Jesen 2001., ulica Franca Prešerna, Rijeka
Kao i obično, instalirali smo se u Portunu
Zorglub, Lilo i ja
Čikovi po podu, red Tuborga kupljenog na sniženju, uredno složen uz ogradu
Inače smo kupovali neko jeftino, bljutavo pivo
Ali danas smo se počastili
Umjesto Columba navlačimo Ronhill, držeći ga onako između kažiprsta i palca, baš kao prave pizde
Stara mi nije oprala najdražu majicu pa imam neku fušersku košulju na zeleno-crne kocke
Izgledam kao kreten, ali nije me previše briga
Lilo kljuca sa glavom na koljenima par stepenica iznad mene
Zorglub nešto provaljuje i ja se neprestano smijem
Boli me grlo od smijanja i previše trave i vrištanja na jučerašnjem koncertu
Baš smo se uništili jučer, bilo je jebeno dobro
Još uvijek nemam sline od silnih pljuga koje smo smotali, skupa sa Ćuftom i njegovom malom
Zorglub opet nešto provaljuje i ja pljujem pivu po podu
Grcam od smijeha, pive i dima
Zorglub se ruga mojoj košulji
A tada moj svijet staje
Velike smeđe oči upadaju među nas, nepozvane
Zbunjeno trepću i uzmiču natrag, prema vratima
Želim ih zaustaviti
Želim da ostanu
Ali ništa ne činim, jer sam pizda u fušerskoj košulji
Srećom, Zorglub je ovdje da ih zaustavi umjesto mene
Poziva ih među nas i guza u zelenim samtericama se smješta na stepenicu do mene
Odjednom me sram što imam ovu košulju i što nisam oprao kosu od nedjelje
Ta nedjelja je bila prije tjedan dana
Sram me što navlačim Tuborg i Ronhill
Jer Tuborg piju šminkeri, a ja ne želim da se misli da sam ja pizda
Mislim, ja jesam pizda, ali druga stvar je kada to netko drugi misli o vama
Odjednom želim zadaviti Zorgluba jer se ruga mojoj košulji
Zar ne shvaća da me to vrijeđa
U tom trenutku moja se desna natkoljenica našla ugodno prislonjena uz onu u zelenim samtericama
Crvenim
Želim nešto reći
Nešto smiješno, nešto nezaboravno, posebno
No uspijevam samo glasno podrignuti
Zorglub pljuje Tuborg po mojoj fušerskoj košulji
"Svinjski, ali zdravo!"- vrišti
Molim VAŠIMA- BBBAJa da mi pošalje potres i dražesnu raspuklinu da mogu propasti u nju
I prije sam ispadam kreten, ali tada me nije bilo briga
Sada me briga
Smeđe oči se okreću prema meni
GDJE JE JEBENI POTRES KADA GA TREBAŠ
"Oh, mora da si ti najzdraviji čovjek na svijetu"
MUNJE, GROMOVI, EVO ME, OVDJE SAM
PIČKE JEDNE, ŠTO STE SE USRALI
"Ja sam yoda"
Ja nisam ovdje i ovo se ne dešava
Još par sekundi i probudit ću se u svojoj sobi
"Možeš mi i izpodrigivati ime, nemam niš protiv"
3...2...1...
Zvoni
Ne zvoni
Au shit, zašto ne zvoni
"Što, sad smo još i sramežljivi?"
I tada sam pogledao
U pramenove crne kose koja se nestašno uvijala oko šiljaste brade
U izraženu Adamovu jabučicu koja je mirovala, iščekujući
U te smeđe oči dugih crnih trepavica, pune nestašnih iskrica
I tada sam znao
I tada sam se prepustio
Jer nema smisla biti sramežljiv pred ljudima s kojima želimo provesti cijeli život
Post je objavljen 25.05.2006. u 10:00 sati.