|
|
|
ODVAŽNOST ZA NOVE KORAKE
„Tko želi daleko skočiti, mora uzeti velik zalet“, kaže B. Brecht. Mora se dakle daleko udaljiti od starta, mora ići unazad. Budućnost u smislu početka novoga ima smisla samo onda, kada posložimo sve kamenčiće u mozaiku naše prošlosti. Za mnoge od nas budućnost znači ponovni susret s prošlošću. Nitko ne može jednostavno početi s budućnošću bez svoje povijesti koju je pisao svojim životom, bez vraćanja u prošlost i njenog temeljitog čišćenja. U mnogim novim počecima bilo u novoj kući, u drugom mjestu, u novom poslu ili s novim partnerom leži pogrešan zaljučak, da se sada jednostavno može početi s novom životom, s novom budućnosti, otvoriti novo poglavlje knjige života. Sve dok mi ostanemo oni stari nema pravoga novoga početka, nema prave budućnosti, jer moć prošlosti će nam zapriječiti put budućnosti.
Tko želi budućnost ide daleko nazad i sređuje svoju prošlost. Sjećam se jedne žene koja mi je došla na razgovor i ispričala nešto što je učinila prije četrdeset godina. Svi ljudi oko nje su to davno zaboravili, to je odavno pokrila trava. Ali ova je žena osjećala da joj ova stara krivnja stoji na putu mirne budućnosti. Predložio sam joj da se ode ispovijediti. I pristala je jer, kako reče,:”Poslije toga ću opet imati budućnost!”
U vjeri u Isusa naša je mogućnost odlaska u prošlost i ponovnog preslagivanja kamenčića mozaika života. Nama kršćanima Krist će oprostiti grijehe. Tako će mo imati slobodna leđa za put u budućnost. Kada nedužno na sebi nosimo teret prošlosti pomaže nam vjera u Isusa da se pomirimo s našom životnom povijesti. To nipošto ne znači da nevjernici nemaju budućnost. Novi je početak moguć svakome tko središte svoga života ponovno zredi i nadvlada ono staro. To ga oslobađa za put u novu životnu budućnost.
„Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!“
(2. Korinćanima 5,17)
|
- 13:27
-
Ukupno Komentara
(7)
BUDI TU GDJE JESI
Kierkegaard* u jednoj bajci priča o ljiljanu koji je bezbrižno rastao na usamljenom mjestu i sav sretan cvao i širio prekrasan miris. Jednoga dana dođe ga posjetiti jedna mala ptica. Narednoga dana ptica opet dođe, pa tako nekoliko dana, dok se ljiljan nije zaljubio u pticu, jer je ptica bila veoma živahna i vesela. Ali ova je ptica bila loša. Ispriča ljiljanu o drugim prekrasnim ljiljanima koji cvatu negdje drugdje gdje im se ljudi dive i obasipaju najboljim pohvalama.
Ljiljan se poslije ove priče zabrinuo i počeo razmišljati o sebi. Što dalje sve si je više umišljao kako je na krivom mjestu i poželio rasti pod kraljevskom krunom, u carskom perivoju, o čemu mu je pričala ptica. Jednoga dana ljiljan zamoli pticu da ga u kljunu odnese do toga drugoga cvijeća koje je tako divno. Ptica mu ispuni želju. Kljunom opkopa zemlju oko ljiljana, isčupa ga i pod krilom ponese. Htjela ga je odnijeti tamo gdje će u boljem društvu biti prekrasan ljiljan. Ali na putu ljiljan usahne. Kierkegaard završava svoju bajku:“Da je ljiljan bio zadovoljan svojim mjestom, i ostao tamo gdje ga je stvorio Bog, ostao bi i dalje prekrasan mirisni ljiljan.“
Priča ovaj veliki teolog i dalje, no ja ću se zadovoljiti ovime. Danas nekako imam grižnju savjesti prema mojim dragim blogericama. Imam osjećaj da sam pogriješio s onim jučerašnjim receptom. Možda sam i ja, kao i ovaj ljiljan (oprostite mi na drskosti uspoređivanja s cvijetom uopće, a posebno s jednim tako prekrasnim i mirisnim) htio biti u „boljem društvu“, premda mi to, pišući onaj post, uopće nije bilo na umu. Neznam koja je to “ptica“ bila koja me je na to nagovorila, koja me je isčupala i ponijela na put na kojem sam očito usahnuo. Jedino se nadam da neću doživjeti sudbinu ljiljana iz bajke. Rado ću se pomiriti s mojim dosadašnjim mjestom i tu gdje jesam pokušati otvariti sav moj skromni cvat i ne širiti smrad. I nikada me niti jedna ptica, pa makar to bila i mudra sova, neće više uspjeti nagovoriti napustiti moje mjesto zbog nekakve prolazne slave. A svaki, pa i najljepši cvijet, jednoga dana mora usahnuti. Toga sam itekako svjestan!
*Sören Kierkegaard (1813 bis 1855)
Sören Kirkegaard je rođen 5. svibnja 1813. godine kao sedmo dijete bogatog trgovca u Kopenhagenu. 1830. godine počima studirati teologiju koju završava 1841. promocijom.
Sa samo 42 godine, na vrhuncu svoje stvaralačke snage, Kierkegaard pada u Kopenhagenu na ulici i umire kratko poslije toga 11.11.1855. godine. On je preteča egzistencijalizma i dijalektičke teologije. Protivio se službenom kršćanstvu svojega vremena i vjerovao, da se pravo, istinito, autentično kršćanstvo tek treba živjeti.
Naučavao je da je bitak significiran usamljenim bespomoćnim položajem čovjekovim prema Bogu, kojeg se ne može spoznati intelektualno. Čovjekova sloboda volje i odluke je izvor straha, koji konačno vodi u očaj.
|
- 00:27
-
Ukupno Komentara
(18)
SLIJEPI I HROMI ILI INTEGRACIJA RAZUMA I INTUICIJE
Ispričati ću vam jednu sufi priču. Pretpostavljam da mnogima nije poznato što ta riječ „sufi“ znači, pa evo kratkog uvoda:
Riječ dolazi od sufizma (na arapskom tasavvuf) i naziv je islamske mistike. Pripadnik sufizma zove se sufi ili derviš.
Postoje sufi redovi koje se može klasificirati kao sunitski ili šiitski, ali i takvih koji objedinjuju ova oba islamska smjera ili pak neki drugi. Oni predstavljaju poseban dio muslimanske vjere. Većina sufi redova pripada ortodoksnom islamu suna i šije, pa su time ili suniti ili šiiti. (ukoliko o islamu želite saznati više pogledajte moju web stranicu: http://free-vk.htnet.hr/Baca/ - stručni radovi - Religije - Islam)
Put mistike sufizma ima četiri koraka:
1. Brisanje osjećajnog uočavanja
2. Potpuno napuštanje robovanja individualnim osobinama
3. Srmt vlastitoga „ja“ (ego)
4. Utapanje u božanski princip.
Najviši cilj je približiti se Bog koliko je god moguće i pri tom ostaviti vlastite želje. To se jasno očituje u principu umrijeti prije smrti, kojega slijedi čitav suzifam. Pri tome sufi ili derviši pokušavaju pobijediti nagone „niže duše“ odnosno svoj „tiranski ego“ (an-nafs al-ammara) i formirati ih u pozitivne osobine. Na taj način se mogu proći pojedine postaje, i doći do najviše – čiste duše (an-nafs al-safiya). Ova posljednja postaja pridržana je jedino Proroku (Muhamedu) kao najsavršenijem svecu.
Mnogi sufi vjeruju, ukoliko nisu pripadnici stroge šarije, da se u svim religijama može naći temeljna istina i da su velike religije po svom biću/duhu jednake i iste. Pojedini sufi čak idu tako daleko da sufizam ne smještaju u okvire Islama (dakle religije) nego mistiku stavljaju iznad religije i tvrde da mistika čak uvjetuje religiju.
Eto toliko o teoriji sufizma. A evo sada priče:
Jedan slijepac, izgubljen, tumara po šumi. Odjednom se na nešto potepe i padne na zemlju koliko je dug. Kada je rukama pipao da otkrije gdje je, na što se potepao, otkrije da leži na čovjeku. Taj čovjek je hromi, ne može hodati. I sad njih dvojica zapodjenu razgovor i jedan se drugom počnu tužiti na svoju sudbinu.
„Ja lutam ovom šumom ot kada znam za sebe i nikako da pronađem puta kako da iz nje izađem, jer ništa ne vidim“, tužno će slijepac.
Hromi reče:“Ja ležim na zemlji otkada pamtim i nemogu izaći iz šume jer ne mogu ustati.“
I odjednom u razgovoru sjeti se hromi i usklikne:“Imam rješenje! Ti ćeš me uzeti na leđa a ja ću ti govoriti kojim ćeš putem ići. Zajedno će mo pornaći put iz šume.“
Prema objašnjenju autora ove stare priče slijepac simbolizira racionalnost a hromi intuiciju. I mi će mo izaći iz šume samo onda kada spojimo jedno i drugo!
|
- 16:45
-
Ukupno Komentara
(4)
PREKRASNO IMANJE
Bila jednom dva bogata trgovca. Jedan se zvao Akiba a drugi Tarfon. Tarfon je bio iz bogate kuće, nikada nije morao osjetiti neimaštinu i siromaštvo. Zbog toga je zaboravio siromahe, pa je sve svoje bogatstvo trošio na sebe. Akiba je bio dijete siromašnih roditelja i jako je dobro znao što znači gorko siromaštvo. Zbog toga je jednoga dana jedan dio svoga novca odvojio kako bi njime ublažio nuždu i neimaštinu ljudi.
Budući je volio svoga prijatelja Tarfona bolilo ga je što ovaj nikada ništa nije dao za siromahe. Jednoga dana ode Akiba svom prijatelju i ponudi, da mu kupi jedno prekrasno imanje po veoma povoljnoj cijeni. Tarfon se obradovao ovoj povoljnoj prilici pa dade Akibu veću svotu novca. Akib s novcem ode ravno u siromašni dio grada i podijeli ga siromasima. Nakon izvjesnog vremena Tarfon je htio posjetiti svoje imanje, pa ga Akiba povede tamo gdje je podijelio novac. “Zar je ovdje imanje koje si mi toliko hvalio?” upita iznenađeni Tarfon. “Sav sam tvoj novac podijelio siromasima! Ajde da pogledamo tvoje imanje“, reče Akiba. U jednoj prljavoj uličici uđu u jedno kućicu. U njoj je bilo mračno, jer svjetlo dana u nju nikada nije doprlo. Samo je gorio štednjak, a u sredini prostorije stajao stol i jedna stolica. “Zašto ovim ljudima nisi ništa dao?” upita Tarfon. “Dao sam im!”, odgovori Akiba, „prije je štednjak bio hladan, lonac prazan a ljudi su sjedili na podu!“
U jednoj drugoj kući nađu studenta kako pri svjetlu svijeće čita. „Zašto ovom mladiću nisi ništa dao?“ „Dao sam mu nešto. Prije niti je imao knjigu, niti svijeću i nije mogao studirati jer je morao raditi kao nadničar!“ odgovori Akiba. Pođu dalje. Tarfonovo zaprepaštenje je raslo što su više hodali po ovoj siromašnoj četvrti. Nikada nije niti pomislio kako u njegovom gradu vlada velika nužda i siromaštvo. Počeo se stidjeti što i prije nije dao ništa ovim siromašnim ljudima. Kad su se vraćali kući Akiba upita Tarfona:“I, kako ti se sviđa prekrasno imanje što sam ti ga kupio?“ Tarfon pogne glavu i reče:“Prihvatiti ću ovu lekciju koju si me naučio i kupiti ću još više prekrasnih imanja kako bih pomogao ljudima u njihovoj bijedi!“
Prema židovskoj legendi
„Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati."
(Luka 12,48)
|
- 00:58
-
Ukupno Komentara
(5)
POUZDAMO STARO SREDSTVO ZA MRŠAVLJENJE
Evo, cure moje, čarobnog sredstva za mršavljenje. Varošanka me je već poodavno molila da ga pošaljem, a čitajući vaše postove sam zaključio da vam je, hvala Bogu, stalo do ljepote, pa odlučih pomoći vam u vašim velikim i teškim naporima.
TINKTURA ČEŠNJAKA (kod nas se u Slavoniji to zove bili luk) ZA ČIŠĆENJE ORGANIZMA
Ovaj recept napravili su budistički redovnici još daleke 1072. godine.
Sadržaj:
350 grama češnjaka, iliti bilog luka, usitniti i staviti u staklenku zajedno s 200 ml alkohola (šljivovica ili loza). Staklenku dobro zatvoriti i ostaviti 10 dana da miruje. Nakon 10 dana filtrirajte sadržaj kroz sito ili sitnu cjediljku, i ostavite dva dana da stoji. Poslije dva dana uzimajte ovako:
Tinktura se uzima 11 dana, prije jela i to
prije doručka:
1.dan 1 kap, 2. dan 4 kapi, 3. dan 7 kapi, 4. dan 10 kapi, 5. dan 13 kapi, 6. dan 16 kapi, 7.dan 12 kapi, 8. dan 7 kapi, 9. dan 6 kapi, 10. dan 3 kapi i 11. dan 15 kapi.
prije ručka:
1. dan 2 kapi, 2.dan 5 kapi, 3. dan 8 kapi, 4. dan 11 kapi, 5.dan 14 kapi, 6. dan 17 kapi, 7.dan 11 kapi, 8. dan 8 kapi, 9. dan 5 kapi, 10.dan 2 kapi i 11. dan 25 kapi.
prije večere:
1. dan 3 kapi, 2. dan 6 kapi, 3.dan 9 kapi, 4. dan 12 kapi, 5. dan 15 kapi, 6. dan 18 kapi, 7.dan 10 kapi, 8.dan 9 kapi, 9.dan 4 kapi, 10. dan 1 kap i 11. dan 25 kapi.
A sada svako jutro, svako podne i svaku večer po 25 kapi, sve kod ne potrošite tinkturu!
Ekstrakt češnjaka čisti organizam od masti i kamenca, poboljšava metabolizam i time pomaže elestičnosti krvnih sudova. Smanjuje tjelesnu težinu i pomaže postizanje i držanju idealne težine. Razrijeđuje krv, liječi srčane bolesti, sklerozu arterija, sinuse, povišeni krvni pritisak, liječi bolesti pluća i bronhija, smanjuje kolesterol, sprečava migrenu (ovo bi trebali znati muževi posebno onih žena, koje često imaju migrenu, posebno pri muževljevoj želji za nježnošću), liječi cerebralnu trombozu, gastritis, čir na želudcu i hemeroide. Profilaktički djeluje na stvaranje tumora, liječi bolesti slušnih organa i – POZOR ŽENE!!! – impotenciju!!!!! Moglo bi se o ljekovitosti češnjaka još toga reći, ali ako vam uspije izliječiti ovu zadnju bolest, onda vas ništa drugo neće niti boljeti niti zanimati.
Ovu terapiju smijete ponoviti tek nakon pet godina!
Eto, lipe moje, sad kad ste postigle idealnu težinu, izliječile migrenu i impotenciju, nadam se da vam je život potpuno drugačiji, ljepši a brak skladniji, ljubav do krova, sjetite se mene i ovoga čarobnoga lijeka, koji nije moj izum niti šala. Radi se doista o sredstvu za mršavljanje, kojeg sam preveo s njemačkog jezika, a kojeg mi je dala jedna starija gospođa koja ga je uzimala. Tvrdi da se pri uzimanju ne osjeti miris češnjaka. To znači da slobodno možete ići na posao, na partye, na kavu, u shoping.
Sva vas lijepo pozdravljam i želim puno uspjeha!
Vaš Baća Iva
|
- 02:11
-
Ukupno Komentara
(7)
BESJEDA O SUNCU
Tražim sunce
U jednom domu za višekratno hedikepiranu djecu živi jedna slijepa djevojčica. Nemirno tapće oko prozora igraonice. A kad ju netko zapita što traži, ona odgovori:“Tražim sunce!“
U ove dvije riječi slijepe djevojčice sadržana je sva pračežnja čovjekova za svetlošću. Sve što živi širi se na svjetlosti. Bez sunca nema života. Što traži čovjek? Traži sunce, svjetlost i toplinu, sjaj i vedrinu.
Ali za svjetlost svijeta, sunce života naše su oči često neprigladne. Kao slijepi tumaramo na prozoru sobe naše životne igraonice. Tražimo sunce a ipak smo slijepi. Tražimo svjetlost a osjećamo tamu. Treba nam vedrina a patimo od sumraka.
Naša čežnja za svetlošću i istinom traženje je Boga i njegove ljubavi. No naše ga oči ne vide. Zato bi mogli moliti s psalmistom:“ Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica!” “Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona!“
(Psalam 4,7 i 119,18).
Svaki cvijet treba sunce
Davno sam slušao pjesmu u kojoj se između ostalog kaže:“Svaki cvijet treba sunce da bi raslo, da bi cvalo. A ljudima treba sreća koju im ja želim dati!“
U proljeće i ljeto možemo vidjeti kako cvijeće na toplom svjetlu sunca otvara svoj prekrasni cvat, da bi ga u hladnoj noći opet zatvorilo. Tako bi i riječi ljubavi ljudima mogle pomoći da razviju svoj cvijet. U toplini skrovite okoline čovjek se otvara i sija povjerenjem, a na licu mu se smije radost. Na drugoj strani bi ga hladnoća mračnih namjera zatvorila i tištila. Mnogo je ljudi koji kržljave u svojoj tamnoj strani života bez sunca ljubavi i topline prijateljstva. Zbog toga nam Bog kroz čovjeka, prijatelja želi pokloniti svjetlost i toplinu kao sunce. Na toplini njegove božanske ljubavi naš ljudski život smije se razviti, raširiti, procvasti u svoj svojoj raskoši. Okrenimo lice njegovoj ljubavi! Njegovo će svjetlo baciti sjene našega života iza nas! Bog nas svojim prijateljstvom želi otvoriti a svojim nas milosrđem grijati.
Bez Božje ljubavi će mo zakržljati. Naše će godine biti bez radosti i bez sjaja. Ali kad nam se nasmije sunce Božje ljubavi onda će i naš odgovor biti radost i veselje. Svi ljudi trebaju ljubav, Bog nam je želi dati!
Svjetli trenuci
Jedan od najvećih svjetskih klovnova Oleg Popov svojim gegovima u cirkusu može zu buru smijeha izazvati i razmišljanje. Njegovi su nastupi puni homora, ali i dubine. Cirkus je pun, gledatelji još u mraku. Jedan spot se pali i baca malo svjetlo na manežu. Iz tame dolazi Oleg Popov sa svojim preširokim kaputom, prevelikim cipalama i mali kovčegom u ruci. Ide prema malom svjetlu spota, sjedne i „uživa“ u svjetlu. Međutim svjetlo se pomiče, klaun ostaje sjediti u tami. Diže se, uzima svoj kovčežić i ide za svjetlom. I kad dođe do njega opet sjedne. Ali svjetlo opet ide dalje. I opet Oleg ostaje u mraku. Ustaje i opet ide za njim i na kraju ga želi spremiti u svoj kovčežić, I uspije mu. Ali sada je maneža sva u tami. Tada Oleg otvara svoj kovčežić i istrese svjetlo u manežu. Svjetlo okupa sav cirkus, gledatelji plješću, predstava počinje.
Oleg Popov, čovjek koji traži svjetlo, toplinu i skrovitost. On je jedan od nas. I mi trčimo za svjetlom, želimo se u njegovoj toplini raširiti. I u tom trenutku ono ide dalje. A kad jednom bilo gdje nađemo svjetlo našega života, onda ga nesmijemo zadržati za sebe, jer tada će nas obuzeti tama. Ali kada ga istresemo, kada ga damo drugima, obasjati će sve oko nas.
Isus Krist kaže:“ Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." >(Ivan 8,12)
>"Vi ste svjetlost svijeta. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima."
(Matej 5,14.16)
|
- 13:42
-
Ukupno Komentara
(6)
MIRAN SAN UZ BUDNOGA ČUVARA
Volio sam gledati moju djecu dok spavaju. Sada volim gledati moje unuke dok spavaju. Djeca spavaju. Ima li ljepše slike? Ta slika spavajuće djece odaje mi mir, posreduje skrovitost. I često sam pri tom promatranju pomislio: takav bi trebao biti život. U tamnoj noći spavati mirno i zadovoljno, bezbrižno može dijete jer je zaštićeno i jer se za njega netko brine.
Djeca mogu mirno spavati i u ratu unatoč stalnoga straha od neprijateljskih bombardera i jauka sirena za uzbunu. Mogu mirno spavati jer se za njih brine majka. Koliko su puta majke, čuvši sirene za uzbunu, svoju djecu nosile u podrume, bdjele nad njima kako bi mogli mirno spavati. Čekale su da prođe uzbuna, da se djete probudi i da ga opet iznesu na drugo sigurno mjesto, u sobu, u krevet. Djeca nisu svjesna životne opasnosti niti truda majke. Tek kada odrastu biva im jasno, što su sve majke učinile za njihovu sigurnost i skrovitost često puta po cijeni vlastitog života.
Zar mi ljudi ne živimo od brige kojom nas čuva Bog kao što nas je kao djecu čuvala majka? Niti ne slutimo stvarne opasnosti koje nam prijete životu. Nadletaju nas razne neprijateljske sile, naši se putevi križaju s razarajućim namjerama drugih. Više smo ugroženi nego što mislimo, više nego što si možemo zamisliti. I to svi. Ne pojedinci. Svi smo mi u istom čamcu, koji se lako može prevrnuti i predati nas strašnoj bujici iz koje nama spasa. Što mi znamo o tisuću mogućnosti koje nam mogu upropastiti životne planove, dovesti nas do potpunog fijaska? Ali nismo sami! Bog sve to vidi svojim budnim okom kao majka, i neumorno čuva nas i naš život. U jednom slavonskom selu su prije nekoliko dana zemlji predali tijela trojice mladića. Par mjeseci prije u tom istom selu dvojice. Pet mladića poginulo je samo u jednom selu u samo nekoliko mjeseci. Ljudi govore o prokletstvu koje se nadvilo nad tim selom. I sad možemo pitati, pa gdje je onda taj budni Bog koji nad nama bdije, koji nas brižnu čuva kao majka? Svi smo se mi kao djeca opekli na peć, svijeću ili očevu cigaretu. Nismo znali da je to opasno, da to boli. Odrasli ljudi znaju što je opasno. Znaju da se pod utjecajem alkohola u prometu može dogoditi strašna nasreća. I unatoč toga se po cestama naprosto divlja i izaziva smrt. U prvom smo razredu vjeronauka učili, da nam je Bog dao neumrlu dušu, zdrav razum i slobodnu volju. Biblija nam je, kako sam neki dan rekao, uputstvo za uporabu života. Dakle sve znademo. I ako unatoč toga hoćemo dotaknuti užarenu peć, onda moramo snosit i boli opekotine. Nema sudbine! Nema predodređenja! Kada bi to bilo, onda bi značilo da nam je Bog ograničio našu slobodu. A on to nije. „Vi ste, braćo, k slobodi pozvani“!, kaže Sveti Pavao. A sloboda i odgovornost moraju uvijek ići ruku pod ruku.
“Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju. Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj. Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov. Jahve je čuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!”
(Psalam 121,3-5)
|
- 12:30
-
Ukupno Komentara
(18)
LJUBAV PREOBRAZUJE
Kolega sa studija, koji je godinama dušobrižnik u jednom zatvoru, ispričao mi je ovu istinitu priču. U zatvoru, u kojem on radi, odležava svoju dugogodišnju kaznu jedan teški kriminalac. Jako je introvertiran i grub, pun mržnje. Dušobrižnik je često pokušao s njime stupiti u razgovor, malo mu se približiti. Ništa nije vrijedilo. Ovaj ga je čak jednom udario, pljuvao po njemu, za njim se bacao različitim predmetima. Sedam godina je moj kolega sve to trpio i tolerirao i uvijek iznova s izuzetno velikom dozom ljubavi pokušao bar malo dotaknuti dušu ovoga nesretnog čovjeka. Kada je jednoga dana opet došao u njegovu ćeliju zatvorenik je pred njim pao na pod u strašnom grču plača. Kroz suze mu je uspio reći:“Sedam dugih godina ja se prema vama ponašam kao vrag, a vi mi uvijek prilazite kao čovjeku. Dosta je toga. I ja želim postati čovjek!“
To je bio početak duge i duboke preobrazbe jednoga čovjeka. Ljubav zatvorskog dušobrižnika, koja je u ovom zločincu ispunjenog mržnjom uvijek vidjela ono što bi on mogao biti, preobrazila ga je.
Oči istine vide što je čovjek a što nije. Ali oči ljubavi vide i to što bi čovjek mogao biti ako ga se ljubi. To je bila tajna Isusove ljubavi. On je kao istina vidio granice i manjkavosti svakoga od nas, ali vidio je i preobrazbu ljubavlju. Od carinika Mateja postaje apostol i evanđelista, slijepi vide, bludnici se opraštaju grijesi, opsjednuti slobodni.
Sveti Pavao kaže u svojoj poznatoj prekrasnoj 1. poslanici Korinćanima, u Hvalospjevu ljubavi: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. (1 Kor 13 4-8) ....Sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.“( 1 Kor 13,8)
Često sam puta citirajući iz biblije morao slušati kako su to doduše dobre riječi ali deklarativne pa ih se kao takve teško ili nikako neda provesti u život. „To je nešto namijenjeno svacima“, trvde. Sve ono što je u Bibliji, posebno sve Isusove riječi namijenjene su nama ljudima kao upustvo za uporabu života. A koje nas uputstvo za zporabu nije dovelo do uspjeha? Koji aparat nakon čitanja tog uputstva nije proradio. I onda smo bili zadovoljni čak sretni, jer smo olakšali i poboljšali naš život.
Sveti Augustin je rekao:“Ljubi i radi što hoćeš!“ U ovom citatu iz Pavlove poslanice vidimo njegovu tvrdnju, da je od vjere, ufanja i ljubavi najveća ljubav. Dakle Sv. Augustin ima pravo. I što nam ostaje? Eto te Pavlove riječi prevesti u naš svakodnevni žargon, pretočiti ih u život. Ne traži se od nas ništa spektakularnoga, ništa neizvodivoga. Ovakva ljubav je ono što sam doživio prošlih dana: prijateljski stisak ruke, osmjeh dobrodošlice, otvoreni razgovor, riječi utjehe, iskreno zanimanje za čovjeka, radost da sam dobro, nada da će ipak sve dobro svršiti.
Veliki crkveni naučitelj, teolog, filozof Sveti Toma Akvinski ljubav prema prijatelju poistovjećuje s ljubavlju prema Bogu. Prijateljstvo kao i prava ljubav nagoni na dobrotu. Misao na prijatelja postaje na neki način djelatni princip. Ljubav u prijateljstvu nikada ne miruje. Ona postaje ljubav koja služi, ljubav koja se su-življava i su-mišljava u osobu ljubljenoga. Prijatelj poradi prijatelja ne štedi vrijeme, tijelo, život. Ako je prijatelj skrenuo s pravog puta prijatelj će ga pokušati vrati. I bratska opomena spada, dakle, u područje službe prijatelju. Da bismo označili prijateljsku ljubav treba imati na umu da je svako prijateljstvo ljubav, ali nije svaka ljubav prijateljstvo. Dobrohotnost je prva oznaka za prijateljsku ljubav. Dobrohotnost označava aktivno zalaganje za drugoga. Toma drži da ne postoji ništa tužnije i usamljenije nego ljubiti nekoga tko ne pokazuje nikakve osjećaje za nas. Stoga u prijateljstvu , da bi ono bilo pravo, dobrohotnost koju jedan nudi drugome mora biti uzvraćena.
Ima li tu ičega što se ne može realizirati?
|
- 01:45
-
Ukupno Komentara
(7)
EVO ME OPET !!!
Dragi moji blogeri,
evo me! Nekoliko me dana nije bilo. U tih nekoliko dana proživio sam strah, tugu, neizvjesnost, umor ali i neizmjernu sreću. Tri susreta s tri blogera dali su mi opet snage da mogu dalje. Osobno sam po prvi puta susreo Mimozu i Bobu. A moga starog druga Paora sam opet, po neznam već koji puta, premda na kratko, ali ipak ponovno sreo. Ovi su mi se susreti duboko urezali u srce i dušu. Osjetio sam moć i snagu tih susreta koja me jako podsjeća na ljubav. Da na ljubav. Onu iskrenu, čistu, prijateljsku ljubav bez koje nama života. Zato im od srca zahvaljujem a Vas molim: nemojte zamjeriti ako pod dojmom tih doživljaja nekoliko postova posvetim temi ljubav. Konačno u svibnju smo! Zar se ne poklapa?
RIJEČI LJUBAVI
Njemački car Friedrich II. živio je 1250. godine u Palermu. Htio je doznati kojim su jezikom govorili prvi ljudi. Osnovao je dom za novorođenčad bez roditelja i smjetio ih u taj dom u kojem su ih njegovale dobre njegovateljice. Njihova je zadaća bila da djecu hrane najboljom hranom i da brižno paze na njih. Samo im je jedno zabranio: nisu smjele s djecom progovoriti niti jednu riječ. Kad djeca ne čuju niti jedne riječi nekog jezika onda će, tako je mislio car, jednoga dana progovoriti jezikom kojim su govorili prvi ljudi – prajezikom čovjeka. No ovaj eksperiment nije uspio. Car nije doznao kojim su jezikom govorili prvi ljudi, ali je doznao što su temeljne potrebe čovjeka. Djeca u domu su unatoč dobre ishrane i njege brzo umirala. Dakle za život nije dovoljna samo hrana i njega. Čovjek za svoj razvoj, rast, procvat treba riječi ljubavi. Ako ljudima ne govorimo te riječi onda će umrijeti.
Svaki čovjek za svoj život treba ljubav koja ga nosi. Tu ljubav posredujemo i verbaliziramo riječima. Zbog toga nas Bog uvijek ljubi. Njegova je riječ ljubavi postala „tijelom“ (čovjekom) kako bi nam bile što jasnije, ljudskije, razumljivije Isusove riječi:“ Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi“ (Ivan 15,9).
Trebaju nam znaci i riječi ljubavi kako bi nam ona bila opipljiva. A ljubav trebamo kako bi mogli živjeti, zaživjeti i preživjeti.
“S djetinjstvom punim ljubavi možemo u ovome hladnom svijetu preživjeti pola života.“ (Jean Paul)
Kada sam bio deset ili jedanaest godina u razredu smo imali dječaka, kojega nitko nije volio. Bio je štreber i nikad nije htio sudjelovati u našim čestim tučama. Jednoga smo dana odlučili da mu damo lekciju. Zaključali smo vrata učionice i pošteno ga istukli. Kad smo narednoga jutra čekali da se otvori ulaz u školu vidjeli smo ga kako dolazi u pratnji oca. Njegov je otac bio veoma ugledan čovjek; čak smo ga i mi respektirali. Pred školskim ulazom oni su se pozdravili. Otac ga je pomilovao po obrazima, nježno mu je rukom prešao po kosi, rekao mu par lijepih riječi, okrenuo se i pošao. Nakon par koraka mu je još mahnuo. Mi smo sve ovo gledali i to nas se jako dojmilo. Više ga nikada nismo tukli. Naravno ne iz straha od njegovog oca. Ne. Obuzeo nas je nekakav neobjašnjiv sram koji je djelovao kao zategnuta kočnica. Ovoga je dječaka njegov otac jako ljubio. I zbog toga ga nismo mogli tući.
To je bilo prvi puta da sam osjetio snagu ljubavi. Po prvi sam puta počeo shvaćati što je Bog mislio sa svojom zapovjedi ljubavi: da trebamo ljubiti jedni druge, da se nesmijemo medjusobno napadati, da nesmijemo jedan drugoga iskorištavati. Neizmjerna ljubav Božja prema čovjeku čini ga nedodirljivim za našu mržnju. Ukoliko bi htjeli naškoditi sučovjeku izgledalo bi kao da bi naškodili Bogu. Bog nas voli. I zbog toga smo nedodirljivi. Oni koje Bog ljubi pod Njegovom su zaštitom!
„Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.“ (Ivan 13,34)
LJUBAV NAS ČUVA!
Jedan tibetanski misionar pripovjeda, kako je s jednim Tibetancem posao na planinarenje po Himalajima. Dospjeli su u jaku snježnu oluju. Teren nisu poznavali. Tako su se njih dvojica s mukom probijala kroz snijeg koji je bivao sve debljim. Odjednom ugledaju čovjeka kako nepomičan leži na obronku stijene. Misionar mu je htio pomoći, no njegov pratioc je to energicno odbijao:“Ta mi smo sami u životnoj opasnosti, nemožemo se još brinuti za ovoga čovjeka jer bi na kraju sva trojica otišli u smrt. Ja želim spasiti moj život!“ I ode.
Misionar je prišao unesrećenom čovjeku, stavio ga na svoja ledja i polako krenuo. Pod težinom ovoga čovjeka ali i zbog dubokog snijega postalo mu je toplo, počeo se znojiti. Njegova se tjelesna toplina prenosila na čovjeka kojeg je nosio pa je ovaj došao k sebi. Sada su se njih dvojica zajedno borila protiv snijega i došli su do kuće. Ali prije toga su vidjeli misionarevog prvoga pratioca kako leži u snijegu. Bio je umoran pa je pao na snijeg i smrznuo se.
Misionar ovu istinitu priču završava riječima: “Htio sam spasiti čovjeka a pri tom sam spasio vlastiti život!”
„Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga!“ (Matej 16,25)
Sve Vas, dragi moji, puno i srdačno pozdravlja Vaš
Baća Iva
|
- 18:39
-
Ukupno Komentara
(16)
RASTANAK JE K’O UMRIJETI
Idem drumom, neznam kud' ću,
Svi šorovi pozaspali,
Prvi pijet’o već se budi,
Zbogom noći, zora rudi.
K'o što noći zora prijeti,
K'o što vjetar lišće nosi,
Ode drug moj, zavjet sveti.
Rastanak je k'o umrijeti.
A jučer smo šor taj sneni,
Drug moj i ja budili,
Tihu, složnu pjesmu staru,
K'o i uvijek pjevali.
A što ću ja sad bez tebe,
Prijatelju, druže mili?
Velika mi studen prijeti.
Rastanak je k'o urijeti.
Baća Iva
|
- 15:07
-
Ukupno Komentara
(18)
TAJNI, GROZNI NEPRIJATELJ
„Opasniji sam od mnogih vojski svijeta. Napadnem više ljudi nego drugo oružje. Uništavam život i vrijednosti, zatirem nadu i trujem međuljudske odnose. Moje žrtve svugdje nalazim, među bogatima i siromašnima, mladima i starima, učenima i neukima. Sprečavam mnoge uspjehe, uništavam čitave obitelji, raslojavam društvo, uvlačim se u svaki ured i tvornicu, u svim sam odjelima i skupinama na djelu. Od mene obole srca, ranjavam duše, povređujem ljude i uništavam veze ljubavi i zajedništva. Ja sam bio razlogom zašto je Kain ubio svoga brata Abela, zašto su Jakovljevi sinovi mrzili svoga brata Josipa, zašto su ljudi Isusa pribili na križ, zašto su Židovi skoro do smrti kamenovali Pavla. Ja sam razlogom neizmjerne mržnje i okrutnosti, ubojstava i zločina, razaranja i ranjavanja.
Moja je sila velika posebno zato što me ne uzimate ozbiljno. Može me se naći u svim religijama i Crkvama. I tu se mogu baviti mojim razornim poslom. Ljude dovodim do najdubljeg poniženja - i zaboravljaju sve svoje dostojanstvo i svu svoju ljudskost. I među kršćanima me samo pojedinci prepoznaju i pokušavaju me izbjeći. Uvijek sam tu i uvijek se vraćam. Tvoj sam najveći neprijatelj i progonim te do smrti. Ime mi je – ZAVIST!
"Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.“ (Jakovljeva poslanica 3, 14 -16).
|
- 19:22
-
Ukupno Komentara
(5)
ISTINA I LJUBAV
Istina se žalosno povlačila zemljom. „Ljudi stalno čeznu zamnom, traže istinu. Ali kad im dođem boje me se. Ja sam tako gola, i kad me vide na ulici ljudi predamnom bježe i zatvaraju se u svoje kuće.“
Jednoga dana istina sretne ljubav. Bila je kao šarena topla haljina, pa su ljudi išli za njom i pozivali je u svoje kuće. Kada je ljubav vidjela istinu kako stoji onako gola, žalosna i ogorčena, upita je:
-“Reci mi, dobra moja prijateljice istino, zašto si tako tužna i zamišljena?“
Istina joj odgovori:
-“Ah, nije mi dobro. Stara sam i ljudi me ne primaju u svoje živote.“
-“Nije da te ljudi ne vole zbog tvoje starosti. I ja sam jako stara a ljudi me još uvijek vole. Odaćuti tajnu. Ljudi te nevole jer si gola. Obuci se mojim šarenilom i mojom toplinom. Svoje blago istinsko ogrni ljubavlju, i ljudi će ti svagdje poželjeti doborodošlicu. Gola istina je ljudima isto toliko strašna koliko i nepoštena ljubav. Mi trebamo jedna drugu. Jer prava, istinska ljubav i istina puna ljubavi izvor su života i radosti.“
Istina je prihvatila savjet ljubavi i obukla njenu toplu haljinu. Od tada su ljudima obadvije dobrodošle.
Ovo je ljudski problem:toliko je istine bez ljubavi i ljubavi bez istine.
Ljubav se ne veseli nad nepravodom, nego se raduje istini!
|
- 00:36
-
Ukupno Komentara
(7)
ŠTO JE MOJ ŽIVOT?
„Milostiva gospođo, kako Bog gleda na moj život?“ upitao je jednom čuveni pjesnik Clemens Brentano svoju poznanicu. Ona mu dade izvrstan odgovor:“Bog Vaš život gleda kao biser koji je pao na zemlju!“
Ovime mu je htjela reći dvije stvari. Čovjek je u Božjim očima biser. No taj je biser pao iz ruku Božjih u blato zemlje. Svaki je čovjek u Božjim očima skupocjen i jedinstven. Svaki je život biser i dragulj Božji. Ali sjaj toga dragulja prekrila je prašina i prljavština zemlje, grijeh. Naše je određenje od samoga početka bilo reflektirati Božju sliku. U prvoj knjizi biblije, Knjizi postanka, gdje se opisuje stvaranje svega života, stoji i ova rečenica:“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ No mi smo ispali iz tog prvobitnog određenja u blato svijeta. Pa ipak smo i dalje biser, u našoj nutrini vrijednost je naše jedincatosti, po volji Božjoj smo njegova slika. Našim životom često dominira teret zemlje i prokletstvo grijeha. Ali, dragi moji, nema mjesta zdvajanju, strahu i razočarenju! Bog svoju djecu ne ostavlja u kaljuži i glibu, neda da trunemo u grijehu. On itekako brižljivo skuplja svoje bisere, čisti ih da opet zasjaju prvobitnim sjajem.
A što bi mi morali činiti da uz pomoć Očevu opet zablistamo punim sjajem? Evo nas na početku mjeseca svibnja, mjeseca ljubavi. Sveti Augustin je rekao: “Ljubi i radi što hoćeš!“ A što to znači? Nije to ono što nam se svakodnevno po novinama i na televiziji, u internetu nudi pod ljubavlju. Nije to ona u tolikim pjesmama opjevana ljubav, nije ta ljubav sex.
Sveti Pavao kaže u svojoj poznatoj prekrasnoj 1. poslanici Korinćanima, u Hvalospjevu ljubavi:
„Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. ....Sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.“
Dakle: VOLIMO SE, LJUDI!!!
Ovim vas mislima, dragi moj blogeri, pozdravljam nakon moga kratkotrajnog „odmora“. Nisam bio na ladanju, nisam se čak ni odmorio. Morao sam nakratko u domaju iz ne baš veselih razloga. Morao sam zbog bolesti jednoga člana obitelji. U petak navečer sam otišao, „uživao“ u kiši koja je nemilosrdno cijelo vrijeme padala, nisam imao sreću da me bar nakratko pomiluje moje slavonsko sunce. Plakali smo zajedno: kiša i ja! 1.svibanj sam proveo u autu vraćajući se. Bio sam jednostavno bijesan. Kiša me je pratila do iza Zagreba, a što dalje zapadu time je vrijeme bivalo bolje da bi me u Njemačkoj ugrijalo sunce. Zašto sam bio bijesan? Zar me to sunce nije moglo ugrijati u Slavoniji, zar da se moram veseliti tuđem suncu! Ah, moja je to sudbina. Samo da znate: ja se tuđem suncu nikada ne radujem!
Vama svima, koji ste ostavili komentar, zahvaljujem. Već ću vam se pojedinačno javiti. Želim vam lijep mjesec svibanj. Želim nama svima da osjetimo dodir one ljubavi o kojoj govori Sveti Pavao. I svijet će biti ljepši, vjerujte mi!
Sve vas puno voli i pozdravlja vaš
Baća Iva 
|
- 10:47
-
Ukupno Komentara
(4)
|
|
|
