|
|
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je blog o meni, mojim razmišljanjima, o onom što se događa u mojoj glavi. Tko hoće,neka čita
Bio je to vrlo zanimljiv petak. U prvih petnaest minuta moja prijateljica me polila s vinom po majici, hlačama, tenesicama i jakni. Zapravo,nije me polila, nego više zalilila. Nalikovalo je na vinski tuš. I nakon što sam se tako okupala, odmah sam morala kući presvući se. Ali ostatak je večeri zato bio zakon. Bila sam i u Minotauru, a smjela sam ostat do 1 i NISMO BJEŽALE OD POLICIJE! Možda vam se ne čini kao velika stvar,ali obično kad ja mogu ostat do jedan i kad se policija pojavi u 12 i 15, mi bježimo glavom bez obzira. Uvijek je marica vani i uvijek je netko čuo da će bit racija (al ovaj put stvarno!!!) i onda mi, hrabra srca kakvog jesmo, uvijek završimo doma prije jedan. A onda sutradan saznamo da nije bilo ništa. Ali ovaj put nismo bježale,čak ni kad je došla marica i policijski auto. Nismo bježale čak ni kad je oko 6 policajaca ušlo u sportsku (doduše,tad nismo ni mogle nekuda pobjeći). Kad sam vidjela da ulaze u sportsku, skoro sam dobila infarkt, ali oni su samo došli na pivu. Lijepo je vidjeti kako dobro funkcionira naša policija. Al što me briga, samo nek oni piju na radnom mjestu, dok me nitko ne pita za osobnu. Ma, ja ću im kupit pivu ako treba! Tako da je na kraju ipak bilo super. 
Inače, prijavila sam se za lidrano (za one koji ne znaju, to je natjecanje u literarnim i novinarskim radovima, te u scenskim nastupima). No, ne nadam se puno da ću proći. Tamo uglavnom prolaze radovi kao: „Spasio sam ptičicu“ i „Moje pismo Dobriši Cesariću“, a ja u svojoj priči čak spominjem i riječ CIGARETA! 
Komisiju uglavnom čine babe. Babe koje me ne vole.
Ali sam zato osvojila prvo mjestu na natječaju za najbolju SF priču. Nije da se razumijem u SF, nego sam se jedina prijavila i jedina poslala svoj rad. Baš me briga, dobit ću nagradu, a možda i diplomu, pa ću se moći pravit važna kakav sam uspješan pisac SF-a. Na diplomi ne piše koliko se ljudi prijavilo, ZAR NE? Ne, piše samo da sam ja bila najbolja. Jedina. 
Još ima neki idotski natječaj za priču „Da sam ja divlja životinja...“, pa moram i za to nešto napisati. Nagrada na nacionalnoj razini je jednodnevni izlet za cijeli razred, ali bolje da se ne nadate previše. Ne znam baš da ću se snaći u ulozi divlje životinje(iako se neki možda ne bi složili...).
Mislim da je to sve od mene za danas, pusa svima, pogotovo onima koji su mi ostavili komentar. Tei dvije. 
Zbog ovog bloga ću postat loša u školi. Danas,naprimjer,umjesto da učim povjest za kontrolnu koju ćemo ovaj put valjda stvarno pisati,ja sam na kompjuteru.Ali to sa povjesti mi već stvarno ide na živce. Mi svaki put učimo ko budale i onda on dođe-hehe,šala mala,pišemo idući put.Bezobrazluk.Ako još jednom samo budem morala učiti to isto dogodit će mi se da zapravo zapamtim nešto od naučenog,a to bi bilo strašno. Trebali bi mi ....dani,da zaboravim sve to sa vidovdanskim ustavom,penicilinom i Ferdom Šišićem.
E,da,dobila sam naočale!Upravo su mi na nosu. Jeste li znali kako je svijet zapravo svijetao? Ja sam to tek sad otkrila. Vidim sve.Vidim prištiće na nosu cure koja prolazi ulicom. Prekrasno je. Makar se još uvijek nemogu oteti dojmu da ću ih uskoro morati maknuti s nosa i dati njihovom pravom vlasniku.
Ne mogu više puno pisati,moram se vratit povijesti,a onda u 6 a misu sa Gopcom i Teom,mojom najvjernijom komentatoricom. No da današnji dan ipak nije potraćen,moram spomenuti da sam danas uspjela promijenit svoj nadimak kod komentiranja,stavila sam drukčiji logo i da ne spominjem,skinula puno slatkih smajlića. Pa evo ih par,samo za vas. A mi se"čitamo" uskoro(hehe)
Evo tek toliko da se javim, Marija je tu kod mene, nekon samo dva i pol sata uspjele smo staviti slike na blog,strašne smo. Sada osim u zakon tekstovima, možete uživati i u ljepoti ovog bloga.Samo toliko, sada idemo žderat sendviče.
Samo još poruka Tei, pokušala sam ti ostavit komentar na blogu,ali uzalud.Tako da znaš da sam ipak pokušala.Pozz
evo mene opet. Danas je počelo drugo polugodište,uf, koje veselje. Nova tura štrebanja, pisanja zadaći i štrebanja,štrebanja i štrebanja. A onda, ako ni to ne bude dovoljno zanimljivo,moći ćemo malo i štrebati. Ali ja sam zadovoljna. Uspjela sam spasiti svoje nesretne školske šlape od strašne subine. I moje strašne sudbine, hodanja bosa po školi ili po kući. Vratila sam se i sa skijanja. Tamo sam svašta radila, a neke od tih stvari su: zabijanje u nekog tipa i zaglavljivanje moje skije za njegovu pancericu, skakanje sa sjedežnice i tomu slično. Plus mnogo mioflexa i ostalih sredstava protiv upale mišića. Ja se sportom bavim točno jedan tjedan u godini. To je meni dosta.
Inače mi je bilo super. Stavi nespretnu osobu na dvije letve i dodaj mu štapove, a onda ga pusti da se spušta po snijegu i ledu i onda se to zove rekreativni odmor. No ja sam uživala. Premda bi mi sada trebao još jedan odmor da se odmorim od tog odmora. Ak kužite što želim reć.
Eto tako, ponovo kreće škola, pa se imam čemu veseliti. Sada kada je počelo novo polugodište polako se počinjem prisjećati što sam sve ono planirala učiniti preko praznika. Ali kada sam s izležavala po cijele dane na kauču, jednostavno mi ništa od toga nije padalo na pamet. Koliko god sam se trudila.
A sada moram ići. Možda bi se mogla danas baš i raspakirati? A zapravo, jednostavno ću spustiti proljetne stvari dolje. A sada se moram ići odmarati kako bi mi glavica bila bistra za sutra, novi dan u našoj lijepoj maloj školi.
P.S. Na skijanju: ustajanje u 8 sati(žičara se otvara u 9, ali nedaj Bože da netko drugi bude prvi na stazi) i spuštanje do pola jedan, ako se snijeg prije ne otopi. Tko ide samnom iduće godine?
Evo mene ponovo!SRETNA VAM NOVA GODINA!(to sam napisala velikim slovima jer neznam kako bi zapravo trebalo ići). Ovaj moj internet je nevjerojatan. Mučila sam se tu sat vremena dok nisam poludila i počela mlatit po tipkovnici i počeli su se otvarat neki linkovi i šta ja znam,a onda je moj kompjuter PROGOVORIO, i to doslovno. Ne znam što mi je rekao, jer sam još bila bijesna, ali nakon toga mi je otvorio ovo čudo,mislim da su mu trebale dvije sekunde. Sad znam što ću idući put kad mi ne bude htio otvorit stranicu. Jednostavno ću ga prebiti. Tko kaže da batina nije izašla iz raja? Preodgojit ću ja njega.
I ozbiljno je progovorio,nije to samo poslijedica novogodišnjeg lumpanja,od tog sam se već oporavila i to tako da dva dana nisam ustala s kauča. Ovo je treći. I treba se odmoriti,bila je to stvarno neobična novogodišnja proslava. Sumnjam da ću je uskoro zaboraviti. Do ponoći sam već stigla i plesati i napit se i plakati. Bilo je zaista svega. Osim što sam se napila ko letva(koji glupi izraz) i plakala kao malo djete(koliko poredbi), uspjela sam izreći jednoj osobi istinu i učiniti jednu,po mojim mjerilima, vrlo hrabru i moguće vrlo glupu stvar. Više nikad neću piti. Osim što postanem previše iskrena i događaju mi se neobične stvari izvan moje kontrole(kao što su naprimjer plakanje i smijanje u isto vrijeme),sutradan ujutro nemam teka, povraća mi se, a da ne spominjem proljev. No dobro, to možda ima veze s lošim vinom. I s mješanjem tog istog vina s preslanim kokicama. No ipak je bilo dobro. Nasmijala sam se,naplakala, nalila i ostalo na na. A što je još važnije, sve sam to učinila okružena ljudima koje volim. I tako, želim vam mnogo sreće,zdravlja i ljubavi u 2007., a i sebi isto. Jer ako je istina ono što kažu, da se po novogodišnjoj noći vidi kakva će biti godina, onda me stvarno svašta očekuje!
