Uzeo sam prvi jutarnji vlak iz Sappora na sjever. U 06:30 krenuo je prema Asahikawi u središnjem Hokkaidu. Ja sam izašao malo prije posljednje stanice, u Takikawi, gdje sam morao presjedati za Furano. Ukupno dva sata vožnje od Sappora do Furana. Skijalište se već otvara u 08:30, ali nije bilo teoretske šanse doći iz Sappora na otvaranje. Međutim, shvatio sam da to uopće nije bilo ni potrebno jer je snijeg toliko dobar i suh da je kvaliteta staza na kraju dana ista kao i u samom startu.
Najpoznatije skijalište na Hokkaidu je zasigurno Niseko, gdje osim domaćih ima i jako puno stranih skijaša, posebice Australaca. Furano je pak zvijezda u usponu. Smješten u središnjem Hokkaidu, ne može biti dalje od obale, što znači jako jako puno snijega godišnje. Sve više ljudi, pa čak i stranaca, saznaje za njega i dolazi ga istražiti. U usporedbi s Nisekom, Furano je puno mirnije, manje i autentičnije, i još uvijek postoji onaj feeling povezanosti s prirodom.
Ono što je loše kod Furana je nepovezanost željezničkog kolodvora i samog skijališta par kilometara u brdo. Zapravo postoji par autobusa dnevno, ali njihova satnica nije usklađena s vlakovima, što je nebuloza. Tako sam ja došao malo prije 9 u Furano, izašao iz vlaka, da bih saznao da bus ide tek za dva i pol sata, što znači da na skije ne bih stao prije podneva. Pritom valja naglasiti da sam došao prvim jutarnjim vlakom pa ako ne mogu organizirati da bus barem sačeka prvi vlak sa skijašima, onda zaista ne znam o čemu govorimo. Naposljetku sam bio prisiljen uzeti taxi koji je u Japanu ekstremno skup i za petnaest minuta vožnje iskeširao oko 150 kuna.
Skijalište je pod upravom Prince Hotels & Resorts, lanca luksuznih hotela, i na skijalištu postoje samo dva hotela - Furano Prince Hotel u području Kitanomine, te New Furano Prince Hotel u području Furano. Oba hotela su veliki blokovi koji se nikako ne uklapaju u prirodu i skijalište. Stariji hotel Furano Prince noćenje cijeni na oko 200 eura, dok u novijem New Furano Prince i duplo više. Ima dolje u gradu još nekoliko hotela i drugih oblika smještaja, ali cijene su previsoke, tako da je najbolje spavati negdje drugdje, primjerice u Sapporu. Uostalom, Furano je skijalište koje brzo dosadi pa su dva dana ovdje možda i previše.
Furano službeno ima 23 staze, najduža ima 4 kilometara, ukupno 11 žica, od kojih su 2 gondole (po jedna u Furano i Kitanomine zoni) te sjedežnice (skoro sve dvo i četvero). Žice nisu najnovije proizvodnje, ali ni stare. Staze su uglavnom crvene i plave, a ima i nešto malo crnjaka. Pristojne su širine tako da nema gužve. Skijalište je podijeljeno na dva, površinom gotovo identična dijela: Furano i Kitanomine, a povezuje ih jedna staza i jedna sjedežnica. Nažalost, uz objašnjenje da je premalo snijega, Kitanomine dio je bio zatvoren (iako je po mom mišljenju bilo i više nego dovoljno snijega i moglo je sve raditi), pa sam skijao samo na Furanu. I tu je bilo nekoliko zatvorenih staza, ali bez problema sam prolazio ispod ograde i pronalazio savršeno suh powder, bez ijednog kamenčića, pa mi je zato neshvatljivo da nisu sve otvorili. Primijetio sam da na Hokkaidu i puno snijega nije potrebno na stazama jer dolje skoro da i nema kamene podloge, već je trava. Nema šanse da razdereš skije.
Skipass nije jeftin: od 4000 jena (32,50eur) za tri sata skijanja, do 5500jena (45eur) za cijeli dan. Još toliko cca za najam opreme, koja je novijeg datuma pa sam ja dobio posve nove Rossignolke.
Minus u Furanu, osim one nepovezanosti s početka priče, jest i nedostatak mjesta za nešto konkretno pojesti na skijalištu. Postoje samo dvije zalogajnice, jedna na dnu, druga na vrhu Furano zone, a nude se za pedesetak kuna uglavnom samo azijske noodle juhe, koje jesu zasitne, ali smatram da bi se trebalo nuditi puno više od toga. Zalogajnice su posve automatizirane: na automatu ubaciš novac, stisneš tipku sa slikom što želiš jesti i automat ti izbaci papirić s kojim na pultu preuzimaš hranu.
Što se tiče vremena, kombinacija oblaka i sunca. Na vrhu skijališta na 1209 metara nadmorske visine vjetar, snijeg i jako jako hladno, par stupnjeva ispod nule. U bazi skijališta na 245 metara uglavnom sunčano i ugodnije, stupanj dva iznad nule. A tek je prosinac...
Rating današnjeg skijaškog dana: 3/5