Jučer na Sv. Misi je svećenik u propovijedi dao primjer talijanske liječnice koja je u četvrtoj trudnoći znala da je rizična i da će značiti izbor između njenog života i života djeteta. Ona je tada rekla da bira život djeteta, da je ona majka i da pod cijenu svog života brani život djeteta, te da je došao red da se bori za njegov život. Rekla je liječnicima kad budu birali biraju život djeteta. Rodila se mala Emanuela, a majka je poživila toliko da dijete primi u naručje. Dirnulo me. Rasplakalo od ljepote i nesebičnosti. Koliko je ovoj ženi značio ljudski život, čovjek, dijete, Dar Božji. Koliko ljubavi za čovjeka! I ujedno povjerenja u Boga. Meni vrlo bliski birali su upravo suprotno, protiv života, protiv djeteta, pa time i protiv Boga. U novinama mi kaže kolega nedavno je bilo kako je majka digla ruku na svoju novorođenčad. Sve su to tako crne i ružne vijesti. Upravo zato je ovaj primjer tal.liječnice tako pozitivan, jer je ona osjećala odgovornost i da zaštiti svoje nerođeno dijete, sigurno ga je donijela na svijet. Kako je lijepo da postoje ipak ljudi koji još uvijek vole život i djecu. Možda bi se dalo nemetnutni pitanje a što poslije jer ipak je ona umrla? Što i s ostalo troje djece koje je izgubilo majku? Moj otac odrastao je bez oba roditelja i ima divan obiteljski život. Bog se za sve pobrine. Nije naše da sve planiramo. Upravo ovaj Vaš post podsjetio me na to da čovjek nije gnjida, nije puka slučjanost, nego Ljubav, Život, još jedna Vječnost.
25.09.2006. (09:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A Bog zna dobro zašto nas je takvima napravio. Nekog lijepog, nekog manje, a nekog ružnog. Htio nam je reći da za sve mora biti mjesta pod kapom nebeskom. BačIva puno pozdrava...
25.09.2006. (11:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pozzzz?????Baća....evo malo sam svratio na tvoj blog da vidim šta ima i tak ....uporan si i dalje svaki dan....evo ja sam malo prije napisao post .... čujemo se.........
25.09.2006. (13:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Grozim se činjenice koliko su ljudi smislili modaliteta međusobnog nanošenja boli i nepravde. Toliko tog ima da čak ljude koji poput tebe sve nas potsjećaju da smo bića stvorena da poštujemo i ljubimo jedni druge, smatraju "pomaknutima". Naš zajednički poznanik Domoa se neki dan radovao pobjedi našeg sportaša Filipovića. Primjećujem da si i ti od onih koji poput mene ne vole nasilje (ali ne samo deklarativno). To si spomenuo u kometaru. I doista nisu ljudska bića gnjide za zgaziti. "Pomaknuti" su oni koji mogu i žele ubijati, sakatiti druge. Treba poštovati i životinje a i biljke. Ipak ljudski život ima posobnu vrijednost. Sretan sam kad vidim da se neki "obični" ljudi čude kad im posvećujem pozornost, primjerice razgovaram s njima nadugo i naširoko. Misle si oni-što je ovom?, a ja vidim da su njih drugi samo "gurali pod tepih" i zanemarivali, a oni imaju toliko toga za reći, samo nemaju kome. Ima ona stara izreka " ma lako je nekoga lupit', treba mu znati gaće kupiti" .
25.09.2006. (15:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neznam baca Iva,svakim danom uvidjam da onaki kakvi bi trebali biti moze biti jedino u drugom zivotu.Na zalost,previse smo 'zemaljski',okruzeni svim blagodatima,da nam je jos ovo i ovo, a onda se trgnemo,ali samo na cas,kada se nesto tuzno dogodi u nasem zivotu, i uvidimo stvarne vrijednosti.Toplo te pozdravljam.
25.09.2006. (15:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Eto, drago Morenade, sama si odgovorila za pitanje na primjeru tvoga oca. Biće koje je Bog stvorio, za njega se On i brine. Prema tome čovjek je uzvišeno biće, iznad sveg stvorenog, Bog s njim računa I Bog da neizmjerno ljubi! Lijep ti pozdrav šaljem!
@ Naravno, dragi Franc, Bog sa svakim od nas ima svoj račun. Naravno da izvanjski izgled nije važan, ali vjerujem da si mislio u prenesenom značenju. I naravno da Bog ne selektira već na zemlji. Svi mi imamo jednako pravo. Osim toga i onaj „najružniji“ se na kraju može pokajati i spasiti. Sjeti se samo razbojnika koji je bio razapet uz Isusa. Isus mu je rekao:”Još danas ćeš biti samnom u raju!” I ja tebe, dragi moj Slavonac (nisam pogriješio, znam ja što pišem!) puno pozdravljam i želim ti lipu i „razgovorljivu“ večer!
@ Vidio sam tvoj novi post, dragai Sabo, i ostavio komentar. Nema ništa bez upornosti! Puno te i lipo pozdravljam!
@ O, dragi moj bajo, kako imaš pravo! Meni je posebno žao upravo tih ljudi koji su bilio zanemarivani, gurnuti u ćošak. Ja, kad sam u selu, najradije divanim sa starim ljudima, seljacima, koje se obično sretne na klupčici ispred kuće. Poslije takvog jednog razgovora svaki je od njiha rekao dam u je drago što smo se tako lipo izdivanili. Očito se njih danas ne sluša. Mi se ponašamo kao da smo “mudrost kusali kašikom”, a oni su puni ne iz tuših života nabiflne mudrosti, nego proživljene, životne. Ja mislim da je odlika inteligentnog čovjeka (a danas se svi hoćemo prodavati pod neznam što, jer to je valda in) upravo sposobnost, spustiti se na intelektualnu razinu svakog sugovornika. Jasno da to podrazumijeva da moramo biti u stanju reći mu da nešto neznamo, da to do sada nismo znali, a ne ga zlorabiti kao auditorij za neše dociranje. Ja takve “docente” zovem “solistima”. Ali ne one iz svije glazbe, nego one koji drugima sole pamet. Puno te I lipo pozdravljam!
@ Naravno, draga moja Vranovko, da su ovozemaljski izazovi ti koji nam nemaću kojekakve potrebe. To je u zemlji u kojoj živiš ja mislim dosegnulo plafon. Dalje valde više ne može. A da se sve vrti oko novca jasno je svima. Odvje je zbilja najvažnije pitanje: trebam li to, ili mogu bez toga? Kad malo promislimo onda pola od toga zbilja ne trebamo. Ako je meni dosta, što me se tiče lijevi I desni komšija? Neka ima što on hoće, meni je dosta. A istina je što kažeš, da nakon opomena koje nas zadese u životu kao kakvi tužni događaji, jako brzo zaboravimo što nam je doista potrebno. Namad se da će mo ipak na vrijeme shvatiti što tu prave životne vrijednosti. Lijep ti I veliki pozdrav šaljem!
25.09.2006. (18:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da bi razumjeli prosudbu moramo biti upoznati sa kriterijima suca. Gdje caruje zlo? Tamo gdje manjka ljubavi. Možemo li čovjeka do kojeg nije doprla ljubav kriviti za njen nedostatak? Znam da će mnogima kontradiktorno zvučati, ali osuda, pa čak i evidentnog zla, pomanjkanje je ljubavi onoga koji sudi. Da sam barem vrijeme koje sam uložio u osudu (kritiku) uložio u ljubav. Možda gordo zvuči, ali blagoslovljen bio moj prijatelju, neka ti blagost saznanja i mudrost iskustva donesu mir i postojanost vjere. Lako je ustrajati kada te slave i štuju, puno teže kada te osuđuju i pljuju, a gotovo nemoguće kada te uopće ne čuju, baš zato ljudi ponekada znaju ispustiti vrlo neartikulirani i glasan vrisak, naoko tako nerazumljiv, a kada bolje pogledaš sve se uvijek svodi na samo jedno, a to je bol ne ljubljena bića. Jasno ti je da svaka riječ upućena drugima vrlo živo dira i onoga koji je upućuje, što će reći da vjerojatno više govorim sebi nego tebi, jer tako sam često bio gluh i slijep. Ništa tu bitno ne znači još veći bezdan ljudi do mene, time se ne mogu pravdati, ni opravdati. Nadam se da unatoč mojoj poslovičnoj nepokornosti općeprihvaćenim učenjima ili bolje rečeno učiteljima osjećaš moje poštovanje i prijateljstvo. I strogost prema sebi samome nemoj tumačiti pukom slabosti, nerazumnom skromnošću ili pomanjkanjem ljubavi, ne, to znači da sam tek namočio prst u more ljubavi koje se rasprostire sve dokle pogled seže, sve do mjesta gdje se s nebom spaja, i valjda nisam kukavica, samo sam još malo previše oprezan, još me uvijek vežu neki stari zavjeti. Pozdrav prijatelju.
25.09.2006. (18:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Ja se iskreno nadam, dragi moj prijatelju, da mene nisi promovirao u suca. Doduše iz teksta bi se moglo činiti da jesam, budući da sam nevao neke skupine ljudi, no to je samo da bih pojasnio moju intenciju. Nije to zapravo moja intencija. Intencija je onoga Glavnog suca, a ja sam se na trenutak stavio u njegovog glasnogovornika, smatrajući da sam Ga dobro shvatio. Ali, naravno, ne uzimam si pravo bezgriješnosti a još manje sveznadarstva. Ja s vama, mojim prijateljima, naglas razmišljam. Prikazujem stvari onako kako ih doživljavam, možda neki puta prenapeto ali isključivo iz želje da o njima razmislimo. A ti dobro znaš da sam i ja, uostalom kao i ti, veliki pobornik ljubavi. Zapravo drugo se ni ne može biti. Ljubav je A i O svega! Nemoj žaliti za vremenom izgubljenim za ljubav. Nije ono prošlo uzaludno. Sve ima svoje vrijeme, pa tako i sazrijevanje. Možda se upravo dobro poklopilo s jeseni, kad sve oko nas dozrijeva, pa zašto onda nebi i u nama sazrela bezuvjetna odluka za ljubav? Nikada ne smijemo smetnuti s uma, da ljubav s nama ne počinje niti se završava. Ljubav se širokogrudno može davati ali nesmijemo očekivati “nagradu” na zemlji. Ako smo toga svjesni, ako u tu “investiciju” (oprosti što za ove uzvišene riječi rabim tako profani, mamonski riječnik) ulazimo bez kalkulacije zarade, kamata i divedenada, onda nema problema, jer konačni obračun će biti negdje drugdje. Možda ove moje misli zvuče malo nesuvislo, ali o ljubavi se u vremenu u kakvom živimo, mora razmišljati i jezikom vremena. Kada zamočimo prst u more povezani smo s cijelim svijetom. Tako i u ovo more na koje ti, dragi moj plemeniti prijatelju, misliš. Držati prst u moru, u ovom kontekstu, jednako je kao i skočiti u more. Nema tu nikakvog kukavičluka. Tko je odlučio samočiti prst, taj će, ako bude potrebno, i skočiti i to ne misleći dali zna plivati ili ne. Opasnosti od utapanja nema, jer nas drži ljubav Onoga zbog kojega skačemo. Dakle skačemo u sigurno! Hvala ti, dragi moj prijatelju, na ovako lijepim mislima. Radujem se s tobom! Neka ti je spokojna noć i lijepo novo jutro!
26.09.2006. (00:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more nade
Jučer na Sv. Misi je svećenik u propovijedi dao primjer talijanske liječnice koja je u četvrtoj trudnoći znala da je rizična i da će značiti izbor između njenog života i života djeteta. Ona je tada rekla da bira život djeteta, da je ona majka i da pod cijenu svog života brani život djeteta, te da je došao red da se bori za njegov život. Rekla je liječnicima kad budu birali biraju život djeteta. Rodila se mala Emanuela, a majka je poživila toliko da dijete primi u naručje. Dirnulo me. Rasplakalo od ljepote i nesebičnosti. Koliko je ovoj ženi značio ljudski život, čovjek, dijete, Dar Božji. Koliko ljubavi za čovjeka! I ujedno povjerenja u Boga. Meni vrlo bliski birali su upravo suprotno, protiv života, protiv djeteta, pa time i protiv Boga. U novinama mi kaže kolega nedavno je bilo kako je majka digla ruku na svoju novorođenčad. Sve su to tako crne i ružne vijesti. Upravo zato je ovaj primjer tal.liječnice tako pozitivan, jer je ona osjećala odgovornost i da zaštiti svoje nerođeno dijete, sigurno ga je donijela na svijet. Kako je lijepo da postoje ipak ljudi koji još uvijek vole život i djecu. Možda bi se dalo nemetnutni pitanje a što poslije jer ipak je ona umrla? Što i s ostalo troje djece koje je izgubilo majku? Moj otac odrastao je bez oba roditelja i ima divan obiteljski život. Bog se za sve pobrine. Nije naše da sve planiramo. Upravo ovaj Vaš post podsjetio me na to da čovjek nije gnjida, nije puka slučjanost, nego Ljubav, Život, još jedna Vječnost.
25.09.2006. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rib@rnica
A Bog zna dobro zašto nas je takvima napravio. Nekog lijepog, nekog manje, a nekog ružnog. Htio nam je reći da za sve mora biti mjesta pod kapom nebeskom. BačIva puno pozdrava...
25.09.2006. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rib@rnica
Selo Komorica kod Ratkovice. Na pruzi Nova Kapela Pleternica...
25.09.2006. (12:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sabo@
Pozzzz?????Baća....evo malo sam svratio na tvoj blog da vidim šta ima i tak ....uporan si i dalje svaki dan....evo ja sam malo prije napisao post ....
čujemo se.........
25.09.2006. (13:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
novogradiščanin
Grozim se činjenice koliko su ljudi smislili modaliteta međusobnog nanošenja boli i nepravde. Toliko tog ima da čak ljude koji poput tebe sve nas potsjećaju da smo bića stvorena da poštujemo i ljubimo jedni druge, smatraju "pomaknutima". Naš zajednički poznanik Domoa se neki dan radovao pobjedi našeg sportaša Filipovića. Primjećujem da si i ti od onih koji poput mene ne vole nasilje (ali ne samo deklarativno). To si spomenuo u kometaru. I doista nisu ljudska bića gnjide za zgaziti. "Pomaknuti" su oni koji mogu i žele ubijati, sakatiti druge. Treba poštovati i životinje a i biljke. Ipak ljudski život ima posobnu vrijednost. Sretan sam kad vidim da se neki "obični" ljudi čude kad im posvećujem pozornost, primjerice razgovaram s njima nadugo i naširoko. Misle si oni-što je ovom?, a ja vidim da su njih drugi samo "gurali pod tepih" i zanemarivali, a oni imaju toliko toga za reći, samo nemaju kome. Ima ona stara izreka " ma lako je nekoga lupit', treba mu znati gaće kupiti" .
25.09.2006. (15:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
varosanka
Neznam baca Iva,svakim danom uvidjam da onaki kakvi bi trebali biti moze biti jedino u drugom zivotu.Na zalost,previse smo 'zemaljski',okruzeni svim blagodatima,da nam je jos ovo i ovo, a onda se trgnemo,ali samo na cas,kada se nesto tuzno dogodi u nasem zivotu, i uvidimo stvarne vrijednosti.Toplo te pozdravljam.
25.09.2006. (15:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
@ Eto, drago Morenade, sama si odgovorila za pitanje na primjeru tvoga oca. Biće koje je Bog stvorio, za njega se On i brine. Prema tome čovjek je uzvišeno biće, iznad sveg stvorenog, Bog s njim računa I Bog da neizmjerno ljubi! Lijep ti pozdrav šaljem!
@ Naravno, dragi Franc, Bog sa svakim od nas ima svoj račun. Naravno da izvanjski izgled nije važan, ali vjerujem da si mislio u prenesenom značenju. I naravno da Bog ne selektira već na zemlji. Svi mi imamo jednako pravo. Osim toga i onaj „najružniji“ se na kraju može pokajati i spasiti. Sjeti se samo razbojnika koji je bio razapet uz Isusa. Isus mu je rekao:”Još danas ćeš biti samnom u raju!” I ja tebe, dragi moj Slavonac (nisam pogriješio, znam ja što pišem!) puno pozdravljam i želim ti lipu i „razgovorljivu“ večer!
@ Vidio sam tvoj novi post, dragai Sabo, i ostavio komentar. Nema ništa bez upornosti! Puno te i lipo pozdravljam!
@ O, dragi moj bajo, kako imaš pravo! Meni je posebno žao upravo tih ljudi koji su bilio zanemarivani, gurnuti u ćošak. Ja, kad sam u selu, najradije divanim sa starim ljudima, seljacima, koje se obično sretne na klupčici ispred kuće. Poslije takvog jednog razgovora svaki je od njiha rekao dam u je drago što smo se tako lipo izdivanili. Očito se njih danas ne sluša. Mi se ponašamo kao da smo “mudrost kusali kašikom”, a oni su puni ne iz tuših života nabiflne mudrosti, nego proživljene, životne. Ja mislim da je odlika inteligentnog čovjeka (a danas se svi hoćemo prodavati pod neznam što, jer to je valda in) upravo sposobnost, spustiti se na intelektualnu razinu svakog sugovornika. Jasno da to podrazumijeva da moramo biti u stanju reći mu da nešto neznamo, da to do sada nismo znali, a ne ga zlorabiti kao auditorij za neše dociranje. Ja takve “docente” zovem “solistima”. Ali ne one iz svije glazbe, nego one koji drugima sole pamet. Puno te I lipo pozdravljam!
@ Naravno, draga moja Vranovko, da su ovozemaljski izazovi ti koji nam nemaću kojekakve potrebe. To je u zemlji u kojoj živiš ja mislim dosegnulo plafon. Dalje valde više ne može. A da se sve vrti oko novca jasno je svima. Odvje je zbilja najvažnije pitanje: trebam li to, ili mogu bez toga? Kad malo promislimo onda pola od toga zbilja ne trebamo. Ako je meni dosta, što me se tiče lijevi I desni komšija? Neka ima što on hoće, meni je dosta. A istina je što kažeš, da nakon opomena koje nas zadese u životu kao kakvi tužni događaji, jako brzo zaboravimo što nam je doista potrebno. Namad se da će mo ipak na vrijeme shvatiti što tu prave životne vrijednosti. Lijep ti I veliki pozdrav šaljem!
25.09.2006. (18:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
serbus
Da bi razumjeli prosudbu moramo biti upoznati sa kriterijima suca. Gdje caruje zlo? Tamo gdje manjka ljubavi. Možemo li čovjeka do kojeg nije doprla ljubav kriviti za njen nedostatak? Znam da će mnogima kontradiktorno zvučati, ali osuda, pa čak i evidentnog zla, pomanjkanje je ljubavi onoga koji sudi. Da sam barem vrijeme koje sam uložio u osudu (kritiku) uložio u ljubav. Možda gordo zvuči, ali blagoslovljen bio moj prijatelju, neka ti blagost saznanja i mudrost iskustva donesu mir i postojanost vjere. Lako je ustrajati kada te slave i štuju, puno teže kada te osuđuju i pljuju, a gotovo nemoguće kada te uopće ne čuju, baš zato ljudi ponekada znaju ispustiti vrlo neartikulirani i glasan vrisak, naoko tako nerazumljiv, a kada bolje pogledaš sve se uvijek svodi na samo jedno, a to je bol ne ljubljena bića. Jasno ti je da svaka riječ upućena drugima vrlo živo dira i onoga koji je upućuje, što će reći da vjerojatno više govorim sebi nego tebi, jer tako sam često bio gluh i slijep. Ništa tu bitno ne znači još veći bezdan ljudi do mene, time se ne mogu pravdati, ni opravdati. Nadam se da unatoč mojoj poslovičnoj nepokornosti općeprihvaćenim učenjima ili bolje rečeno učiteljima osjećaš moje poštovanje i prijateljstvo. I strogost prema sebi samome nemoj tumačiti pukom slabosti, nerazumnom skromnošću ili pomanjkanjem ljubavi, ne, to znači da sam tek namočio prst u more ljubavi koje se rasprostire sve dokle pogled seže, sve do mjesta gdje se s nebom spaja, i valjda nisam kukavica, samo sam još malo previše oprezan, još me uvijek vežu neki stari zavjeti. Pozdrav prijatelju.
25.09.2006. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
@ Ja se iskreno nadam, dragi moj prijatelju, da mene nisi promovirao u suca. Doduše iz teksta bi se moglo činiti da jesam, budući da sam nevao neke skupine ljudi, no to je samo da bih pojasnio moju intenciju. Nije to zapravo moja intencija. Intencija je onoga Glavnog suca, a ja sam se na trenutak stavio u njegovog glasnogovornika, smatrajući da sam Ga dobro shvatio. Ali, naravno, ne uzimam si pravo bezgriješnosti a još manje sveznadarstva. Ja s vama, mojim prijateljima, naglas razmišljam. Prikazujem stvari onako kako ih doživljavam, možda neki puta prenapeto ali isključivo iz želje da o njima razmislimo. A ti dobro znaš da sam i ja, uostalom kao i ti, veliki pobornik ljubavi. Zapravo drugo se ni ne može biti. Ljubav je A i O svega! Nemoj žaliti za vremenom izgubljenim za ljubav. Nije ono prošlo uzaludno. Sve ima svoje vrijeme, pa tako i sazrijevanje. Možda se upravo dobro poklopilo s jeseni, kad sve oko nas dozrijeva, pa zašto onda nebi i u nama sazrela bezuvjetna odluka za ljubav? Nikada ne smijemo smetnuti s uma, da ljubav s nama ne počinje niti se završava. Ljubav se širokogrudno može davati ali nesmijemo očekivati “nagradu” na zemlji. Ako smo toga svjesni, ako u tu “investiciju” (oprosti što za ove uzvišene riječi rabim tako profani, mamonski riječnik) ulazimo bez kalkulacije zarade, kamata i divedenada, onda nema problema, jer konačni obračun će biti negdje drugdje. Možda ove moje misli zvuče malo nesuvislo, ali o ljubavi se u vremenu u kakvom živimo, mora razmišljati i jezikom vremena. Kada zamočimo prst u more povezani smo s cijelim svijetom. Tako i u ovo more na koje ti, dragi moj plemeniti prijatelju, misliš. Držati prst u moru, u ovom kontekstu, jednako je kao i skočiti u more. Nema tu nikakvog kukavičluka. Tko je odlučio samočiti prst, taj će, ako bude potrebno, i skočiti i to ne misleći dali zna plivati ili ne. Opasnosti od utapanja nema, jer nas drži ljubav Onoga zbog kojega skačemo. Dakle skačemo u sigurno! Hvala ti, dragi moj prijatelju, na ovako lijepim mislima. Radujem se s tobom! Neka ti je spokojna noć i lijepo novo jutro!
26.09.2006. (00:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...