22

petak

veljača

2013

SKIJAŠKI DAN 29. – Vail, Colorado, SAD (22.02.2013.)

Kako znaš da si u jednom mondenom skijalištu? Prvo: kada parking platiš 25 dolara. Drugo: kada jednodnevni skipass stoji 129 dolara! Danas mi je više nego drago što sam u listopadu uzeo sezonski skipass u pretprodaji za 553 dolara. Isplati se već peti dan skijanja.
Put od Dillona do Vaila traje oko 45 minuta. Gotovo cijelim putem ide se autocestom I-70 koja prolazi Coloradom u smjeru istok-zapad. Onih 25 dolara za parking ne osjeća se toliko jer nas se desetero uguralo u dva auta pa smo podijelili trošak.
Vail je otvoren u sezoni 1962./1963. i ove sezone slavi pedeseti rođendan. Na to te na puno mjesta po gradu i skijalištu podsjećaju plakati. A sebi za rođendan Vail je poklonio novu modernu gondolu koja je počela raditi početkom ove sezone. Osim ove nove tu je i stara gondola te čitava plejada sedežnica. Ukupno 33 žica. Gotovo sve su nove, a većina je i dosta brza. Skijalište počinje na 2476 metara nadmorske visine gdje se nalaze tri gradića: Vail Village, Lionshead Village i Cascade Village. Najviša točka skijališta je na 3527 metara nadmorske visine. Ukupno je 2140 hektara skijaške površine te 193 staza, što čini Vail najvećim skijalištem u SADu. Od staza, više od polovice su crnjaci, dok je ostatak ravnomjerno raspoređen između zelenjaka i plavaca. I odmah je očito da je Vail puno strmije skijalište od svih koje sam dosad vidio u SADu. Zelene staze su ovdje poput naših plavih, plave su poput naših crvenih, a crne su - crne. Ima par itekako crnih staza. No, tipično za SAD većina crnih staza uopće se ne ratrakiraju niti se na njima koristi umjetni snijeg, već su prepuštene off pistu, što znači da, ako nema puno svježeg snijega, itekako se osjećaju hupseri pod nogama. Ostatak staza (zelenih i crvenih te dio crnih) savršeno su ispeglani i tu nema šanse pronaći ni led ni hupsere. I staze bez puno problema izdrže do kraja dana. Međutim, danas smo potegnuli do Vaila zbog onog suhog koloradskog powdera. Od jučer popodne pa kroz noć napadalo ga je dvadesetak centimetara. Fantazija je skijati po sinoć ratrakiranim stazama po kojima je napadalo puno centimetara svježeg powdera. A što tek reći za skijanje kroz šumu?! Na gornjem dijelu skijališta šuma je malo rijeđa pa se može savršeno krstariti između drveća dok si u powderu do koljena, a na mjestima i do jaja. Ovaj koloradski powder toliko je suh i lagan da nema onog čupanja i umaranja kao što je to slučaj u Europi.
Kao najveće skijalište u SADu, Vail je preveliki zalogaj za jedan dan. Stoga se namjeravam vratiti kroz koji dan, a danas odrađujem zajedno s američkom ekipom tzv. Front side. Naime, najveći dio skijališta se diže na tri brda odmah iznad Vaila, Lionsheada i Cascadea i to je 'Front side'. Potom se s vrhova spušta na drugu stranu ta tri brda i to su 'The Back Bowls', uglavnom neuređeni crnjaci te par plavaca. Kada se spustiš do dna 'The Back Bowlsa', možeš se žicama popesti na još dva suprotna brda, tzv. 'Blue Sky Basin', gdje su opet crnjaci i par plavaca, nešto sređenih, nešto nesređenih. S obzirom da je od Vail ili Lionshead Villagea do vrha 'Blue Sky Basina' potrebno i sat vremena, odlučili smo jednoglasno danas preskočiti sve ovo otraga i koncentrirati se na 'The Front Side'.
Vrijeme je sunčano s povremenim oblacima. Tek potkraj dana počinje snježiti, ali ni to ne ometa savršeno skijanje i pršičarenje.
Po cijenama hrane i pića u nekom od restorana uz stazu Vail je blizu Breckenridgeu i Copperu. Čini se da su cijene univerzalne na skijalištima u Coloradu pa je teško čak i za neki light ručak potrošiti manje od 20 dolara. Meni su danas juha od kukuruza sa sirom, snickers čokoloadica i jedan pepsi izašli 21 dolar! No, dobra stvar i Vaila i ostalih dosad viđenih skijališta u Coloradu je da ne moraš plaćati pijaču ako ne želiš jer su u svim restoranima uz stazu postavljeni aparati za vodu pa svatko može napiti se vode bilo da jede ili ne jede u restoranu. Skineš skije, napuniš vodom svoju grbu i nastaviš skijati.
Druga odlična stvar u Vailu je shema skijališta koja se nalazi na zaštitnoj prečki gotovo svake sedežnice na 'Front Sideu' tako da dok sjediš na žici, možeš lagano proučiti gdje si i u kojem smjeru želiš ići čim izletiš sa sedežnice. Iako imam kartu skijališta u džepu, ona danas nije ugledala svijetlo dana. Naravno, shema skijališta na prečkama sedežnica ne znači da nećeš napraviti koje krivo skretanje. Bit će takvih mnogo. Jer skijalište je ogromno. Ali pogubiti se malo i potom tražiti put je također čar skijanja.
Na povratku u Dillon stajemo u supermarketu gdje se opskrbljujemo komadom mesa za roštiljanje za večeru. Večeras će se našoj standardnoj ekipi (Cheryl, Todd, Chris 1, Chris 2, Jay, Mike, Steve, Rex i ja znan kao 'V' jer mi ime gotovo nitko ne može zapamtiti), pridružiti i Paul, Cherylin prijatelj te Eric, prijatelj Cherylinog sina Chrisa.
Žderanje, opijanje i "weedarenje" potrajat će do kasno u noć...


UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 36.5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 1070.5
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 2
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 55.1 km/h


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.