
U jednom od svojih romana piše Dostojevski kako jedan ruski student ubija staru ženu, jer mu je stajala na putu. Pred svojom prijateljicom ovaj čin opravdava riječima:“Zgazio sam onu gnjidu!“ Djevojka mu odgovara kratko i jasno:“Čovjek nije gnjida!“
Budući da sve više nestaje strahopoštovanje prema čovjeku događa se toliko jada i bijede, proljeva se toliko krvi. U svjetlu božanske istine uvijek iznova moramo spoznati ljudsko dostojanstvo. Svaki je čovjek slika Božja. Njegovo dostojanstvo nije utemeljeno u njegovu radu i učinku u starosti i zdravlju, nego jedino u blagonaklonosti Božjoj i čovjekovoj ovisnosti. Ljudsko je dostojanstvo, kao slike Božje, neograničeno i neopisivo pa i dostojanstvo onih koji u našim očima izgledaju nedostojno. Ljubav Božja gradi nasip pred poplavom prezira čovjeka. Tamo gdje se prema ljudima ponašamo kao prema životinjama, gdje ih se progoni i muči, podjarmljuje i gazi događa se grijeh, povreda Boga u njegovoj slici. Tamo gdje proizvoljno dotičemo nerođeni i rođeni ljudski život tovarimo si na leđa tešku krivicu koja na čovjeka pada kao velika mračna sjena. Čovjek u očima Božjim nije jednodnevna muha, nije radna snaga, nije zrno pijeska ili kotačić u uri, nego željeno i voljeno, traženo i zaštićeno biće. To je plemstvo svih ljudi – Bog nas i dalje cijeni i ljubi. Zbog toga ne trebamo sumnjati u sebe, nesmijemo druge prezirati, nikome zaviditi, nikoga krivo optuživati. U dostojanstvu, koje nam je podijelio sam Bog, trebamo biti spremni za međusobnu ljubav. Tako će stada životinja, radna snaga, korisnici socijale, stranci i pripadnici drugih vjera i nacija, ljudski materijal, postati pravim ljudima koji pripadaju Bogu i jedni druge poštuju.
“To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.”
1. Pavlova poslanica Timoteju 2,4-6
|