25.09.2006., ponedjeljak

Komentari

Čovjek gnjida – ili slika Božja

Image Hosted by ImageShack.us

U jednom od svojih romana piše Dostojevski kako jedan ruski student ubija staru ženu, jer mu je stajala na putu. Pred svojom prijateljicom ovaj čin opravdava riječima:“Zgazio sam onu gnjidu!“ Djevojka mu odgovara kratko i jasno:“Čovjek nije gnjida!“

Budući da sve više nestaje strahopoštovanje prema čovjeku događa se toliko jada i bijede, proljeva se toliko krvi. U svjetlu božanske istine uvijek iznova moramo spoznati ljudsko dostojanstvo. Svaki je čovjek slika Božja. Njegovo dostojanstvo nije utemeljeno u njegovu radu i učinku u starosti i zdravlju, nego jedino u blagonaklonosti Božjoj i čovjekovoj ovisnosti. Ljudsko je dostojanstvo, kao slike Božje, neograničeno i neopisivo pa i dostojanstvo onih koji u našim očima izgledaju nedostojno. Ljubav Božja gradi nasip pred poplavom prezira čovjeka. Tamo gdje se prema ljudima ponašamo kao prema životinjama, gdje ih se progoni i muči, podjarmljuje i gazi događa se grijeh, povreda Boga u njegovoj slici. Tamo gdje proizvoljno dotičemo nerođeni i rođeni ljudski život tovarimo si na leđa tešku krivicu koja na čovjeka pada kao velika mračna sjena. Čovjek u očima Božjim nije jednodnevna muha, nije radna snaga, nije zrno pijeska ili kotačić u uri, nego željeno i voljeno, traženo i zaštićeno biće. To je plemstvo svih ljudi – Bog nas i dalje cijeni i ljubi. Zbog toga ne trebamo sumnjati u sebe, nesmijemo druge prezirati, nikome zaviditi, nikoga krivo optuživati. U dostojanstvu, koje nam je podijelio sam Bog, trebamo biti spremni za međusobnu ljubav. Tako će stada životinja, radna snaga, korisnici socijale, stranci i pripadnici drugih vjera i nacija, ljudski materijal, postati pravim ljudima koji pripadaju Bogu i jedni druge poštuju.

“To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.”


1. Pavlova poslanica Timoteju 2,4-6



- 00:01 -

Ukupno Komentara (9)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008