|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je blog o meni, mojim razmišljanjima, o onom što se događa u mojoj glavi. Tko hoće,neka čita
Evo,bilo je vrijeme da se i ja malo javim...Sutra nemamo nastave.....obožavam natjecanja!! Mislim, mrzim se natjecati, ali obožavam kad se natjecanja održavaju u našoj školi. Upravo slušam nove pjesme na svom iPodu koje sam SAMA stavila i tako sam sretna.....
One stare pjesme su mi već stvarno išle na živce, a bila sam prelijena da bi stavila druge. Evo,sad sam ih stavila....slobodni dani dobro utječu na mene, samo kad pomislim da sutra ne moram raditi apsolutno ništa, odmah postanem aktivna. I napišem novi post. Makar nemam ništa pametno za napisat.
Prekjučer sam bila vani(naravno) i nagnjavila svoju prijateljicu Mariju, koja je samnom morala plesat CIJELO VRIJEME!! 
Jadna, kakvo mučenje. Nisam joj dala da sjedne. Baš sam grozna. Ma, bilo je njoj dobro samnom, makar neće priznat. Pusa mojoj Mariji, koju sam, inače, u prošlom postu zaboravila pozdravit. Stvarno sam bezobrazna. Al šta da joj ja radim kad nije išla s nama na križni put. Zato nju sad sigurno bole mišići od petka. Marija ima preslatkog brata koji je, osim što je jako sladak, moj zaručnik. Ugovorili smo vjenčanje kad se rodio, prije godinu dana. Sad čekamo da malo poraste da može reći "da" svojevoljno. Stavila bi vam sliku,al čujem da su neki od mojih prijatelja pedofili, pa baš i ne bi bilo zgodno. Ja sam još jedina normalana ostala
....hehe
Još jedan pozdrav Mariji i mom slatkom jednogodišnjem zaručniku. I Blogerici, hvala na komentaru. I svima koji ovo čitaju!!
Evo mene,znam da već jako dugo ništa napisala,ali opet me nešto kompjuter zezao.Tko zna možda mi se osvećuje zbog svih virusa koje sam vjerovatno pokupila zadnji tjedan dok sam skidala pjesme sa interneta. Što da ja radim,nisam ja neki internetski stručnjak, ja napišem koju pjesmu hoću, kliknem "download" i ako me izbaci s interneta zaključim da nešto ne valja i krenem ispočetka. I tako u krug. Čovjek bi se začudio što sam uopće nešto i uspjela skinuti. I zato mi sad ne pada na pamet pokrenuti neki antivirusni program. Izbrisao bi mi se čitav trud od proteklog tjedna.
Zato jučer nisam samo sjedila cijeli dan za kompjuterom, već sam išla na križni put. Ja sam osoba koja voli ići u krajnosti:ili samo sjedim za komjuterom ili hodam deset sati kroz šume i polja. No, sumnjam da ću to tako skoro ponoviti. Sve me živo boli, hodam kao da me tenk pogazio. Zato ni ne idem danas nikud. Ljudi bi upirali prstom u mene na ulici. Još više no inače. Ali sam se zato baš super nasmijala. Uglavnom su fore padale na račun visine moje prijateljice Tee, što baš i nije bilo lijepo od nas, ali zna ona da smo se mi samo šalili.Jel tak, Tea? Mi znamo da je iza tog malog tijela velik čovjek. Ona je dokaz da visina i veličina nema veze, ako si uporan. A mi smo uspjele doći do kraja. Čak i na misu. Koju smo, doduše, provele na klupi ispred crkve, ali šta da radimo kad je misa tako naporna, toliko ustajanja,pa sjedanja, pa ustajanja.... Nakon 10 sati hodanja i kopanje nosa bi mi bilo naporno. Još su nas toliko gonili, kao,presporo hodamo. Rekli su nam ili nek požurimo ili nek odustanemo, što bi možda i učinili da smo imali pojma gdje smo. Ali smo se na kraju ipak dovukli do kuće.
Mislim da moji nisu niti skužili da me nije bilo cijeli dan. Nakon što sam osmi put ponovila da sam upravo prohodala 10 sati, mama je rekla da mi se divi i nastavila gledati seriju. Toliko o tome. Išla sam spavati u 8 navečer, što nisam napravila od negdje od četvrte godine mislim. Skoro sam se naljutila na frendicu kad mi je u pola devet poslala poruku. Probudila me.
Inače, pozdrav mojoj prijateljici Večerinki koja mi je jedina cijeli dan slala poruke, makar joj ja nisam mogla odgovorit jer Bogu iza nogu nema signala. I mojoj prijateljici Sari koja se nedavno vratila sa godišnjeg. I Gobci, koja je nekako uspjela stići do crkve prije mene. I Babićki koja je ostavila svoj poseban, osobni trag na Gojilu. I Tei koja je satima slušala glupe fore na račun svoje visine-ti si moj heroj. I svima koji su jučer hodali kroz one džungle i slušali kako ja 10 sati ponavljam kako mi izbija žulj na prstu. I svima ostalima, pozzzz
Napokon se nakupilo dosta komentara,pa eto,pišem novi post. Jednom sam već skoro počela pisati prošli vikend,ali sam se uspjela oduprijeti i ostati jaka. Zato se sada pripremite za opširno. Već dugo nisam ništa pisala,pa ovako: u petak mi je bilo super vani,lijepo sam se naplesala i još nešto na na. A u subotu sam,kao i obično išla na vjeronauk, a poslije toga,naravno, na sendvič u Mediteran (tamo smo već redovite mušterije, već smo si postale dobre s onom tetom tamo što radi fine sendviče), a poslije toga smo išle kupit još papice (da,JOŠ) i otišle u sportsku. Cure su učile mene i Teu igrat biljar i moram napomenuti da sam prirodni talent. Igrale smo dva puta i ja nisam niti jednom uspjela ubaciti niti kuglu u rupu. Barem ne niti jednu obojenu. Tea je bila bolja od mene. Unatoč sitnici što nije znala držati štap u ruci, uspjela je nešto i pogoditi. Poslije toga smo kartale. A nakon toga smo unijele kofere i uselile se u sportsku.
Nismo,naravno,ali smo provele ondje pola dana. U jedan sam ja trebala ići pred knijžnicu. Nastavnica mi je rekla da dođem pokupit nagradu s onog SF natječaja o kojem sam već pisala. Ja mislim,dobro, uzmem nagradu i idem kući. Kad ono uđem u knjižnicu, a tamo kamera, neki ljudi mi čestitaju i kažu da su pisci, složene su stolice, neka me ženska pita pitanja i snima moje odgovore(ne pitajte me što me pitala, ne znam ni sama), uglavnom, totalni šok. Bilo bi lijepo da mi netko nešto kaže idući put da se ne prestravim i da stavim bar malo pudera da ne izgledam baš kao da sam iz groba upravo izašla kad me već snimaju. Sad još i čujem da sam izašla u novinama. Neću reći kojima da nekome slučajno ne bi palo na pamet pogledat.
U nedjelju je bilo kao i svaki drugu nedjelju. Išla sa na misu sa curama i poslije toga smo išle na onu finu zdravu, vitaminima punu lepinju iz zdravljaka. Prako tjedna se,naravno,ništa zanimljivo nije dogodilo. Nadam se da će vrijeme ostat ovak dobro do petka. A u subotu idem na duhovnu obnovu. To bi trebalo bit zanimljivo, pogotovo nakon samo par sati sna. Al, što ću, kad sam tako blagog karaktera, pa se dam lako nagovoriti od svojih prijateljica.
Vidim da će nešto sređivat na Blogu preko vikenda, možda onda budem mogla napokon komentirat kao bloger. A sad idem, nadajući se da će mi htjet ovo objavit(moj kompjuter voli ljude držati u napetosti do zadnjeg trenutka). Ako ovo čitate, znači da sam uspjela. POZZZZ svima!!
