SKIJAŠKI DAN 17. - Alpbachtal Wildschonau, Austrija (29.01.2013.)

Jučer popodne na putu od Schladminga do Niederaua prošao sam kroz čitav niz skijališta. U glavi su mi ostala zvučna imena poput Altenmarkta, Zell am Seea, St Johann in Tirol... Kada sam se dokopao Niederaua već je bio mrak.
Zamislite vi moje iznenađenje kada sam jutros odgrnuo zavjese i pred hotelom ugledao sedežnicu. "Koji k****?!", upitao sam se. Bacio sam se na internet da vidim kakvo je to skijalište u kojem sam se neočekivano našao. Jer kao što sam već napisao, smjestio sam se ovdje samo zato jer je ovaj mali obiteljski hotel bio najjeftiniji, a da nije predaleko Kitzbuhela. Tko bi pomislio da ću za 25 eura dobiti sobu uz stazu?!
Internet me iznenađuje: Niederau je malo skijalište, ali u sklopu Alpbachtal Wildschonau skijaške regije (o kojoj do danas nisam čuo ni riječi). Ovo je skijalište totalna nepoznanica za mene, ali bergfex kaže da sveukupno ima čak 46 žica, od čega sedam gondola, i 145 kilometara staza, od kojih više od polovice čine crvenjaci. Gledam kartu skijališta i zaista skijalište se čini ogromno. Dio iznad Niederaua, gdje je moj hotel, ima tek desetak staza i nije povezano s ostatkom skijaške regije. Od Niederaua vozi redovito skibus do Auffacha iznad kojeg je Schatzberg planina na koju se može popesti gondolom iz Auffacha i s druge strane drugom gondolom se prebaciti na još jednu planinu, Wiedersberger Horn. Još dva nepovezana skijališta, Oberau i Reith im Alpbachtal su vrlo mala i nevažna. Niederau, Oberau, Schatzberg, Wiedersberger Horn i Reith čine skijašku regiju Alpbachtal Wildschonau, ili kako ju promoviraju - Ski Juwel. Ski dragulj.
Odlučujem danas prekrižiti Kitzbuhel i nenadano istražiti ovo skijalište kada mi se već pružila prilika. Vlasnica hotela daje mi karticu gosta s kojom dobivam pravo na besplatni skibus pa tako Duster danas odmara. I usput dodaje da njen muž u petak ide na Sljeme jer je ovaj vikend na Crvenom spustu nekakvo FIS natjecanje u sinkro skijanju. Baš će se usrećiti kada vidi Sljeme!
Ujutro odlučujem odraditi ovaj mali dio skijališta iznad Niederaua. Skije na rame i pješice dvije minute do žice. Uzimam jednodnevnu skikartu za 39,00 eura. Inače, postoji i kombinirana skikarta s Kitzbuhelom, ali meni ona ne odgovara.
Skijalište iznad Niederaua ima najviše točke na 1500-1600 metara nadmorske visine, a najniža je u mjestu na 828 metara. Na karti su staze ravnomjerno obojane crvenom i crnom bojom dok je plave jako malo. U stvarnosti stanje je potpuno drugačije: crvene više nalikuju na plave, a crne su daleko od austrijskih standarda - više su crvene, nego crne. Veoma čudno. A najčudnije od svega je crna staza broj 18 na kojoj se cijelim putem moram odgurivati. Prvo sam pomislio da sam krivo vidio i da su mi moje narančaste gugle pomiješale boje. Pa sam skinuo gugle pred jednim od putokaza i na vlastite oči se uvjerio da je staza zaista označena crnom bojom. Mora da ju je farbao neki teški daltonist. Bez obzira na tek desetak staza, staze su ovdje duže, pogotovo one koje s vrha vode u mjesto u dolini, ali ne treba očekivati previše kilometara. Opet, nisu prekratke. Konfiguracijski ritmičke, dobro speglane, leda minimalno, ljudi malo. Jedina zamjerka su putokazi kojih je jako malo, pogotovo na raskršćima, pa u trenucima slabe vidljivosti (kao danas zbog umjerenog snijega) treba upiknuti stazu. Žica nema puno, ali gondola i četirisedežnica su dosta nove, dok su ostalo sidra, ali niti jedno od sidra nije predugo ili presporo. Sve u svemu, zanimljivo je ovdje provesti koji sat.
Ja sam točno imao dva sata za Niederau jer u pola dvanaest moram uhvatiti skibus za Auffach ne bih li nabrzaka istražio i drugi dio ove ski regije. Vožnja do Auffacha traje svega dvadeset minuta i skibus staje točno pred Schatzbergbahn gondolom. Do prije mjesec dana Schatzberg iznad Auffacha i Wiedersberger Horn iznad Alpbacha bili su nepovezani. A onda je u prosincu u pogon puštena nova gondola koja je povezala ova dva skijališta. Sada je moguće, što i ja činim, iz Auffacha gondolom se popesti na Schatzberg, s druge strane planine spustiti se gotovo do doline, uzeti drugu gondolu na Wiedersberger Horn i spustiti se ekstra dugačkom crvenom stazom s druge strane Wiedersbergera kroz do doline. Naravno, treba biti oprezan i imati na umu tajming jer ako zakasnite na posljednju gondolu iz te zadnje doline, zaglavit ćete iza dvije visoke planine i sam Bog kako je onda moguće vratiti se do Auffacha. Jer skijalište je jako izduženo s jako dugim stazama. Najviši dijelovi skijališta su na nekih 2000 metara, a najniži na 850 do 1050 metara.
Staze su ovdje uglavnom crvene, iako bih ja osobno mnoge od njih ofarbao plavom. Deklarirano plave staze su skoro pa nepostojeće, dok su crnjaci, iako ni ovdje prestrmi, svi redom zatvoreni zbog manjka snijega. Snijega ima dosta izvan staze, dok na stazama već sredinom dana izbija dosta leda, a na crnjacima se čak nazire i zemlja. Čudno. Ljudi je ovdje poprilično što me iznenađuje s obzirom da je radni dan. A iznenađenje nad iznenađenjima jest što je sve krcato Britancima. Na stazama i u bircevima više se govori engleski, nego njemački, a na parkingu je popriličan broj onih čudnih britanskih automobila s volanom na krivoj strani. S toliko ljudi staze su ovdje propale već oko pola jedan, a u jedan se počinjem pitati koja je svrha nastavka skijanja. Led i hupseri posvuda. A oko dva počinje i prava mećava. Na vrhu toliko puše da je teško kretati se. Vidljivost je toliko smanjena (iako cijeli dan je loša) da uopće ne vidim konture staze. Svako malo ili skačem iznenada preko hupsera ili se odjedanput skližem preko ledenih ploha. Ništa se ne vidi. Uz sve to, već sam se navikao na muskulfiber u obje noge, ali danas se pojavilo ono čega sam se pribojavao - lijevo koljeno. Ove sezone svako malo me jebe lijevo koljeno. Danas je došlo do toga da se moram pomučiti uopće savinuti lijevo koljeno, a onda sa svakim zavojem i stavljanjem težišta na njega javlja se bol koja je na trenutke jaka i vrlo neugodna. I sada ti s takvim koljenom ne samo radi zavoje, već i skači preko nevidljivih hupsera! Pao na kraju nisam i uspješno sam se vratio u Auffach, ali lijevo koljeno je jednostavno i totalno sjebano...
Danas sam se na stazi počastio s dobrim gulašom u restorančiću Liftstuberl u posljednjoj dolini. Cijena 4,50 eura što je ok za pristojnu porciju. Bečki je ovdje 9 eura.
Što na kraju reći o Alpbachtal Wildschonau? Dragulj jest, ali nažalost još uvijek neizbrušen dragulj. Imam podijeljene osjećaje. Regija je zaista ogromna i staze su vrlo raznolike tako da ovdje mogu naći nešto za sebe i početnici i profesionalci. Uz to, tu su i staze za sanjkanje, a snowboarderi imaju čak tri snowboard parka. Žica je puno, većinom su moderne i brze i nikada se ne čeka na ulaz. Mjesta za pojesti i popiti ima više nego dovoljno i po pristupačnim cijenama. Nažalost, staze bi se mogle puno bolje pripremati jer unatoč dosta snijega izvan staza, na stazama je dosta leda, a na nekima čak i zemlje. Staze vrlo brzo propadaju. Ok, puno je ljudi, ali može se bolje. Iznenađuje me količina ljudi u jednom radnom danu. Možda je malo pregužvasto za moj ukus. Strah me pomisliti kako je ovdje vikendom. Također, trebalo bi se postaviti malo više putokaza. U konačnici, nije loše, ali može biti puno bolje. Ipak, volio bih dogodine ovdje se vratiti na par dana i dati Alpbachtal Wildschonauu još jednu priliku.
U Niederauu se opskrbljujem u Sparu koji je tik do hotela. Cijene normalne. Navečer razmišljam prošetati mjestom jer sam vidio da ima puno birceva i čak jedan Irish pub. Ali onda je počela jaka kiša i izgubio sam volju.
Sutra zaista put Kitzbuhela, ali nažalost prognoziraju naglo zatopljenje i nekih do 10 Celzijaca. Očekujem juhu. Samo da posluži koljeno...