16
petak
prosinac
2016
SEZONA 2016./2017. - Skijaški dan 6 - Kitzsteinhorn Kaprun, Austrija (16.12.2016.)
Posljednji dan skijanja u ovoj kalendarskoj godini. Moram se napokon pojaviti u Zagrebu da malo i radim. Napustio sam svoj odličan smještaj u Neubergu (preporuka svima - Pension Bergliebe http://bergliebe.at/) i uputio se prema 70 kilometara udaljenom Kaprunu. U usporedbi s ostalim skijalištima u regiji to je jako malo skijalište s tek 41 kilometara deklariranih staza. Naravno ne računajući obližnji Zell am See. Službeno ime skijališta je Kitzsteinhorn Kaprun i sastoji se od dva dijela - skijalište u samom mjestu Kaprunu gdje ima 4 žice i par staza, te ono ozbiljnije i više skijalište na ledenjaku Kitzsteinhorn. Ja sam preskočio Kaprun i odmah se uputio na ledenjak. Da se dođe do njega, treba proći Kaprun i nastaviti dalje do kraja doline i tamo gdje je kraj ceste, tamo je i početna stanice dviju gondola koje idu u planinu na ledenjak. Tu su i ogromni besplatni parkinzi pa čak ni usred sezone ne bi trebalo biti problema s pronalaženjem parkirnog mjesta.
Gondole startaju na 900 metara nadmorske visine, ali skijanje je moguće tek od platoa Langwied na 1976 metara visine. Dakle, nema staze prema dolini. S platoa Langwied jedna od gondola nastavlja dalje u planinu, kao i jedna četverosjedežnica. Na platou Alpincenter na 2450 metara nadmorske visine nalazi se još mnoštvo drugih žica. Vrh skijališta je na 3029 metara nadmorske visine, a Kaprun ima i najvišu osmosjedežnicu s grijaćim sjedalima u regiji Salzburg - Schmiedingerbahn, otvorena u studenom ove godine. Ukupno 17 žica, par sporih, ali skoro sve umjereno brze i brze, a mnoge su bubble, odlične zimi u ekstremnim uvjetima na ledenjaku. Staze su jako široke i tipično ledenjačke. Nisu nešto predugačke, iako se može spuštajući se od samog vrha do platoa Langwied skupiti preko 4 kilometara. Deklarirano je 13km plavih, 25km crvenih i 3km crnih staza, i to otprilike odgovara stanju na terenu. Ima dijelova gdje se može učiti početnik, a opet ima dijelova gdje noge ozbiljno mogu raditi. No, skijalište je dosta malo pa su gužve neminovne. Tako je i danas bilo dosta ljudi - na žicu se ulazilo gotovo odmah, ali zato je na stazama znalo biti gužvasto pa je valjalo pričekati koji trenutak da se raziđe gomila, posebice ako si htio malo pustiti skiju. S obzirom na veličinu skijališta, moglo bi brzo dosaditi jer nakon sat-dva prisiljen si sve ponavljati. Ja sam skijao od 10:00 do 14:00 i naskijao sam se, ali nije skijalište koje mi je jako privlačno, upravo zbog njegove male veličine. Staze su inače jako dobro pripremljene, iako je opet riječ uglavnom o umjetnom snijegu. Prirodnog je jako malo.
Sunce je cijelo vrijeme nekako na vrhu skijališta (manji dijelovi su uvijek u hladu) i onda u 14:00 zađe iza planine i više se ne pojavljuje nigdje. Tada ljudi počinju kretati kućama. Krenuo sam i ja. Put Zagreba.
Skupio sam trenutno 6 dana skijanja u ovoj sezoni. I to će biti to do travnja kada se nadam nabaciti još koji dan na skijama. Kako sam lani primijetio da mi je skijanje lagano počelo biti dosadno (vjerovatno zbog godišnje previše dana na snijegu), odlučio sam ove zime uzeti predah od skija. Nakon Božića odlazim na toplo. Put oko svijeta. 92 dana. Ruanda, Uganda, Kenija, UAE, Bahrain, Šri Lanka, Malezija, Vijetnam, Singapur, Bruneji, Indonezija, Australija, Fidži, SAD, Meksiko, Kolumbija, Aruba, Bahami, UK, Francuska. Kad se vratim na kraju ožujka, vidjet ćemo kako stojimo... U međuvremenu možete me pratiti na http://backpack.blog.hr
Rating današnjeg skijaškog dana: 3/5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 32.1
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 211,8
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) DANAS - 5552
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) U SEZONI - 38049
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 87.0 km/h
komentiraj (4) * ispiši * #
15
četvrtak
prosinac
2016
SEZONA 2016./2017. - Skijaški dan 5 - Saalbach Hinterglem, Austrija (15.12.2016.)
Odvezao sam se 90 kilometara od mog smještaja u Neubergu do Saalbacha. Cesta je jako dobra - prvo autocesta pa brza cesta i tek na kraju obična cesta, tako da sam došao do Saalbacha za sat vremena. Iako sam lani imao Tirol Snowcard sezonski skipass u koji je uključen Saalbach-Hinterglem, nisam uspio doći do njega. Ove godine odlučio sam odmah to promijeniti i pogledati i to, jedno od najvećih skijališta u Austriji. Nakon što su lani povezali Saalbach- Hinterglem s Fieberbrunnom, a prije toga i s Leogangom, skijalište danas broji impresivnih 270 kilometara staza! Službeno 140km plavih, 112km crvenih i 18km crnih staza. Skijalište je zaista ogromno i nekoga bi njegova veličina mogla prestrašiti. Ja sam imao samo jedan dan, tako da sam jurio gore dolje, lijevo desno, da vidim što više, ali definitivno bih preporučio skijati ovdje barem 2-3 dana. Dosadno ne može biti.
Ono što je minus za ovo skijalište, na kojem jednodnevni skipass dođe vrtoglavih 52eur i kao takav je među najskupljima u Europi, jest nedostatak besplatnih parkinga. U Saalbachu i Hinterglemu ima ih tek 3-4, i to ne prevelih, koji se vjerovatno na vrhuncu sezone lako popune, pa ne preostaje ništa drugo nego parkirati se po otprilike 2eur na sat u jednom od mnogobrojnih natkrivenih skijališta. Kako je tek početak sezone, uspio sam uhvatiti mjesto uz Zwölterkogelbahn gondolu u Hinterglemu.
Skijalište je amfiteatralno postavljeno oko Saalbacha i Hinterglema, s odvojcima prema Leogangu i Fieberbrunnu, tako da se može skijati u krug i napraviti full circle, tzv. Ski circus. Oznake za to posvuda su po skijalištu. Najbolje je za sunčana dana, kao što je bio danas, napraviti ono što sam ja napravio: parkirati u Hinterglemu i onda krenuti obrnuto od kazaljke na satu. Tako je ujutro par sati sunce na lijevoj strani skijališta. I kada taj dio skijališta otiđe u hlad, prebaciti se preko na desnu stranu, gdje ima i više staza jer su na toj strani i Leogang i Fieberbrunn. Ta je strana skijališta osunčana do kraja dana.
Žice su raznolike, od dvadesetak godina starih sjedežnica i gondola, do onih od samo godinu ili dvije, a gotovo sve su dosta brze. Ukupno 70 žica, od čega čak 29 gondola. Snijega izvan staza bilo je jako jako malo. U tragovima. Ali zato su na stazama napravili odličan posao i utukli umjetni snijeg, ali bez grumena ili ledenih ploha. Jako dobro pripremljeno skijalište. Staze gotovo sve otvorene već sredinom prosinca. Što se tiče zahtjevnosti skijališta, tu valja biti oprezan. Skijalište je deklarirano kao većinski plavo i crveno, ali to bi moglo nekoga navesti na krivi put. Po meni se ovo skijalište po tome krivo oglašava. Naime, gotovo sve plave staze su iznenađujuće strme i svugdje drugdje bi bile ne samo crvene, nego i ozbiljno crvene staze. Ja nemam problema sa skijanjem na crvenim stazama. Zapravo su mi to uvijek najdraže staze. Ali recimo da ovdje nikada ne bih doveo početnika, kao ni malu djecu. Ovo je skijalište koje zahtjeva rad, bez obzira što piše na papiru. U totalu gledajući jedno od zahtjevnijih skijališta, bez obzira što je jako malo crnjaka, jer ima jako malo položenih staza za neki eventualni odmor tu i tamo.
Ja sam skijao od cca 10:00 do zatvaranja u 16:00, i uspio sam napraviti puni krug oko Saalbacha i Hinterglema, te dosta odskijao i u Leogangu. Nisam imao vremena za spustiti se do Fieberbrunna. Desna, popodnevna strana skijališta je puno bolja, a posebice mi se svidjela gornja polovica Leoganga - staze su široke, duge i osunčane.
Saalbach-Hinterglem je definitivno skijalište u koje se budem vratio.
Rating današnjeg skijaškog dana: 5/5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 55.8
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 179,7
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) DANAS - 10990
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) U SEZONI - 32497
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 75.5 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
14
srijeda
prosinac
2016
SEZONA 2016./2017. - Skijaški dan 4 - Flachau, Austrija (14.12.2016.)
Vratio sam se u Europu. A kako sam imao auto na minhenskom aerodromu i skije u njemu, odlučio sam na povratku stati na par dana negdje u Austriji na skijanju. Pronašao sam na www.hotels.com odličan smještaj u Neubergu, nedaleko Filzmoosa. Pension Bergliebe. Par kilometara od autoceste Salzburg-Villach, lagani pristup, prostrana i topla soba, dragi domaćini, doručak koji je toliko obilan da se ne može ni trećina pojesti - i sve za 25 eura po noćenju. Mislim da sam pronašao svoju bazu za skijanje u regiji Salzburg. Filzmoos i Flachau su na par koraka; Schladming je također praktički iza ugla; a ima tu još dosta skijališta u radijusu od 100 kilometara da bi se dalo bazirati ovdje npr. desetak dana i svaki dan obilaziti novo skijalište.
Kako sam još bio pod jet lagom, odlučio sam prvi dan u Austriji odskijati u pansionu najbližem skijalištu - Flachauu. Od Neuberga udaljen je 15 kilometara. Godinama sam razmišljao da bih mogao potegnuti do Flachaua, ali uvijek sam ga nekako ostavljao za "sljedeću godinu". Nije mi bio toliko privlačan poput mnogih drugih skijališta po Austriji. Međutim, moram priznati da sam bio u krivu. Flachau je jedno jako dobro skijalište. Veliko je, raznoliko, s dosta dugačkih staza, a žice su uglavnom novije i brze. Deklariranih 120 kilometara staza, između 950 i 2000 metara nadmorske visine, a od toga 30km plavih, 85km crvenih i 5km crnih staza. Tako je nekako i u stvarnosti - skijalište je zaista pretežno crveno, i nije baš za apsolutne početnike. Ukupno 42 žice, a od toga čak 11 gondola i kabinskih žičara, uključujući i novu Q-Link kabinsku žičaru koja povezuje Flachau s Wagrainom i Alpendorfom. Skijalište je jako izduženo i po tome podsjeća malo na Schladming. Treba imati dosta snage u nogama želiš li od početka u Flachauu doći preko Wagraina do kraja u Alpendorfu i onda nazad. Staze su jako dobro pripremljene, pogotovo ako se uzme u obzir da snijega izvan staza ima samo u tragovima. Na stazama je tvrdo, ali ne pretvrdo, s minimalno ledenih ploha, i uglavnom je umjetni snijeg, ali nema kamenčića ni trave ni granja. Ljudi malo jer ipak nije još glavna sezona (iako je gotovo cijelo skijalište otvoreno). Na parkingu u 10:00 parkirao u prvom redu, na žice ulazio istog treba, a na stazama mogao pustiti skiju bez straha. Trebao sam se samo nakon Japana priviknuti ponovno na umjetni snijeg i drugačiji tip skijanja.
Rating današnjeg skijaškog dana: 4/5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 53.3
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 123.9
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) DANAS - 9772
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) U SEZONI - 21507
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 77.8 km/h
komentiraj (2) * ispiši * #
11
nedjelja
prosinac
2016
SEZONA 2016./2017. - Skijaški dan 3 - Niseko, Japan (11.12.2016.)
Moj posljednji dan u Japanu. Odlučio sam završiti svoju japansku pustolovinu u Niseku, onom nesuđenom skijalištu od prije dva dana. Malo iza sedam uzeo sam prvi jutarnji prigradski vlak za sat vremena udaljen Otaru, gdje sam u roku od par minuta presjedao na drugi vlak za Niseko. U Japanu vlakovi idu «kao po špagi» pa kada planiraš presjedanje od svega par minuta, čak i negdje u japanskoj zabiti, možeš gotovo sto posto biti siguran da ćeš drugi vlak uhvatiti bez problema. I da stvar bude bolja, za razliku od Furana, Niseko ima redovne autobuse od željezničkog kolodvora do skijališta. Ja sam svoj tako uhvatio za manje od deset minuta i oko deset već sam bio na skijalištu.
Niseko je daleko najpoznatije skijalište na Hokkaidu, i jedno od najpoznatijeg uopće u Japanu. Posebice među australskim i novozelandskim turistima, a sve više i više iz godine u godinu ima i Europljana. To je ujedno i skijalište s godišnje najvećom akumulacijom snijega u Japanu, a vjerovatno je pri vrhu i na svjetskoj razini – naime, godišnje ga u Niseku padne oko 15 metara! Da, dobro ste pročitali. Petnaest metara! I to je onaj pravi suhi snijeg. Naravno, s obzirom na to, Niseku, kao uostalom i Teineu i Furanu, snježni topovi nisu potrebni. Oni ovdje ne postoje pa skijaš na potpuno prirodnom snijegu.
Zbog svoje popularnosti, pogotovo među strancima, Niseko izgleda drugačije od uobičajenih hokaidskih skijališta. Izgleda veoma zapadnjački, pomalo «hoch», a to znači da na skijalištu ima puno više restorana i kafića gdje se može pojesti i nešto konkretnije, potom dosta trgovina sa skijaškom opremom, a gradić izgleda veoma pitomo s niskogradnjom, dosta drvene arhitekture, zgodnih hotela i guesthouseva, restorana i kafića za after party. Odmah se primjećuje da Niseko odskače. Niseko je za Japan ono što je St Moritz za Švicarsku ili Aspen za SAD.
Niseko spada među najveća japanska skijališta. Baza mu je na 260 metara nadmorske visine, vrh na 1200, a ima 30 staza, od kojih je najduža čak 5,6 kilometara. Staze su uglavnom plave i crvene, s nešto malo crnjaka, ali na ovom skijalištu svatko može pronaći nešto za sebe i garant nikome neće biti dosadno. Skijalište servisira 16 žica, od čega je 1 gondola, 5 četverosjedežnica, 1 trosjedežnica, 8 dvosjedežnica te 1 jednosjedežnica. Većina žica je novije proizvodnje i dosta su brze tako da se ne gubi puno vremena na sjedenju na njima.
Službeno ime skijališta je Niseko United, a riječ je o četiri međusobno povezana dijela koji idu paralelno uz padine Mt Niseko Annupuri. Gledano s lijeva na desno to su Niseko Annupuri, Niseko Village, Niseko Grand Hirafu te Niseko Hanazono. Skipass je među najskupljima u Japanu: za sva četiri dijela osmerosatni skipass košta vrtoglavih 6300 jena (51,60eur), a cjelodnevni koji uključuje i noćno skijanje čak 7400 jena (60,60eur)! Ja sam se odlučio za reducirani skipass koji pokriva samo desnu polovicu planine, tj. Niseko Grand Hirafu i Niseko Hanazono. Taj za pet sati dođe 4200 jena (34,40eur). Dovoljno za danas.
Ljudi ima daleko više od bilo kojeg skijališta do sada, ali prevelike gužve nema pa se na žice ulazi odmah. Ima dosta stranaca, najviše Australaca, čak i zaposlenih australskih učitelja skijanja, ali naravno da je većina Japanaca. Nema ovdje slučajnih posjetitelja poput Tajlanđana ili Kineza u Teineu koji su došli samo malo vidjeti snijeg, nego je većina ozbiljnih skijaša.
Staze su savršeno pripremljene. Speglane do boli, a izvan staza dosad najbolji suhi powder u Japanu i jedan od najboljih kojeg sam ikada iskusio. Unajmio sam Head i.Speed skije koje nisu savršen izbor za powder, ali svejedno sam si svako malo dao oduška i bacio se off piste u taj mekani snijeg. Često sam do koljena bio u powderu, ali bez ikakve teškoće sam skijao kroz njega. Nije bilo potrebno nikakvo skakanje i čupanje iz njega jer je snijeg izuzetno suh i lagan.
Nažalost, žice se od tri popodne polako počinju gasiti jer na Hokkaidu mrak počinje brzo padati zimi i već u tri je dosta mračno. Nakon 15:30 osvjetljeno je samo par staza i tu je moguće noćno skijanje do 21:00. Ja se nisam zadržao na noćnom jer sam morao hvatati bus i vlak natrag za Sapporo i spakirati se za odlazak iz Japana.
Uglavnom, da rekapituliram, odlično skijanje u Japanu. Snijeg među najboljem kojeg sam ikada vidio. Cijene jesu visoke, ali ne bezobrazno visoke da se ne može priuštiti. Definitivno se vraćam u Japan. Razmišljam za dogodine o jednoj azijskoj ski turi: Gruzija, Kazahstan, Kina, Južna Koreja, Japan...
Rating današnjeg skijaškog dana: 5/5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 27.0
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 70.6
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) DANAS - 4351
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) U SEZONI - 11735
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 62.1 km/h
VIDEO - Niseko
komentiraj (0) * ispiši * #
10
subota
prosinac
2016
SEZONA 2016./2017. - Skijaški dan 2 - Furano, Japan (10.12.2016.)
Uzeo sam prvi jutarnji vlak iz Sappora na sjever. U 06:30 krenuo je prema Asahikawi u središnjem Hokkaidu. Ja sam izašao malo prije posljednje stanice, u Takikawi, gdje sam morao presjedati za Furano. Ukupno dva sata vožnje od Sappora do Furana. Skijalište se već otvara u 08:30, ali nije bilo teoretske šanse doći iz Sappora na otvaranje. Međutim, shvatio sam da to uopće nije bilo ni potrebno jer je snijeg toliko dobar i suh da je kvaliteta staza na kraju dana ista kao i u samom startu.
Najpoznatije skijalište na Hokkaidu je zasigurno Niseko, gdje osim domaćih ima i jako puno stranih skijaša, posebice Australaca. Furano je pak zvijezda u usponu. Smješten u središnjem Hokkaidu, ne može biti dalje od obale, što znači jako jako puno snijega godišnje. Sve više ljudi, pa čak i stranaca, saznaje za njega i dolazi ga istražiti. U usporedbi s Nisekom, Furano je puno mirnije, manje i autentičnije, i još uvijek postoji onaj feeling povezanosti s prirodom.
Ono što je loše kod Furana je nepovezanost željezničkog kolodvora i samog skijališta par kilometara u brdo. Zapravo postoji par autobusa dnevno, ali njihova satnica nije usklađena s vlakovima, što je nebuloza. Tako sam ja došao malo prije 9 u Furano, izašao iz vlaka, da bih saznao da bus ide tek za dva i pol sata, što znači da na skije ne bih stao prije podneva. Pritom valja naglasiti da sam došao prvim jutarnjim vlakom pa ako ne mogu organizirati da bus barem sačeka prvi vlak sa skijašima, onda zaista ne znam o čemu govorimo. Naposljetku sam bio prisiljen uzeti taxi koji je u Japanu ekstremno skup i za petnaest minuta vožnje iskeširao oko 150 kuna.
Skijalište je pod upravom Prince Hotels & Resorts, lanca luksuznih hotela, i na skijalištu postoje samo dva hotela - Furano Prince Hotel u području Kitanomine, te New Furano Prince Hotel u području Furano. Oba hotela su veliki blokovi koji se nikako ne uklapaju u prirodu i skijalište. Stariji hotel Furano Prince noćenje cijeni na oko 200 eura, dok u novijem New Furano Prince i duplo više. Ima dolje u gradu još nekoliko hotela i drugih oblika smještaja, ali cijene su previsoke, tako da je najbolje spavati negdje drugdje, primjerice u Sapporu. Uostalom, Furano je skijalište koje brzo dosadi pa su dva dana ovdje možda i previše.
Furano službeno ima 23 staze, najduža ima 4 kilometara, ukupno 11 žica, od kojih su 2 gondole (po jedna u Furano i Kitanomine zoni) te sjedežnice (skoro sve dvo i četvero). Žice nisu najnovije proizvodnje, ali ni stare. Staze su uglavnom crvene i plave, a ima i nešto malo crnjaka. Pristojne su širine tako da nema gužve. Skijalište je podijeljeno na dva, površinom gotovo identična dijela: Furano i Kitanomine, a povezuje ih jedna staza i jedna sjedežnica. Nažalost, uz objašnjenje da je premalo snijega, Kitanomine dio je bio zatvoren (iako je po mom mišljenju bilo i više nego dovoljno snijega i moglo je sve raditi), pa sam skijao samo na Furanu. I tu je bilo nekoliko zatvorenih staza, ali bez problema sam prolazio ispod ograde i pronalazio savršeno suh powder, bez ijednog kamenčića, pa mi je zato neshvatljivo da nisu sve otvorili. Primijetio sam da na Hokkaidu i puno snijega nije potrebno na stazama jer dolje skoro da i nema kamene podloge, već je trava. Nema šanse da razdereš skije.
Skipass nije jeftin: od 4000 jena (32,50eur) za tri sata skijanja, do 5500jena (45eur) za cijeli dan. Još toliko cca za najam opreme, koja je novijeg datuma pa sam ja dobio posve nove Rossignolke.
Minus u Furanu, osim one nepovezanosti s početka priče, jest i nedostatak mjesta za nešto konkretno pojesti na skijalištu. Postoje samo dvije zalogajnice, jedna na dnu, druga na vrhu Furano zone, a nude se za pedesetak kuna uglavnom samo azijske noodle juhe, koje jesu zasitne, ali smatram da bi se trebalo nuditi puno više od toga. Zalogajnice su posve automatizirane: na automatu ubaciš novac, stisneš tipku sa slikom što želiš jesti i automat ti izbaci papirić s kojim na pultu preuzimaš hranu.
Što se tiče vremena, kombinacija oblaka i sunca. Na vrhu skijališta na 1209 metara nadmorske visine vjetar, snijeg i jako jako hladno, par stupnjeva ispod nule. U bazi skijališta na 245 metara uglavnom sunčano i ugodnije, stupanj dva iznad nule. A tek je prosinac...
Rating današnjeg skijaškog dana: 3/5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 22.9
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 43.6
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) DANAS - 4684
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) U SEZONI - 7384
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 71.8 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
09
petak
prosinac
2016
SEZONA 2016./2017. - Skijaški dan 1 - Sapporo Teine, Japan (09.12.2016.)
Prije nešto manje od dvanaest mjeseci španjolska nacionalna aviokompanija Iberia napravila je grešku s kartom. Na novootvorenoj liniji iz Madrida za Tokio netko je stisnuo krivu tipku i odaslao u svijet povratne karte iz Munchena preko Madrida za Tokio za 203 eura. Sa svim taksama. U doba interneta nije trebalo puno da netko uoči te karte, stavi obavijest na relevantne forume i druge web stranice i tko zna na kraju koliko je stotina ljudi uspjelo kupiti karte po tim cijenama prije nego je Iberia uočila pogrešku i ispravila ih na normalnu cijenu od 500 do 600 eura. Doduše, svaka aviokompanija ima pravo po regulativama Europske Unije stornirati bilo koju kartu do 14 dana prije puta. Ali Iberia to nije učinila i ja sam otišao u Japan za mizerne šolde.
Putovao sam sa sestrom osam dana po Honšuu - okolica Tokija i Nagoye; posjetili između ostalog i grad domaćin Zimskih olimpijskih igara 1998. - Nagano. Nažalost, zbog klimatskih promjena i zatopljenja ondje nije bilo snijega i olimpijska skijališta Hakuba Happo-One i Shiga Kogen bila su zatvorena. Obećao sam sebi da ću se vratiti. Volio bih dogodine.
A onda je sestra morala doma iz Tokija budući da nije imala više dana godišnjeg, a ja sam japanskim brzim vlakom shinkansenom otišao na sjeverni japanski otok Hokkaido, gotovo devetsto kilometara sjevernije od Tokija. Tu se vrijeme naglo promijenilo. Kao da sam otvorio vrata iz jedne u drugu, potpuno drugačiju sobu. Već je u Hakodateu na južnom rubu Hokkaida bilo hladno i sve zaleđeno, a kako sam išao više prema sjeveru, prema glavnom hokaidskom gradu Sapporu, i petom najvećom u Japanu, temperature su opasno pale ispod nule, a snijega je bilo sve više i više. Padao je nemilice bez prestanka. A tek je bio početak prosinca. Mogu samo zamisliti kako je to ovdje na vrhuncu zime u siječnju ili veljači. Tri dana u Sapporu, tri dana mećave. Dnevne temperature -4, noćne su padale i ispod -10. Cijeli grad je bio zaleđen. Auti su vozili po pet do deset centimetara debelom sloju leda. Ali nikakve žurbe. Sve je funkcioniralo. Ljudi su u Sapporu naučeni na ekstremne vremenske uvjete. A koliko su ekstremne zime svjedoči i činjenica da su u Sapporu izgradili čitavi podzemni grad - između ostalog 1.6 kilometara dugačku promenadu točno ispod glavne gradske ulice, s trgovinama, kafićima i restoranima, i obavijestima što je gore iznad, s izlazima svako malo na otvoreno. Ta je promenada povezana sa saporskim autobusnim i željezničkim kolodvorom, nekoliko shopping centara i hotela, te sve tri linije metroa. Zimi zapravo uopće ne moraš hodati vani po ulicama Sapora ako ne želiš. To je nešto kao da mi u Zagrebu ispod Ilice od Trga bana Josipa Jelačića do Trga dr. Franje Tuđmana iskopamo šetalište! Impresivno! U svojih petnaest godina putovanja nisam vidio nešto takvo!
Odlučio sam se stacionirati u Sapporu posljednja tri dana svog putovanja po Japanu i odande ići po okolnim skijalištima. U radijusu od dva sata vožnje ima ih milijun. Dobro, ne baš možda milijun, ali nekoliko desetaka sigurno da. Od onih manjih sa svega nekoliko staza, do velikih s njih stotinjak.
Najprije sam pokušao iz Hakodatea na putu za Sapporo ići malo zaobilaznim putem preko Niseka - krenuti rano ujutro vlakom iz Hakodatea, na pola puta izaći iz vlaka u Oshabambeu i uzeti bus za Niseko, odskijati tamo i nastaviti vlakom za Sapporo. Izgledalo je lako na papiru, ali kada sam došao do Oshabambea, saznao sam da bus postoji, ali par sati kasnije i da mu za tih malo manje od 70 kilometara treba oko četiri sata do Niseka. Značilo je to ništa od skijanja tog dana, a smještaj sam imao već plaćen u Sapporu. Uostalom, abnormalno je skupo spavati u Niseku. Last minute promjena plana i odlučio sam uhvatiti prvi sljedeći vlak iz Oshabambea za Sapporo, ostaviti stvari u lockeru na kolodvoru i brzinski se prebaciti na "gradsku" planinu Teine i odskijati tamo par sati. Dobra stvar u Japanu je što je wifi prisutan na svakom koraku, uključujući i željezničke kolodvore, i besplatan je, pa je lako brzinski istražiti i napraviti plan B. Dok sam čekao vlak za Sapporo saznao sam da je skijalište Teine otvoreno do 21:00 sat i da je lako doći do njega.
Sapporo je 1972. godine bio domaćin prvih Zimskih olimpijskih igara na azijskom kontinentu. Veći dio infrastrukture koju grad ima danas može zahvaliti upravo tim olimpijskim igrama, uključujući odličnu mrežu metroa te gradskih i prigradskih buseva i vlakova. Planina Teine je na tim olimpijskim igrama ugostila između ostalog natjecanja u alpskom skijanju, u muškom i ženskom slalomu i veleslalomu, dok je spust bio organiziran na obližnjoj Mt Eniwa.
Ostavio sam tako svoju torbu u ormariću na željezničkom kolodvoru u Sapporu i uhvatio prvi sljedeći prigradski vlak za Teine. Kako sam imao dvotjednu japansku propusnicu za vlak, svi vlakovi iz Sappora prema skijalištima bili su mi uključeni. Prigradski vlak iz Sappora za Teine vozi 15 minuta. Dvije stanice. Koštao bi inače oko 400 jena. Sto jena je inače 6,50kn. Na stanici u Teineu svako malo ide bus u planinu. Opet za nešto manje od 400 jena. Vožnja traje dvadeset minuta. Kako se bus uspinjao zavojitom cestom, snijega je bilo sve više i više.
Sapporo Teine spada među manja skijališta. Sastoji se od dva dijela - nižeg Olympia Zone, gdje se nalazi sedam, osam kraćih staza, uglavnom petsto do sedamsto metara duljine, i uglavnom plavog karaktera, s minimalno crvenih dijelova; te višeg Highland Zone, gdje staze idu i do dva kilometara i uglavnom su crvenog karaktera, ima nešto crnih, minimalno plavih. Poveznica ta dva dijela skijališta je cesta, te novija gondola, a postoji i dugačka zeleno-plava staza od nekoliko kilometara koja kroz šumu povezuje Highland i Olympiju. Žice su, s izuzetkom gondole, jako stare, barem dvadeset godina, a mnoge datiraju i u vrijeme olimpijade. Sjedala su tvrda i plastična, no Teine je dokaz da i stara koka može biti dobra koka ako se održava pa su žice dosta brze i čak i one najstarije voze po 14-15 km/h. Ukupno je deset žica - gondola, te pet sjedežnica (dvo i tro) na Olympia Zoneu, i četiri sedežnica (dvo i četvero) na Highland Zoneu. Kao i sva skijališta na Hokkaidu, i Teine je dosta nisko. Tako se baza Olympie nalazi na 340 metara nadmorske visine, dok se vrh Highlanda nalazi na 1023. No zbog jakih hokaidskih zima to uopće ne predstavlja problem. Veći dio skijališta bio je otvoren. A moglo se skijati i po stazama koje su bile službeno zatvorene, ali s više nego dovoljno snijega pa mi nije bilo jasno zašto je stajao znak 'closed'. Mnogi od nas smo jednostavno ignorirali te znakove i nalazi iza savršen powder. A snijeg na Hokkaidu je zaista pravo savršenstvo. Čak i u Teineu bio je to pravi suh powder kroz koji su skije s lakoćom prolazile i ostavljale trag. Teško mi se odlučiti da li američki Colorado ili japanski Hokkaido ima bolji i suši powder!
Jedino što me u Teineu izbacilo iz takta bilo je prijevremeno zatvaranje staza. Kod kupnje skipassa, koji nije nimalo jeftin (od 3800 jena ili 235kn za onaj četverosatni do 5200 jena ili 320kn za cjelodnevni), rekli su mi da je Highland otvoren do 16:00, a Olympia do 21:00. Četverosjed prema vrhu planine zatvorili su već u 15:00 i time prijevremeno onemogućili pristup većem dijelu gornjeg skijališta, a gondola se "isključila" u 16:00. Istina je da je zimi na Hokkaidu već oko 15:15-15:30 dosta mračno, ali bez problema se može skijati do 16:00 i bez reflektora. A Teine, kao i mnoga druga skijališta, upravo zbog ranog mraka imaju i osvjetljene mnoge staze.
Uspio sam napraviti par spustova na Highlandu, spustio se stazom do Olympije i skijao još dva sata pod reflektorima. I to dosta jakim.
Ljudi je bilo minimalno. Uglavnom Japanaca, više boardera nego skijaša, i poprilično dobrih, te nešto Kineza i Tajlanđana kojima je to bio prvi susret sa snijegom pa su iz fore unajmili skije i padali kao kruške po stazama. Inače, najam pristojne full opreme stoji od 4900 jena (300kn) za 4h do 5200 jena (320kn) za cijeli dan. Moguće na dva mjesta na skijalištu.
Teine ne nudi puno osim skijanja. Ovo je malo domaće skijalište i na skijalištu nema nikakvog apres partyja. Osim jedne zalogajnice na gornjem dijelu skijališta i jedne manje u bazi, gdje se uglavnom za pedesetak kuna nude kineske i japanske juhe s noodlesima te pomfrit i hamburgeri, nema nikakvih kafića uz staze, a u bazi čak nema ni trgovina. Ide se vjerovatno za tim da Sapporo nije daleko i sva je zabava moguća u gradu. Inače, pogled sa skijališta na osvjetljeni Sapporo u dolini je prekrasan.
Smjestio sam se tri dana u samom centru Sappora za male novce. Za tridesetak eura dobio sam jednokrevetnu sobu s uključenim doručkom u hotelu Marks Inn u četvrti Susukino. Uokolo hrpa restorana, kafića, trgovina. Nema čega nema. Koja minuta hoda od metroa, a može se pješice i do autobusnog i željezničkog kolodvora - cca pola sata.
Rating današnjeg skijaškog dana: 3/5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 20.7
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 20.7
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) DANAS - 2700
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) U SEZONI - 2700
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 55.2 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
