smo svi stajali i gledali. Više nas je teško iznenaditi. Golubovi nam ulijeću u razrede, sve se uništava, a sad još i ova poplava. Još jedan običan dan u Lovraku.
