Sezona ljudi iz paštete
utorak , 25.11.2014.Dan je napokon određen i oprez pri otvaranju pašteta se mora pojačati. Nakon višemjesečnog prepucavanja konačno je postavljen datum održavanja predsjedničkih izbora, 28. prosinca 2014. godine.
Pitanje koje se odmah nameće je imaju li potencijalni kandidati uopće pojma čime se predsjednik Republike Hrvatske bavi? Ako slučajno i imaju ne ostavljaju takav dojam nego podcjenjuju potencijalne birače nabacujući se političkim parolama najgore populističke vrste. Svi bi oni nekakvu bolju, pravedniju, nekorumpiranu, čistu, gospodarski jaku, divnu i krasnu Hrvatsku. Iste ili barem slične stvari rekla bi i svaka kandidatkinja na izborima za miss Hrvatske da je se pita u kakvoj državi želi živjeti. Tko, uostalom, takvu državu ne bi želio?
Problem je taj što glavni element usmjeravanja politike određene države, zakonodavna vlast, nije u rukama predsjednika Republike. Pravo predlagati zakone imaju saborski zastupnici, klubovi zastupnika, radna tijela Sabora i Vlada. Predsjednik samo proglašava zakone i ima mogućnost pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom ako smatra da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom. Veće ovlasti, donošenje uredbi koje imaju zakonsku snagu, dobiva samo u slučaju ratnog ili drugog izvanrednog stanja kada je država ugrožena, s time da i tu postoje određena ograničenja.
Ima doduše ustavnu ovlast predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja te može biti nazočan sjednici i sudjelovati u raspravi, ali to je sve, ne može nikoga na ništa natjerati.
Temeljna funkcija predsjednika je da predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu. Bitno je dakle da bude čist i uredan, pristojan, razvijenih društvenih vještina kako bi nakon kakvog summita svjetskih čelnika, u neformalnom razgovoru imao što reći o novom svjetskom poretku, sportu, umjetnosti, gastronomiji, već o čemu li gospoda državnici pričaju kada se svjetla kamere ugase, a društvo povuče u kakvo ugodnije i intimnije okruženje. Ima li kakve druge vještine to je samo dobrodošao bonus. Upravo zato što ne mogu ništa ozbiljno zajebati, osobe koje obavljaju predsjedničku funkciju su po istraživanjima javnog mišljenja redovito najpopularniji političari u zemlji. Mogu pričati viceve, davati packe vladi, kukati nad teškim stanjem građana - dovoljno je jednostavno govoriti što ljudi žele čuti. Zato obratite pozornost na to što se priča i ne nasjedajte obećanjima koja je nemoguće izvršiti.
Puno veći problem od toga tko će biti predsjednik je prijedlog novog proračuna s planiranim deficitom od 12, 5 milijardi kuna. Kada se ministar financija jednom vrati iz inozemstva bez novog stranog kredita za popunjavanje proračunske rupe niti najšarmantniji predsjednik ili predsjednica neće nam moći pomoći.
komentiraj (2) * ispiši * #
„Quousque tandem abutere, Catilina, patientia nostra?“*
četvrtak , 13.11.2014.„Ja sam idiot! Ja sam idiot! Ja sam idiot“, ponavljao je Zoran Milanović stojeći pred ogledalom, udarajući se remenom po leđima. „Zašto sam tako glup? Zašto sam tako glup? Zašto sam tako glup?“ ponavljao je udarajući glavom o zid.
Ako i nije izvršio te oslobađajuće postupke za čišćenje aure i prokrvljavanje tijela, trebao je.
Jer nakon nove izjave kojom je skrenuo pozornost na sebe i svoju nesvjesnost trenutnom situacijom u Hrvatskoj, premijer bi stvarno trebao uvesti određene mjere samokažnjavanja budući da prema prirodi posla koji obavlja na takve stvari bi morao biti osjetljiviji.
Svojim elitističkim izjavama on u stvari jasno pokazuje da ne razumije, odnosno da ga svakodnevnica malog čovjeka zapravo ne zanima; na zastupničko pitanje Mladena Novaka o djeci predškolske dobi koja prema UNICEF – ovom istraživanju žive ispod granica siromaštva i djeci školske dobi koja su gladna u školi jer nemaju sredstava za obrok te hoće li štogod po tom pitanju poduzeti odgovorio je: „... Danas u Hrvatskoj nije problem prazan želudac. Ljudi i djeca imaju pun želudac, pitanje samo čega. Jer kvalitetnija hrana u pravilu previše košta, mada ne mora previše koštati. Prema tome, nemojmo, nemojmo biti takvi populisti i govoriti da danas ljudi u Hrvatskoj gladuju. Problem je veći, ljudi u obitelji jedu, hrane ima više nego ikada, ali ima loše hrane koja je jeftina, koja nije možda direktno štetna, ali dugoročno je štetna. I to su navike koje moramo početi mijenjati u našem društvu. To ne ide na silu, to ne ide preko noći, to će trajati godinama, ali to je proces koji naprosto u jednome trenutku moramo započeti. Centri za socijalnu skrb imaju razrađene modele - htjeli ste me unaprijed spriječiti da o tome govorim** - ako netko zaista nema za obrok, država, odnosno Centar za socijalnu skrb će se pobrinuti i imat će ga ako je netko zaista gladan. Ali nije to glavni problem u Hrvatskoj, glavni problem je kao i u drugim državama obilje loše hrane, obilje kalorične hrane, obilje dostupne hrane i nesposobnost da se stvari razlikuju, a to je stvar odgoja i tu je škola jako bitna...“.
Izjava je to koja u suštini nije glupa i koja detektira određene probleme, ali da je izgovorena, recimo, u Švedskoj. Izjava je u stvari odraz svijeta u kojem premijer živi. Svijeta gdje se ne razmišlja o tome kako jednokratno platiti razliku za potrošnju struje u proteklih 6 mjeseci zajedno s računom za tekući mjesec, kako platiti račun za plin koji se zimi penje i preko 1000 kuna, kako kupiti školske udžbenike za dijete, dvoje, troje. U tom svijetu se ima. Jednostavno se ima. I svjestan je premijer da ima, ali nije svjestan da drugi nemaju. Nikada nije bio u takvoj situaciji, ne razumije je. To su za njega daleke priče, jednako daleke kao i priče o gladnim i bolesnim ljudima i djeci u Africi. Priče nad kojima se čovjek sažali kad ih se sjeti, ali ih i zaboravi odmah u sljedećem trenutku jer se sjeti da danas ne bi bio loše pojesti kakvu plemenitu ribu jer jučer je obrok bio nedovoljno bogat omega 3 kiselinama, uz Tomićev pjenušac ili malvaziju Coronica, te lagani sufle s memorijom pite od jabuka i proljetnim goranskim borovnicama. Iza zatamnjenog stakla crne limuzine plebs se ne primjećuje.
Politički program vladajuće koalicije općenito je u najvećoj mjeri podbacio (čuveni Plan 21), a glavne stvari koje ljudi očekuju da im političari koji upravljaju državom osiguraju kako bi u miru mogli raditi i zaraditi si plaću za dostojanstven život nisu ostvarene: pravna sigurnost i učinkovita sudska zaštita, jeftina, nekorumpirana i učinkovita birokracija, monetarna politika koja će preko bankarskog sustava omogućiti pristup jeftinom kapitalu, zaštita ljudskih prava te pouzdana i nezavisna policija. Kada uz sve to još slušamo i izjave koje ljudi koji moraju smisliti što će uopće taj dan pojesti i koji zaista nemaju, mogu doživjeti kao uvredu - jasno je da posljedice slijede. Plebs ipak čini većinu glasača koji takve propuste kažnjavaju svake 4 godine na parlamentarnim izborima.
* - Dokle ćeš konačno, Katilina, zlorabiti strpljivost našu?(Marko Tulije Ciceron)
** - Zastupnik je rekao da ne želi u odgovoru pozivanje na to da roditelji djece koja nemaju za obrok primaju socijalnu pomoć, ali ju ne znaju rasporediti jer smatra da to nije istina, barem u većini slučajeva (op. a.)
komentiraj (3) * ispiši * #
