zivot badema

Kažu da se prve mačiće baca u vodu i da prva impresija vrlo često zna biti pogrešna. Isto tako, kažu da prva poznanstva gotovo nikada ne završe dobro, kao i prve veze. U životu sam se često uvjerio u istinitost ovih tvrdnji (zle ljude koji ubijaju mačiće trebalo bi baciti usred močvare da do kraja života udišu smradna isparavanja i grebu plikove od komaraca), no moje prvo poznanstvo nije završilo loše. Dapače, pokazalo se kao nešto neizmjerno pozitivno u mom životu, kao moj najbolji prijatelj.
Kad ste klinac jednoznamenkastog broja godina čudne boje kose i povučenog karaktera, to nikako nije dobro. Kad se tome dodaju averzije od izroda majke narkomanke po kojoj pljuje cijelo susjedstvo i zbog koje ostale majke obzirno upozoravaju svoju djecu na mogućnost da je taj izrod naslijedio mnoge nepoželjne karakterne crte dotične besramnice(skidanje nasred ulice, naprimjer, vrištanje nekih čudnih pjesama i rječi sa balkona ili nedaj VAŠIMA-BBBAJ psovanje i sklonost ka fizičkom nasilju), ta situacija postaje gotovo neizdrživa. Srećom, taj klinac koji sam, usput rečeno, bio ja, od svojih je niškoristi roditelja naslijedio velikog, čupavog psa, pa se nitko nije usudio bacati kamenje na njega i nazivati ga dražesnim nadimcima koji se njihovim smjernim majkama nikako ne bi svidjeli, barem ne u njegovoj blizini.
U tom je susjedstvu živio još jedan dječak koji se nije previše sviđao smjernim majkama mile dječice. "Tako mali, a već izgleda kao prekaljeni kriminalac.", govorile bi odmahujući glavom u nevjerici, "Da mi je samo znati što to rade njegovi roditelji, kad su ga tako zapustili..." Zaista, tolika zapuštenost u to vrijeme, za dječaka starijeg godinu dana od mene ali još uvijek jednoznamenkastog broja godina, bila je začudna, iako je danas normalna i prihvaćena. Smeđa mu je kosa u pramenovima padala u smeđe oči i po koščatim ramenima, dajući mu izgled bad-guya kojeg su se svi pribojavali i kojem su svi pomalo i zavidjeli. Bio je odjeven upravo skandalozno, uvijek u istu poderanu majicu i traperice sa rupom na koljenima iz čijeg je džepa izlazio lanac koji je njegovu hodu davao zveckav ton. Nikada nije oskudijevao u igračkama, iako svojih nije imao, a zadaća mu je uvijek bila napisana na vrijeme, iako ne njegovim rukopisom. Ili se barem tako pričalo.
Kao svojevrsni izgnanik iz odabranog društva mile dječice, ja nisam znao za pokvarenost tog dječaka koji je izgledao jednako osamljeno kao i ja, uvijek sjedeći pod istim drvetom u parku i igrajući se autićima sâm sa sobom. Potpuno nesvjestan opasnosti, jednog sam mu se dana plaho pridružio sa svojim izlizanim autićem s kojeg se oljuštila boja te sam ga markerom ofarbao u crno. Za divno čudo, ili nije u meni prepoznao izrod narkomanke, ili ga majčica nije uputila u opasnost družanja samnom, te se samo ovlaš nasmiješio iza smeđih pramenova i spektakularno me pobijedio. Sljedećeg smo se dana opet zajedno igrali, sa istim ishodom. Za mjesec dana već smo išli zajedno u školu, a ja sam ga, kao mlađi i sa manjim brojem sati, svaki dan čekao da se možemo zajedno vratiti kući. Za par godina, kad su djeca iz susjedstva poželjela naše opasno prisustvo da bi tjerala inat svojim smjernim majkama, nitko nije shvaćao naše spike i nitko nije volio njegovo spuštanje i moje filozofiranje, te su brzo odustajali. Nama to nije previše smetalo. On, majstor u govorenju riječi unatrag, prozvan Zorglub po jednom od boljih likova iz Sprua i Fantazija, i ja, mali cinik sklon paranoičnim ispadima, obožavatelj pasa i izrađivanja nunčaka, ogrlica za pse i inih pizdarija. Jednostavno, bili smo sami sebi dovoljni.
Kao i svaka priča o prijateljima koja ima tendenciju prelaženja u pravu sapunicu, niti ova ne završava ovdje. I nadam se da se neće završiti još barem šezdeset godina.

Jesen 2001., ulica Franca Prešerna, Rijeka

Kao i obično, instalirali smo se u Portunu
Zorglub, Lilo i ja
Čikovi po podu, red Tuborga kupljenog na sniženju, uredno složen uz ogradu
Inače smo kupovali neko jeftino, bljutavo pivo
Ali danas smo se počastili
Umjesto Columba navlačimo Ronhill, držeći ga onako između kažiprsta i palca, baš kao prave pizde
Stara mi nije oprala najdražu majicu pa imam neku fušersku košulju na zeleno-crne kocke
Izgledam kao kreten, ali nije me previše briga
Lilo kljuca sa glavom na koljenima par stepenica iznad mene
Zorglub nešto provaljuje i ja se neprestano smijem
Boli me grlo od smijanja i previše trave i vrištanja na jučerašnjem koncertu
Baš smo se uništili jučer, bilo je jebeno dobro
Još uvijek nemam sline od silnih pljuga koje smo smotali, skupa sa Ćuftom i njegovom malom
Zorglub opet nešto provaljuje i ja pljujem pivu po podu
Grcam od smijeha, pive i dima
Zorglub se ruga mojoj košulji
A tada moj svijet staje
Velike smeđe oči upadaju među nas, nepozvane
Zbunjeno trepću i uzmiču natrag, prema vratima
Želim ih zaustaviti
Želim da ostanu
Ali ništa ne činim, jer sam pizda u fušerskoj košulji
Srećom, Zorglub je ovdje da ih zaustavi umjesto mene
Poziva ih među nas i guza u zelenim samtericama se smješta na stepenicu do mene
Odjednom me sram što imam ovu košulju i što nisam oprao kosu od nedjelje
Ta nedjelja je bila prije tjedan dana
Sram me što navlačim Tuborg i Ronhill
Jer Tuborg piju šminkeri, a ja ne želim da se misli da sam ja pizda
Mislim, ja jesam pizda, ali druga stvar je kada to netko drugi misli o vama
Odjednom želim zadaviti Zorgluba jer se ruga mojoj košulji
Zar ne shvaća da me to vrijeđa
U tom trenutku moja se desna natkoljenica našla ugodno prislonjena uz onu u zelenim samtericama
Crvenim
Želim nešto reći
Nešto smiješno, nešto nezaboravno, posebno
No uspijevam samo glasno podrignuti
Zorglub pljuje Tuborg po mojoj fušerskoj košulji
"Svinjski, ali zdravo!"- vrišti
Molim VAŠIMA- BBBAJa da mi pošalje potres i dražesnu raspuklinu da mogu propasti u nju
I prije sam ispadam kreten, ali tada me nije bilo briga
Sada me briga
Smeđe oči se okreću prema meni
GDJE JE JEBENI POTRES KADA GA TREBAŠ
"Oh, mora da si ti najzdraviji čovjek na svijetu"
MUNJE, GROMOVI, EVO ME, OVDJE SAM
PIČKE JEDNE, ŠTO STE SE USRALI
"Ja sam yoda"
Ja nisam ovdje i ovo se ne dešava
Još par sekundi i probudit ću se u svojoj sobi
"Možeš mi i izpodrigivati ime, nemam niš protiv"
3...2...1...
Zvoni
Ne zvoni
Au shit, zašto ne zvoni
"Što, sad smo još i sramežljivi?"
I tada sam pogledao
U pramenove crne kose koja se nestašno uvijala oko šiljaste brade
U izraženu Adamovu jabučicu koja je mirovala, iščekujući
U te smeđe oči dugih crnih trepavica, pune nestašnih iskrica
I tada sam znao
I tada sam se prepustio
Jer nema smisla biti sramežljiv pred ljudima s kojima želimo provesti cijeli život

o Bogu

Londes kaže:
Why do you think people believe in God? It's because they want to. It's not easy living in this rotten world, there is nothing certain while living on this world. Do you get it? God didn't create humans. Humans created God.

badM kaže:
Ja sam ateist, i to od glave do pete. Niti kršten, niti pričašćen, niti krizman, a bome niti oženjen, uvijek sam bio onaj u kojeg su svećenici u osnovnoj školi upirali prstom kad je trebalo naći krivca za nečije 'posrtanje' i markiranje sa vjeronauka i mise. Može se reći da ne volim crkvu, pogotovo ono u što se izrodila tokom godina, ali ne može se reći da pljujem na sve to. Kao pravi primjerak izumirućeg tolerantnog društva nesklonog pretjeranim averzijama, nemam ništa protiv toga da netko vjeruje, dok god meni ne soli pamet i ne tjera me na nešto. Na kraju krajeva, vjera toliko obilježava kulture i bilo bi naprosto dosadno bez nje: zamislite samo, povijest bez džihada i Križarskih ratova! Čista dosada! Toliko bi psovki palo u zaborav... Čak sam se i ja, zadrti nevjernik (iliti sotona u ljudskom obličju, po riječima dragog svećenia iz osnovne, gorio u paklu), morao prikloniti sveopćem trendu. Ali, da ne bih bio isti kao svi ostali, prosti vjernici, ja sam izmislio svoje surogat božanstvo(po logici: kupiš 1, dobiš 11! tj. moliš jednog, uslišava ti 11!), VAŠIMA- BBBAJ! Drage ovčice, ja nisam zagovornik dogme stoga ću vam rasvijetliti taj misterij: Višna+Alah+Šiva+Isus+Muhamed+Anđeli+Bog+Brahma+Buddha+Apostoli+Jahve


o TV-u

Londes kaže:
Do yoo know what the greatest and worst invention that humans ever made was? Television. Television controls people using information and steal their sense of reality. TV has created people that are easily fooled by many idiotic fantasies.

badM kaže:
Ali TV je dobar! Ja volim TV! Nekada bih radije ostao doma gledat TV nego ići van s prijateljima ili dečkom! Kada bi se TV pokvario, prodavao bih ostali namještaj i pokućstvo da mogu platiti popravak! Nakon što namlatim puno para, prvo što napravim bilo bi kupovanje ogromnog plazma ekrana, da se vidi tko je glavna faca u susjedstvu! ... Vidite? I nemojte reći da ljudi nisu takvi. Ja priznajem da mi ove opcije gore i nisu toliko nezamislive. Pogotovo ona četvrta tvrdnja... Recite mi, molim vas, koliko ljudi poznajete koji bi, da im se u isto vrijeme raspara madrac (da, madrac za krevet, yoda :) i pokvari TV, prvo kupila novi madrac???
Također, potpisujem sve što Londes kaže. Neću puno filozofirati o tome jer smatram da ste dovoljno pametni da te stvari znate i sami.


o reklamama

reklama sa sredine 20.st.:
"U Parizu, sve lijepe žene, da sačuvaju svježinu svog lica, ili da postignu mladenački teint, kojemu se toliko zaviđa, upotrebljavaju samo djelotvornu, higijensku, ugodnu i bezuvjetno potrebnu CREME SIMON. Ujutro i uveče, odmah nakon umivanja i to još na vlažnu kožu nanosi se ova krema, pa će djelovanje biti čudotvorno. Potražite i puder Simon i sapun Simon."

suvremene reklame:
Ne koristiš Maliziu? Kakav si to muškarac? >
Perilica dulje živi uz Calgon!
Mamice, mamice, mislim da se učiteljica zaljubila u mene...
Rex, lukav način pranja!
Uzmi Twix i idi dalje!
Kaži good-bye celulitu!!!
Smrdi, smrdi, užasno smrdi!
itd.itd.itd.

badM komentira:
Usporedite, molim vas, reklame u prošlom stoljeću sa današnjima... No, molim vas, samo na tren!!! Crema Simon ima cijeli roman, nastoji zavesti čitatelja/gledatelja, igra na kartu njegove taštine (spominje čak i Pariz!!!), baja o čudotvornom djelovanju... A danas, 3 riječi... Napadnite me, recite da sam lud i da je dobro što reklame nisu još duže. Ali meni se čini da su se one skratile jer smo se mi poglupili. Brzo se prodajemo proizvodu, bez da su nam rekli išta o njemu (primijetite da se u gornjoj reklami navodi i uputstvo o upotrebi famozne Creme Simon), bez da su nam se trebali puno umiljavati... Ispljunu tri riječi i mi progutamo udicu!!! Žalosno, vrlo žalosno.


i važno pitanje: Who the fuck is Londes?
i važan odgovor: Cowboy Bebop, 23.epizoda, Brain Scratch

Čudne mi se stvari znaju dogoditi kada raspustim kosu, a jedna od zabavnijih je dobivanje reklamnih paketa uložaka. Neću o tome puno filozofirati, jedino ću reći da tete djeliteljice ne diskriminiraju muškobanjaste cure dlakavih nogu. Bravo za tete koje ruše nametnute ideale ljepote! Vi štitite budućnost samosvjesnih, neovisnih žena i butch lezbijki! A sada, natrag na uloške. Sa krilcima, bez krilaca, sa želeom, bez želea, sa utorom za guzicu, bez utora za guzicu, tanki, debeli, noćni, dnevni, sa raznim brojem kapljica, plastificirani, vatirani, pamikirani, crni, bijeli, za bapske gaće, za smrdljive gaće (oni mirisni), za tange… I tako dalje i tako bliže. Ulošci su uvijek IN i uvijek se nose, koliko god ih tamponi pokušavali istisnuti. Iako, da dijele reklamne tampone, možda bih bio upućeniji u njih i vrtio sasvim drugu ploču. Bah, ako se mene pita, bolje nositi drek u guzici nego na gaćama, ali neznam kako to ide sa menstrualnom krvlju pa ću zašutjeti. Ono što me kod uložaka zanima je sljedeće: da li postoji neka klasna podjela uložaka? Prije nego što me razapnete na stup srama, da malo pojasnim pitanje… Recimo, u muškom krugu u kojem se ja krećem vaš afteršejv i dezodorans govori mnogo o vama, npr.: Nivea je za mamine sinove, Old Spice za muškarčine sa dlakavim pazusima, Axe za brijače i wannabe kulere, Malizia za pizdeke itd. itd. Pa, kad smo sve tako lijepo podijelili na kaste, zanima me da li smo podijelili i uloške? Ne znam… da li su crni uloški za darkerice, mirišljavi za šmelerice, Allways za 'narodne mase' a Libresse i Carefree za one koje se žele istaknuti, pa neki Žnj ulošci za punkerice..? Nazovite me ludim i retardiranim, ali eto, čisto me zanima, da li na odabiranje uložaka, osim potrebe i vlastitih mjerila, utječu i neki socijalni faktori.

Sjedio sam tako i gledao u ništa posebno.
Buljio, zapravo.
Ne sjećam se više u što, no potpuno me zaokupilo.
To buljenje, ne taj objekt u koji sam buljio.
Fora mi je bilo buljiti samo buljenja radi
Vjerojatno sam izgledao glupo, no meni je bilo fora.
Knjige za ispit su mi ležale u krilu.
Zapravo sam htio učiti vani, no nije mi se dalo.
Zanimljivije je buljiti nego tražiti odgovore na stupidna pitanja.
Kako najlakše ukloniti krpelja iz pseće noge?
Stupidan odgovor na isto takvo pitanje : amputacija.
«Štef, kaj se peseku desilo da ima samo 3 noge?»
«Ma, imao je krpelja pa ga je veterinar odmah sredio.»
Počeo sam se cerekati.
I dalje mi se nije dalo otvoriti knjige, iako su mi se noge znojile od njihove težine.
Znate onaj odvratan osjećaj klizenja kapljice znoja s unutarnje strane potkoljenice?
Fuj.
Barem jedna stvar koju onaj tronogi pas više neće morati trpjeti na jednoj nozi.
Možda će njegov znoj kapati ravno s batrljka na pod.
Onako, jer nema kamo drugdje.
Sva sreća da se pseće noge zbilja ne amputiraju zbog krpelja.
Svijet pun tronogih pasa.
Pa se krpleji prikelje i za ostale noge
Dvonogi psi.
Jednonogi psi.
Polu-psi.
Kako psa bez nogu nazvati psom?
To je polu-pas.
Ja bih svog furao na skejtu.
Komercijalizacija skejta!!!
Skejt- obavezni modni detalj scakog trendera, za njegovog krznenog polu-ljubimca.
Malene stazice po kojima se psi voze, odgurujući se njuškama.
A skejteri bi prestali biti cool.
Da, ne volim skejtere, uvijek su me šikanirali.
Patite, kreteni!
Uff, noge su mi se zbilja usaftale.
Osjećao sam se popišano.
Ali i dalje mi se nije učilo.
Neki pas je lajao, visokim, histeričnim lavežom.
Sigurno neka übercool čiuaua, histerični mutant štakor.
«Kai, kai»- kao skviki toj.
Joj, što me živcirao taj pas.
UMUKNI!!!
Pička vlasnice ti se zgadila!
Sigurno lakira nokte negdje u hladu.
Šteta što je Ling dobro izdresiran da ne maltretira druge pse
Možda bih ga mogao nahuškati...
Slučajno, naravno...
Ali dotična gospodična bi me sigurno tužila za duševnu bol.
Koja frustracija...
Ako mi taj pas ikada dođe u ordinaciju s krpeljom na nozi...
Cak
Žao mi je, gospodična, to je jedini način.
Cak
Ma ne plačite, gospodična, to je za njegovo dobro.
Cak.
Ne valjajte se po podu, gospodična, krvav je.
Cak.
Gospodična, stravično zavija, da mu odrežem i jezik..?
Cvik.
Gospodična, molim vas, svladajte se.
Budite snažni, zbog njega.
Evo vam maramica, gospodična.
Evo vam račun, gospodična.
Ma ne bi to tako završilo, ipak ja imam meko srce.
Evo vam 50% popusta na skejt, gospodična.
Da, tako već da.
Moje veliko srce ipak mora doći do izražaja.

:p

Metar i pedeset čiste zlobe. Pofarbana kosa, u crveno naravno. Smeđe, podrugljive oči. Da, to je Wannabe kučka 2, toliko dvolična da su je zaposlili u mom najdražem shoe-shopu! Ja mislim da sam pristojan kupac: pozdravim na ulasku i izlasku iz dućana (čak namjestim osmijeh!); ne smijem se i ne dobacujem (barem ne pretjerano); čarape mi ne smrde (barem mislim); uvijek plaćam gotovinom. Što je najbolje od svega, ona je mlada anarhistica a ja iskusni punker, imamo sličan stil odijevanja i trebala bi mi biti naklonjena! A ona mene ne podnosi. Možda je tajna u tome što ja ne nosim Palestinku jer to smatram licemjernim i 99.6% ljudi koji je nose smatram kretenima (onih 0.4% su Palestinci). No, nikada ništa nisam prigovorio njezinoj crno-crvenoj Palestinki kojom ponosno omata minijaturni vratić i rekao joj da je licemjerna, kapitalistička kretenuša. No možda nju živcira činjenica što ja ne nosim Palestinku i time se izdvajam iz kvazi-anarho gomile u kojoj se ona nalazi... ili je jednostavno ljubomorna na moju lijepu crvenu kosu. Slijedi me po cijelom dućanu poput najdosadnijeg psa i odmjerava Marte na policama kao da će mi neku od njih zavitlati u glavu. Onako malena i dosadna, podsjeća me na čiuaue, karikature od mutiranih štakora kojima je jedini cilj u životu lajati dok ne svisnu. Možda misli da ću ukrasti Martu i strpati je u džep i nonšalantno šetkati gradom u rasparenim čizmama. Onako, jedna crna a druga crvena, kao pravi cool anarhist. U stvari, ima dosta anarhista koji hodaju gradom rasparanih džepova i rasparenih cipela, možda zbilja kradu po dućanima, nikada se ne zna. No nije mi jasno zašto se našiljila upravo na mene i odlučila mi zagorčati život.


Statistika u kojoj je wannabe kučka 2:
- htjela krivo naplatiti (naravno više): 4x
- srala da nema mog broja (a ja sam vidio da ima): 7x
- zabila se u mene (ničim izazvana!) straga: 18x
- zabila svoju wannabe crvenu kosu pod moj nos: 4x
- Martom s čavlima mahala opasno blizu mog nosa: 2x
- razbila moje najdraže sunčane naočale: 1x
- nazvala me kretenom (u redu, možda sam ja kriv, rekao sam da te Marte nemogu toliko koštat da imaju zlatne čavle): 1x
- nazvala me maminom mazom(jer sam joj donio Marte koje sam kupio kod nje i kojima je bio razderan potplat): 1x
- slučajno ispustila teške čizme na moje gole noge: 5x


I sada recite da me ne mrzi i da sam paranoik! Dobro, ja jesam paranoik, ali ovo nije normalno! Na ta vrata, umjesto VUCI, trebali bi staviti natpis UBILAČKI NASTROJENA ČIUAUA, tako da se ljude upozori na opasnost. Gadura. Dabogda joj se srušila polica najtežih čizmetina na tu jajastu glavu.