Bajka je biti majka https://blog.dnevnik.hr/bajka-je-biti-majka
srijeda, 31.10.2018.
Mamoporoza
Moj anđelak napokon spava a ja ležim nepomično kraj njega ko da me ošinuo grom, umorna preumorna od guranja robusnog plastičnog traktora s prikolicom na pedale. I s klincem na njemu, naravno. S malim zafrknutim trogodišnjakom, visokim 104 cm i teškim 16-ak kilograma. On, kao, vozi pilu… a zapravo samo sjedi, tu i tamo stisne pedalu, naređuje kako i gdje da ga guram, zjaka okolo. Majka gura cijelu mehanizaciju – s kojom bez problema poveći poljoprivrednik obradi svoja polja – i trkelja non-stop: „Stišći nogicama pedale, jedna, druga, jedna, druga… gurni jače… okreći volan… pazi zid, pazi macu…“ Okrećem volan i guram ljutu mašinu istovremeno, pognuta do crne zemlje i brijem si kako se više nikad neću uspjeti izravnati. Vozimo se mi tako što po dvorištu (betonu, travi, kamenčićima), što po nogostupu. Stisni, okreni, gledaj ispred sebe, pazi… Mali „ljenjivac“sjedi na tom traktoru kao u turističkom autobusu s otvorenim krovom – gleda i uživa. Zaustavljamo se kraj nekog žlijeba, a okice sjaje kao da je ugledao najljepši muzejski primjerak. Koristim priliku i pokušavam stati uspravno, samo pokušavam, ne ide. Barem si popravim hlače, i jednom rukom brižno opipam bolne bubrege. Već kad smo tu gdje jesmo, pognuti kraj njemu predivnog žlijeba, nagovaram ga da piški s takvim oduševljenjem u glasu kao da mu nudim najveću i najšareniju lizalicu na svijetu. Tipa, hajmo sad zapiškiti ovaj visoki žlijeb, to je baš kul, kao veliki dečko, kao pravi traktorist. Zapišasmo mi tako taj famozni žlijeb (smeđi, popravljeni, lijepi…) ko rasni muškarci i hop opet na traktor. Ja sam cijelo vrijeme u pognutom položaju i sine mi dok mi se manta od bolova u leđima: One bakice pod pravim kutom… Jesus, pa nije to nikakva vražja osteoporoza nego mamoporoza. Dok ih naučiš hodati, piškiti, skidati hlačice, dok ih naučiš voziti bicikl, pospremiti igračke… spreman si za generalku.
| listopad, 2018 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Studeni 2018 (3)
Listopad 2018 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Pisanje, čitanje, filozofiranje, tokovi svijesti i nesvijesti moja su domena. Što o životu, svijetu, što o vječno nedokučivom odnosu muškaraca i žena, kulturi i umjetnosti podizanja djece. Diplomirano sam piskaralo s godinama slobodarskog iskustva u svijetu medija - od lekture do novinarskog i uredničkog posla. Ljubiteljica umjetnosti, dobre knjige… imam oko ali ne i ruku za te stvari. Proučavam i poučavam, rjeđe stvaram. Profesor i novinar u duši, što više reći. Volim pokret, volim brda, planine, zelenilo, plavetnilo.
Uvijek mi je privatni život bio na prvome mjestu, a iz te je štorije poniknuo i moj glavni lik – trogodišnji sin Maro. Živahan i temperamentan dječak koji mi je pokazao neki drugi svijet od onog koji sam živjela punih 35 godina. Dugo sam mislila da majčinstvo nije za mene, no duboko u sebi sam osjećala da je to moj životni poziv. Bolja sam osoba od kad si ti tu, nježnija, pažljivija, tolerantnija. No ne dam ti da me skroz smekšaš! Želim ponovno izoštriti um i pero, izvući iz mrtvih ženu sklonu ironiji, onu osobu koja je možda nespojiva s majčinstvom, koja tumara nekim drugim putevima, barem u mislima. Želim dokazati da obje persone mogu egzistirati, dobro se nadopuniti i odlično zabaviti. Nije lako, ali nije nemoguće.
Pisanje liječi dušu, a moju svakako treba zaliječiti nakon razvoda, povratka u roditeljski dom s 2,5-godišnjim djetetom i šaltanja na mode „samohrani roditelj“. Stoga je ovaj blog zamišljen kao mala kreativna psihoterapija; katkad moraš olakšati dušu pred cijelim svijetom. Ako sam pritom nekog nasmijala, potaknula na razmišljanje, izazvala bilo kakvu emociju, reakciju, potaknula na akciju ili indirektno dala kakav savjet, onda će mi ova rabota biti još smislenija.
Dugo sam razmišljala o imenu bloga i niti jedno mi nije zazvonilo. Odabrala sam Bajka je biti majka zbog ironičnog prizvuka, zbog preplitanja zbiljskog i nadrealnog u majčinstvu, zbog svakodnevne borbe s mitskim bićima… ma kužite metaforu.